GLAVA U PIJESKU

Srbija i Kosovo

Aktuelna nacionalna homogenizacija na pitanju i tragediji Kosova omogucava mnogo stosta - od olaksanog formiranja srbijanske vlade, preko ozivljavanja kampanje protiv "odmetnutog" Mila Djukanovica, do mogucih ustavnih promjena koje bi isle ka ojacanju i jacanju licne vlasti Slobodana Milosevica. Sto su prema tome krvoprolice i ponovno zavodjenje sankcija?

AIM, BEOGRAD, 11. 3. 1998.

"Smatram da se Srbija mora beskompromisno obracunati sa terorizmom na Kosovu onako kao sto to sve zemlje u svetu cine. Potpuno podrzavam sve mere MUP. Kosova je unutrasanje pitanje Srbije..." Otprilike ovako i slicno, vec danima - potpuno usuglaseno - govore gradjani u anketama udarnog Dnevnika drzavne televizije. Nitko od njih ne pominje "zastitu vjekovnih ognjista", "koljevku srpske drzavnosti", "ugrozenost srpske nejaci" itd - kako je to ranije, u akcijama spasavanja srpstvabilo uobicajeno..

Uostalom, ni vlast ne pominje bilo kakve "srpske svetinje": sve pocinje i zavrsava na isticanju teritorijalnog integriteta drzave i njenog ustavno - pravnog uredjenja.

Na jednoj takvoj, moglo bi se reci, cisto legalistickoj osnovi ponovno se gradi nacionalna homogenizacija. Kakvo je stvarno stanje na Kosovu, kako ce se kriza razvijati i sto je u pozadni krvoprolica u Drenici, cini se da malo koga zanima. Zato se ne moze izbjeci dojam da se ponovo radi o jos jednoj velikoj manipulaciji u cijoj je osnovi "obrana i zastita" aktualne vlasti. Naime, iako su zahtjevi relevantnih albanskih politicara maksimalisticki (nezavisnost Kosova) i kao takvi potpuno neprihvatljivi za Beograd, cinjenica je da ovdasnji rezim vec duze od decenije nije ponudio nikakvu mogucnost za kompromis. Veliko je i pitanje da li je to i u stanju: upravo na Kosovu je poceo uspon predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Milosevica kao nacionalnog lidera; njegova politika je i najvecim dijelom stvorila sadasnju pat i potpuno nepodnosljivu situaciju u pokrajini.

Da je, barem trenutno ,nacija homogenizirana i da je konsenzis opsti, potvrdjuju i gotovo sve relevantne politicke stranke. Srpska radikala stranka (SRS) dr Vojislava Seselja premda je najavljivala da ce glasati protiv prijedloga saveznog buzeta, promijenila je - zbog "situacijena Kosovu" - misljenje, pa su u Vijecu republika skupstine SR Jugoslavije svi njeni poslanici glasali za budzet. Radikali od vlasti samo zahtjevaju da bude dosljedna i da se ne zaustavi na pola puta u "borbi protiv siptarskog terorizma".

Srpski pokter obnove (SPO) Vuka Draskovica takodjer je podrzao akcije policije u Drenici. Istina, Draskovic trazi da "suzbijanje terorizma bude praceno reformskim paketom" i u tom kontekstu predlaze formiranje dvodomnih skupstina na Kosovu. U svemu ostalom, SPO slijedi politiku rezima. Draskovic se tako solidarizirao i sa napadom drzavnog tuzioca na pet privatnih dnevnih novina da svojim pisanjem ohrabruju albanski terorizam i aseparatizam. Ostale stranke Demokratska stranka (DS) Zorana Djinidjica, Demokratska stranka Srbije (DSS) dr Vojislava Kostunice i Demokratski centar (DC) dr Dragoljuba Micinovica optuzuju rezim za "zapustenost Kosova", zahtjevaju fleksibilnost, ali nitko ne dovodi u pitanje akciju MUP Srbije u Drenici.

Cinjenica je, svakako da akcije Oslobodilacka vojska Kosova (albanski - UCK), imaju znacaj oruzane pobune i elemente terorizma i da su one u protekle dvije godine dovele do ne malih frustracija u Srbiji. Ovo tim prije sto je upravo rezim, nastojao da ih sve donedavno prilicno marginalizira. Medjutim, malo tko postavlja pitanja o stvarnim uzrocima njenog nastanka i sirenja uticaja UCK. Drgim rijecima, nitko ne osporava u svemu tome ulogu desetogodisnje politike olako obecane brzine prema Kosovu Slobodana Milosevica, iz koje je- mada niposto samo iz nje -i proistekla sadasnja aktualna situacija na Kosovu.

Ipak, relevana politicka javnost u Srbiji svjesna je da je neka vrsta dijaloga sa predstavnicima kosovskih Albanaca neminovnost, pogotovu nakon poslednjeg zahtjeva sest drzava    +!=     +!=     +!=   
clanica Kontakt grupe (od 9. marta) da Milosevic prestane sa upotrebom sile na Kosovu i smjesta otpocne sa dijalogom. U suprotnom, Savjet bezbjednosti UN ce razmotriti ponovno zavodjenje ekonomskih sankcija. Kako vlast ima svojevrsnu "tapiju" na problem Kosova, ne treba ocekivati da ce stanke izvan rezima pokusati izvrsiti pritisak na vlast da izidje u susret narecenim zahtjevima Kontakt grupe: SRS je izrazito nacionalisticka, sovonisticka i ksenofobicna; SPO vodi pregovore oko ulaska u vladu i nastoji da ih ni sa cim ne otezava; ostale stranke se plase da bilo kakvim skretanjem pozornosti bile jos vise marginalizirane i kao pride proglasene za izdajnicke. Osim toga, potpuno je nejasno sto bi i mogle predloziti kao osnovu za pokretnje dijaloga.

Od svog nastanka do danas, kada je rijec o Kosovu, one se nisu bitno razlikovale od vlasti. Zato je sve u rukama Milosevica. A on i njegov rezim ne pokazuju zasad da su spremni na bilo kakvo popustnje. Ovo tim vise sto im ponovna nacionalna homogenizacija na pitanju krize na Kosovu omogucuje mongo sto sta- od olaksanog formiranje srbijanske vlade "nacionalnog jedinstava", ozivljavanja kampanje protiv Mila Djukanovica na majskim parlamentarnim izborim u Crnoj Gori, a, u ovakvoj situaciji nisu iskljucene ni promjene saveznog ustava koje bi isle ka jacanju i ucvrscivanju licne vlasti samog Milosevica .

Sto je u odnosu na to jos jedno krvoprolice i jos jedne sankcije? Da, trenutno, nije u izgledu nikakvo reteriranje rezima, moze se videti i iz platforme Jugoslavenske levice (JUL) za Kosovo, obnarodovane istog dana kada i ultimatum Kontakt grupe. Levica je to srocila u pet principa. U osnovi su sljedeci: Kosovo je unutrasnje pitanje Srbije; terorizam se suzbija svim zakonskim sredstvima; medjunarodna zajednica se prema terorizmu na Kosovu mora odnosti kao prema svakom terorizmu u svijetu i unutrasnjem problemu Srbije; Albanci imaju sva prava u Srbiji; zajednicki zivot uz dijalog i koristenje Ustava grantiranih prava, a ne bojkot. Iz navednog se moze vidjeti da rezim nije povukao nikakav potez koji bi isao u pravcu zahtjeva medjunarodne zajednice, a da se o politickim snagama kosovskih Albanaca i ne govori. Nacionalna homogenizacija, odnosno, vlast koja se na njoj temelji ocito nemaju cijene. Kuda to vodi i kako se zavrsava, vec je vidjeno.

Filip Svram (AIM) w  ~  #  s  Û  ¶           3  4  8  A  V  \  c  ë  ®  #  |  À  Dj  Ê  Ë  Í  ¦