Crnogorci (ne)åe na Kosovo
Kosovo iznova aktuelizovalo pitanje crnogorskih regruta
SDP trazi da Crnogorci ne idu na Kosovo
PN: Da li ce, ako dodje do uplitanja VJ u rjesavanje kosovskog problema gradjani Crne Gore ponovo morati da ginu zarad tudjih politickih ambicija i srednjovjekovnih mitova? Posljednji sukobi na Kosovu dali su dodatnu tezinu i aktuelnost proslonedjeljnoj inicijativi SDP-a kojom se trazi da regruti iz Crne Gore ne idu na Kosovo
TXT: Fitilj na kosovskom buretu baruta sve je kraci. Najmanje dvadeset ljudi izgubilo je zivot u sukobima policije i kosovskih Albanaca tokom proslog vikenda. Nakon visegodisnje pauze, informativne emisije drzavnih medija ponovo pocinju izvjestajima o "sporadicnoj pucnjavi" koji se garniraju snimcima poginulih pripadnika MUP-a Srbije. Zvanicno, VJ nije ucestvovala u kosovskim sukobima, ali je sve vise onih koji strahuju da ce njen angazman prije ili kasnije postati neminovnost.
Posljednji sukobi na Kosovu dali su dodatnu tezinu i aktuelnost proslonedjeljnoj inicijativi opozicione Socijaldemokratske partije Crne Gore kojom je od svih relevantnih politickih partija u ovoj republici zatrazeno da podrze prijedlog po kome regruti iz Crne Gore ne bi isli na Kosovo dok se tamo ne preduzmu mjere za jacanje povjerenja i udje u dijalog - "sve do postizanja sporazuma". Neposredan povod za reagovanje SDP-a bili su ucestali pozivi mladicima sa crnogorskog primorja, koji su inace kao profesionalni pomorci regrutovani u ratnu mornaricu, da se na odsluzenje vojnog roka jave u kasarne na Kosovu.
"Medjutim, nijesu samo pomorci razlog za brigu, briga politicke Crne Gore mora biti sva njena mladost. Kao i uvijek, Crna Gora je nepresusna rezerva za rezim kada su u pitanju novi regruti koji ce biti iskorisceni kao topovska hrana"- rekao je Ranko Krivokapic, potpredsjednik SDP-a, zakljucujuci da "u svemu politika moze grijesiti osim u izbjegavanju rata i smrti".
Da li ce, zaista, ako dodje do uplitanja VJ u rjesavanje kosovskog problema gradjani Crne Gore ponovo morati da ginu zarad tudjih politickih ambicija i srednjovjekovnih mitova? Da li se moze ponoviti 91. Ako ima onih koji su zaboravili, podsjetimo - odbrana srpstva i tada samo formalno postojece SFRJ u "ratu za mir" donijela je Crnoj Gori neizbrisivu sramotu i ponizenje, a odnijela u smrt vise od 120 njenih gradjana. Preko 35.000 vojnih obveznika iz Crne Gore bilo je angazovano u ratnim operacijama, a da tadasnja (dobrim dijelom i danasnja) crnogorska vlast bukvalno nije znala gdje se sve nalaze i sta rade njeni mobilisani podanici!? Posto je, tek nakon TV izvjestaja, saznao da se crnogorski rezervisti nalaze na Baniji, Momir Bulatovic je molio i preklinjao vojni i drzavni vrh da ih vrati u Crnu Goru, ili makar pridruzi formacijama koje su u Konavlima i pod zidinama Dubrovnika dokazivale "jugoslovenstvo".
Izgleda da niko u Crnoj Gori ne zna ni danas koliko ovdasnjih regruta sluzi vojni rok u jedinicama stacioniranim na Kosovu. Prema tumacenju sluzbenika VJ, u pitanju je vojna tajna. Ipak, na osnovu statistickih i drugih podataka, moze se pretpostaviti da ih je makar nekoliko stotina, ako ne i vise od hiljadu. Oni bi, koliko sjutra, mogli postati ucesnici sukoba na koji Crna Gora ni na koji nacin ne moze da utice. Otud je razumljiva uznemirenost i strah roditelja koji, poput Bjelopoljke Fadile Smailovic, obilaze partijske kancelarije i drzavne institucije pokusavajuci da izdjejstvuju povratak sa Kosova sinova-vojnika u kasarne na teritoriji Crne Gore. Da vojska ima prilicnih problema sa popunom redova pokazuje i slucaj iz Kotora. Tamosnji opstinski sekretar za urbanizam Nikola Bukilica, rezervni kapetan, pozvan je "kao prijeko potreban otadzbini" u rezervu, iako je opremu razduzio i prije Dubrovacke operacije '91!
Valja napomenuti da aktuelni zahtjev SDP-a ne predstavlja sustinsku novinu. Jos kod usvajanja Zakona o Vojsci Jugoslavije
- godine, SDPCG je dobila podr{ku SPO i DS za amandman kojim se trazi da regruti vojsku sluze u svojoj Republici. To, medjutim, nije bilo po volji vladajucih SPS i DPS. Kao usput, Crnogorci su se tada odrekli i Teritorijalne odbrane. Nesto kasnije, sa cetinjskog Kongresa LSCG, Liberalna omladina je pozvala mlade Crne Gore da "ne budu regruti i vojnici tudje armije". Nakon toga, pojedini dopisnici beogradskih prorezimskih glasila dojavili su da je "u toku pretkrivicni postupak protiv predsjednika LSCG Slavka Perovica", dok je crnogorski ministar pravde Miodrag Latkovic priprijetio: "Mislim da se iza tog govora niko ne moze pokrivati imunitetom. Ne moze se vrijedjati ugled SRJ i pozivati na izbjegavanje vojne sluzbe."
Prijedlog SDP-a dobio je veliki publicitet i izazvao burna reagovanja - od uzdrzanosti, preko optuzbi za izdaju i separatizam, sve do odobravanja i najavljene podrske. Tako su funkcioneri partije Momira Bulatovica, savezni ministri Pavle Bulatovic i Zoran Knezevic osuli "drvlje i kamenje" na SDP i Ranka Krivokapica koji je u ime ove partije iznio "protivustavan" prijedlog "koji razgra|uje SRJ". "Svako moze da misli sta hoce, ali Ustav je jedan i svi ga moramo postovati", pridruzio se kolegama iz Savezne vlade Zoran Lilic. Iako Ustav vazi za sve, clanovi Savezne vlade nijesu imali primjedbi na ponasanje premijera Radoja Kontica, koji "ni za zivu glavu" ne zeli da komentari{e zbivanja na i oko Kosova, mada mu je, po Ustavu, u opisu radnog mjesta vodjenje unutrasnje i spoljne politike SRJ.
Ali, kako se legalno i ustavno oduprijeti ovakvim stavovima? Ustav SRJ (clan 135) je precizan: "Vojskom Jugoslavije u ratu i miru komanduje predsednik Republike, u skladu sa odlukama Vrhovnog saveta odbrane". Drugim rijecima, o crnogorskom "ratu ili miru" odlucuje se, do daljnjeg, u Beogradu. Malo toga ce se promijeniti izborom Djukanovica za predsjednika i njegovim clanstvom u Vrhovnom savjetu odbrane. Tamo je odnos snaga zabetoniran: dva glasa iz Srbije (Milosevic i Milutinovic), protov jednog crnogorskog (Djukanovic).
Dakle, u Crnoj Gori bi se, prije svega, morao napraviti politicki konsenzus o ucescu ovdasnjih regruta u "smirivanju strasti" na Kosovu. A za taj konsenzus - neophodan je pristanak vladajuceg DPS-a. No, vlast u Podgorici i bi i ne bi da prihvati ucesce u razrjesenju decenijama ucvrscivanog mrtvog cvora. Aktuelno stanje je nepodnosljivo sa ekonomskog, politickog i svakog drugog aspekta. Crna Gora se u okviru SRJ ne moze vratiti u svijet prije nego se rijesi i kosovski problem, koji je, kako sada stvari stoje, iskljucivo "unutrasnje pitanje Srbije". No, po nekima, i vezane ruke su bolje od direktnog angazmana koji u sebi nosi opasnost preuzimanja (ratnih) posljedica. A odlucnost nikad nije bila dominantna osobina DPS-a.
Tako su predstavnici crnogorske vlasti i vladajuce partije ostali nemusti i na inicijativu SDP-a. "Raspored regruta je stvar onih koji komanduju vojskom, u skladu sa Ustavom i zakonom" - saopstio je jedan od prvaka DPS-a Milan Gajovic. Izostalo je objasnjenje kako da svoj posao obavlja jedan od onih koji "komanduju vojskom" - predsjednik Crne Gore Milo Djukanovic - kad nije u mogucnosti da se izbori ni za odrzavanje sjednice Vrhovnog savjeta odbrane. Odavno je poznato da u "skladu sa Ustavom i zakonima SRJ", a zahvaljujuci prije svega DPS-u, ovdasnja Skupstina i Vlada nemaju ama bas nikakve ingerencije u domenu odbrane, odnosno nemaju pravo da odlucuju o zivotima gradjana Crne Gore. Zato se, valjda, i desava da VJ zatvara crnogorske granice, puca na camce MUP-a Crne Gore, a crnogorske pomorce i oficire trgovacke flote regrutovane za ratnu mornaricu salje na Kosovo.
I dok se DPS koleba, Narodna stranka, LSCG, SDA i albanske nacionalne partije podrzavaju prijedlog SDP-a, odnosno potrebu da se o odlasku crnogorskih regruta na Kosovo povede ozbiljna i argumentovana rasprava. Cetinjska podruznica Liberalnog saveza otisla je i korak dalje. Oni su predlozili da referendumom gradjani odluce da li su oni i njihova djeca spremni da nose uniformu i van granica Crne Gore. Bilo bi zanimljivo vidjeti rezultate tog izjasnjavanja, pod uslovom da vladajuca partija prihvati ponudjeni izazov, i naravno, da ne bude kasno.
Zoran RADULOVIC AIM Podgorica