TUDjMANOVO FORSIRANJE BOSNE

AIM, ZAGREB, 10.3.1998. Maknite nam se s puta - to je poruka koju je Robert Gelbard uputio vodjama bosanskohercegovackih Hrvata. U nezavisnom "Feral Tribune"-u posebni izaslanik americkog predsjednika doslovce kaze: "Ako rukovodstvo bosanskih Hrvata nije spremno provesti Daytonski sporazum, onda je moja poruka: maknite nam se s puta i otvorite prostor drugima koji shvacaju sto znaci preuzeti obaveze pred medjunarodnom zajednicom. Maknite nam se s puta sami, ili cemo vas mi ukloniti". Amerikanac je najavio ostrije mjere, SFOR i druge medjunarodne institucije iducih ce tjedana, kaze, preuzeti vece ovlasti i, kao i u Stocu, s politickih ce funkcija uklanjati one koji nisu spremni provoditi Dayton.

Tako je Gelbard potvrdio nedavne najave Jacquesa Paula Kleina da ce bosanskohercegovacki HDZ dozivjeti sudbinu Pala. Zamjenik medjunarodnog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu tu je, vrlo zaostrenu, izjavu dao nakon razgovora s hrvatskim predsjednikom. Cijela ekipa, koja u ime medjunarodne zajednice upravlja Bosnom i Hercegovinom, na celu s Carlosom Westendorpom, bila je primljena na Pantovcaku. Bilo je to neposredno nakon Tudjmanova govora na Opcem saboru HDZ-a, koji je i u svijetu i kod kuce izazvao sok, nevjericu i rezolutnu osudu. Hrvatski je predsjednik, izmedju ostaloga, ponovo bio posegnuo za Bosnom, najavljujuci "vracamo se tamo odakle nam je kralj Tomislav".

Upuceni izvori tvrde da na razgovorima s Westendorpom Tudjman nije dao nikakva obecanja. Uputio ih je na razgovor sa Zubakom, iako, kako kaze Klein, to do sada nije pomagalo, pa se valjda zato on i odlucio da javno maksimalno zaostri stvari. Aludirajuci na Tudjmanov govor, Klein je izjavio da ne zna sto se u Zagrebu dogadja, vodi li se neka bitka za vlast ili se pojavljuje novi reakcionizam, ali, kako je rekao, zna da to dugorocno ne moze koristiti Hrvatskoj. Za bosansko-hercegovacki HDZ ustvrdio je da ima reakcionarno rukovodstvo. Izrazio je razumijevanje za tezak polozaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali je optuzio HDZ da svojom nekooperativnoscu i opstruktivnoscu, minirajuci mirovni plan, stvari dodatno otezava. Naveo je da ta stranka financira obnovu kuca u zapadnoj Hercegovini s ciljem da tu naseli Hrvate iz sredisnje Bosne, cak da se na iseljavanju angaziraju i vojna vozila Hrvatskog vijeca obrane.

Klein je najavio je da ce medjunarodna zajednica cekati samo jos koji dan. "A onda cemo djelovati sami. Ono sto smo uradili Palama, uradit cemo i HDZ-u", zakljucio je on. Pritom je vjesto bacio kost izmedju HDZ-a i Katolicke crkve u Bosni i Hercegovini, jasno ukazujuci na ono sto crkveni ljudi neprestance izbjegavaju izricito artikulirati - da politika HDZ-a, povlaceci Hrvate u zapadnu Hercegovinu (Gelbard kaze da se tako "etnickim inzinjeringom taj dio Bosne pretvara u neku vrstu hrvatske etnicke utvrde") potiskuje Crkvu s podrucja na kojima je vjekovima bila prisutna. HDZ-ove aktivnosti imaju za cilj da se unisti nazocnost Hrvata katolika na podrucju sredisnje Bosne, upozorio je Klein.

Sluzbeni izvori u Zagrebu o Gelbardovim i Kleinovim prijetnjama zasad uglavnom sute. Tudjman je na sve strane razaslao svoje diplomatske teklice da pokusaju popraviti ono sto je on pokvario. Ponovo se dijele obecanja da ce Hrvatska dosljedno postivati Daytonski sporazum i provoditi sve preuzete obaveze. Sada se najavljuje da ce pregovori s Bosnom i Hercegovinom o koristenju luke Ploce poceti za tjedan dana, a vlasti bliski "Vjesnik" stidljivo javlja da ce sporazum o posebnim odnosima pretrpjeti odredjene izmjene prije nego bude sluzbeno upucen Federaciji. Prijedlog sporazuma, sto je prije nekoliko mjeseci uz gromoglasnu propagandnu kampanju objavljen u hrvatskim medijima, izrazavao je iste one opsesije koje je Tudjman priznao kad je najavio povratak na rodnu grudu kralja Tomislava.

Nasuprot stisanim sluzbenim izvorima, mediji se najavama repriziranja Pala na hrvatskoj strani intenzivno bave. Listovi pod kontrolom vlasti na citirane prijetnje ostro odgovaraju. Tvrdi se da Klein medju Hrvatima u Bosni i Hercegovini trazi svoje marionete. Predsjednickim dvorima vrlo privrzen "Vjesnik" dokazuje da se pritiscima na HDZ nastoji rekonstruirati komunisticki model, sto je u Hrvatskoj optuzba najtezeg kalibra. Isti list porucuje da se "autenticna hrvatska politika nece ukloniti iz Bosne i Hercegovine bez borbe". Na kakvu je to vrstu borbe Zagreb spreman - to se ne precizira.

U nezavisnim se medijima naveliko nagadja tko bi mogao biti hrvatski Milorad Dodik. Lista je siroka, ali su pretendenti slabi. Spominje se Komsicevo Hrvatsko narodno vijece, Kljuicevi republikanci, ali i neki sadasnji hrvatski predstavnici u Federaciji. Jedni tvrde da je rijec o Kresimiru Zubku, drugi tipuju na Jadranka Prlica. Obojica su bili na opcem saboru HDZ-a, u prvim redovima. Obojica su odsutjeli Tudjmanovo prisizanje za dijelovima Bosne i Hercegovine; kad su krenule kritike, obojica su taj govor pokusali relativizirati.

Samo nekoliko dana ranije, sredinom proslog mjeseca u Mostaru, na drugom saboru Hrvatske zajednice "Herceg-Bosna" (koja je sada, kao, krovna organizacija BiH-Hrvata), bas su njih dvojica najavili novu retoriku. Zubak je tom prilikom optuzio pojedince koji, kako je rekao, na lokalnom nivou blokiraju Dayton, stvarajuci o svim Hrvatima nezasluzeno losu sliku. On se zalozio za pluraliziranje onoga sto je dosad funkcioniralo kao monolit. Trazio je da se na podrucjima Bosne i Hercegovine pod hrvatskom kontrolom postuju ljudska prava, da se omoguci slobodno djelovanje sindikata i nevladinih organizacija te slobodan vjerski zivot. Prlic je osudio "nacionalni izolacionizam". Smatra se da je prethodnica tom verbalnom zaokretu bila izjava koju je, kao posebni Tudjmanov izaslanik, u Washingtonu s Gelbardom potpisao ministar obrane Gojko Susak.

Cini se da je i njih iznenadio Tudjmanov korak unatrag. Pogotovo su vjerojatno iznenadjeni ovdasnjim optuzbama da su, kao dokazano Tudjmanovi ljudi, sada spremni prodati dusu strancima. Zubak se hrvatskom predsjedniku jednom usprotivio, u Daytonu nije htio potpisati, kako je tada govorio, predaju Posavine u srpske ruke. Najavljivao je tada da ce se povuci iz politike. Disciplinirali su ga tako da je i sam u posljednje vrijeme davao o Bosnjacima takve izjave kao da se sprema na novi rat. Prlic je politicki vrlo prilagodljiva osoba, bio je u vrhu u vrijeme rata s Bosnjacima, smatra se da se u to vrijeme obogatio trgujuci sa Srbima, ni kasnije, u miru, nije imao problema. Kao ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine izjavljivao je da provodi jedinstvenu hrvatsku drzavnu politiku.

Hrvata je u Bosni i Hercegovini sve manje i sve su osamljeniji. Suprotno Milosevicu, koji kooperativnoscu u Bosni i Hercegovini kupuje odrijesene ruke da po Srbiji radi sto hoce, Tudjman je Hrvatsku ponovo doveo u poziciju taoca svoje politike prema Bosni i Hercegovini. Za razliku od Milosevica, koji je podrzao Dodika, Tudjman je u Bosni dosad igrao samo na tvrdolinijase. Ali medjunarodna zajednica vise ne trazi samo nove ljude, nego je u potrazi za novim strankama. U tom pogledu hrvatskom su predsjedniku mogucnosti krajnje skucene. Zato je zapravo najintrigantnije pitanje zasto se Tudjman vratio svojim starim idejama u vezi s Bosnom, zasto je - kad je vec bio napravio korak prema kooperativnosti - ponovo radikalizirao stvari. U Zagrebu se sada spekulira da to ima veze ne samo s njegovim bijesom zbog sindikalnog prosvjeda u Zagrebu kada su mu demonstranti skandirali "Franjo Saddame", nego da je mnogo vise povezano s onim sto se upravo dogadja na Kosovu. Nagadja se da je Tudjman sigurno znao da se Milosevic sprema krenuti vojskom na Kosovo, pa je mozda zakljucio kako je pogodan trenutak da i on forsira Bosnu.

JELENA LOVRIC