GRAD NADE

Bosansko Grahovo ceka izbjegle

Banjaluka, 6. mart 1998. (AIM)

Bosansko Grahovo je jos uvijek avetinjski pust grad. U njemu je samo desetak objekata u kojima se, kako-tako, moze stanovati. U gradu rade dvije prodavnice i tri kafica. U jednoj jedinoj osnovnoj skoli ima svega petnaestak ucenika.

Prije rata opstina Grahovo je imala 8311 stanovnika. Od toga je Srba bilo 7888 (94,91 posto), Hrvata 226 (2,72 posto) i Bosnjaka 12 (0,14 posto). Danas u Grahovu zivi 150 Hrvata, izbjeglica iz centralne Bosne, i samo jedan Srbin, Milan Micic, koji se iz izbjeglistva vratio u zavicaj.

U ovoj opstini, koja se nalazi u desetom kantonu Federacije BiH konstituisano je opstinsko vijece u kome je petnaest mjesta za vijecnike iz oba bosanskohercegovacka entiteta. Dvanaest ih je iz redova Koalicije "Zavicaj", koju cine Socijalisticka partija Republike Srpske i Socijalno-liberalna stranka Republike Srpske, dva su nezavisna kandidata i samo jedan vijecnik iz redova Hrvatske demokratske zajednice.

Predsjednik opstinskog vijeca i nacelnik opstine su Srbi, dok su njihovi zamjenici Hrvati. Sva ostala mjesta u Opstinskom vijecu i gradskoj vlasti pripala su Srbima.

Svecanim polaganjem zakletve i zvanicno je inaugurisana opstinska vlast cime je, bez i jednog problema, u bosanskograhovskoj opstini nacinjen prvi veliki korak u povratku izbjeglih Srba svojim kucama. A taj povratak trebalo bi da se realizuje u tri faze. Tokom marta i aprila, te od jula do novembra ove godine, u grahovsku opstinu trebalo bi da se vrati oko 1000, a u 1999. godini jos oko 700 porodica.

Krajem prosle godine u Grahovu je odrzana, kako oni kazu, mini donatorska konferencija. Predstavnici tridesetak medjunarodnih organizacija i agencija pokusali su pronaci nacine finansiranja programa obnove, prije svega porusenog stambenog fonda.

"Bez medjunarodne zajednice necemo moci uciniti nista. Osim zelje za povratak mi nista drugo i nemamo. Stoga nam je svaki dinar, koji nam je obecan od medjunarodne zajednice, veliki kao kuca. Prvo cemo poceti sa opravkom kuca i to onih na selu, da bismo nakon toga prisli revitalizaciji gradskog jezgra, koje je i najvise poruseno", kaze predsjednik Opstinskog vijeca Slobodan Sabljic.

Za saniranje stambenog fonda, te za instaliranje 55 trafostanica i izgradnju oko 300 kilometara niskonaponske elektricne mreze, grahovskoj opstini bice potrebno oko 49 miliona maraka, dok bi se za kupovinu poljoprivredne mehanizacije trebalo obezbijediti jos oko milion i po maraka.

Nisu samo ratna razaranja opustosila Bosansko Grahovo. Polovina teritorije opstine pokrivena je minsko-eksplozivnim sredstvima. Za deminiranja ove ogromne teritorije trebace jos oko 840 hiljada maraka. Ukratko, za poslijeratni oporavak, ne racunajuci oblast privrede, zdravstva i skolstva, bosanskograhovskoj opstini bice potrebno, pokazuje to racunica koju su uradili u opstinskoj vladi, oko 51 milion maraka. Tih sredstava trenutno nema ni grahovska opstina, a ni republicka vlada. Stoga ce za povrartak Grahovljaka njihovim kucama pomoc medjunarodne zajednice biti prijeko potrebna.

O povratku izbjeglica svojim kucama prica i Zlatan Civcija, donacelnik, inace vijecnik iz redova Hrvatske demokratske zajednice: "Ideja o povratku Srba u Bosansko Grahovo je sasvim realna. Mi smo na sjednici Opstinskog vijeca donijeli odluku da Bosansko Grahovo proglasimo otvorenim gradom, cime smo i formalno medjunarodnoj zajednici pokazali nasu spremnost za povratak svih svojim kucama. Hrvati, koji se trenutno nalaze u Grahovu, ostace tu gdje jesu sve dok se ne rijesi pitanje njihovog povratka u rodni kraj". Civcija vjeruje da ce biti i onih koji ce u Bosanskom Grahovu ostati, kao sto ce biti i Srba koji nece zeljeti da se vrate.

I nezavisni odbornicki kandidat, Uros Jojic, Srbin, vjeruje da ce Grahovo biti grad suzivota Srba i Hrvata. "Grahovo je i ranije bilo otvoren grad za sve koji su zeljeli da zive sa njegovim mjestanima. Nismo mi nikada gledali ni ko je kakav, ni odakle je onaj koji dolazi medju nas. U Grahovu su se medjusobno zenili i kumovali jedni drugima i Srbi i Hrvati. Ne vidim razloga da to tako ne bude i ubuduce. A sto se tice Hrvata koji su trenutno u ovaj grad dosli iz drugih mjesta, mi im porucujemo da tu ostanu sve dok zele. Naravno, i to da im Grahovo postane njihov novi zavicaj".

Svi u ovom porusenom i pustom gradu imaju zajednicku poruku - zaboraviti ono sto je ovdje bilu u ne tako davnoj proslosti i okrenuti se zivotu sa njegove druge, ljepse strane. Grahovo je grad nade u bolje sutra.

Slavisa Sabljic