STEDISE IZGUBILE STRPLJENJE

Drzavni dug

* Vec sest godina vise od milion gradjana BiH uzalud trazi nacin kako da dodju do svoje tri milijarde DEM x Zasto Ljubljanska banka odlaze isplatu 300 miliona DEM? x Devizne stedise prijete dolaskom pred Skupstinu

AIM, SARAJEVO, 27.02.98. Predratni problem devizne stednje gradjana BiH ovih dana prijeti da zagrije do usijanja ionako slozenu socijalnu situaciju u drzavi. Raznim najavama strajkova nezadovoljnih radnika svojim statusom pridruzilo se prosle sedmice i upozorenje stedisa drzavi da, ako ne mogu svoj problem rijesiti u redovnoj proceduri u Skupstini, onda ce to ostvariti pred Skupstinom. Njih vise od milion iz cijele BiH trazi vec punih sest godina povrat svoje tri milijarde DEM sa obracunatom kamatom. Svoju visegodisnju ustedjevinu povjerili su bankama sirom bivse Jugoslavije (u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji) i za sigurnost uloga garantovala im je tadasnja drzava. Raspadom Jugoslavije vec 1991. godine shvatili su da su prevareni i da nece tako lako doci do svog novca.

Oni su zato u decembru 1991. godine osnovali Udruzenje za zastitu deviznih stedisa sa sjedistem u Sarajevu i krenuli zakonskim putem da ostvaruju svoje pravo na povrat deviza, da bi ih 1992. godine rat prekinuo u tim namjerama. Dvije godine kasnije obnavljaju rad Udruzenja i osnivaju Upravni odbor i krecu ofanzivnije u akciju. Uzalud su sve do danas slali pisma na razne adrese: Vladi, ministru finansija, medjunarodnim organizacijama u BiH. Ne samo da nisu dosli do svojih deviza vec nisu dobili ni odgovore na pisma. Istina, drzava, bolje reci Federacija BiH, ne zuri da rijesi njihov problem ( jer ima vaznijih i precih stvari ili ga rjesava u paketu sa drugim pitanjima), pa u Zakonu o utvrdjivanju i realizaciji potrazivanja gradjana u postupku privatizacije predlaze da se on rjesava sa ostalom imovinom gradjana. Vlada Federacije BiH predlaze da se za vrijednost devizne stednje izdaju certifikati kojim bi se mogli kupovati stanovi, poslovni prostor i sl. Nezadovoljni ovim prijedlogom i odugovlacenjem, devizne stedise su uputile amandman na Zakon. Posto su dali na cuvanje kes novac, takav traze u povratu, a ne papire. Ujedno, stedise smatraju da u cijeloj BiH treba donijeti jedinstven zakon a ne samo da to cini Federacija, zeleci time da u istom polozaju budu sve devizne stedise.

U obrazlozenju svojih prijedloga stedise polaze od cinjenica da certifikati iz Federacije ne vaze u Republici Srpskoj i da za njih tamo ( bar za sada) ne mogu nista kupovati, sto je ravno propadanju njihovih stednih uloga. Zapravo, stedise iz Federacije BiH i ne znaju da li se rjesava ovaj problem u RS pa su tim povodm od premijera Milorada Dodika pismeno zatrazili da i on pokrene rjesavanje ovog problema u drugom entitetu. Kakav ce ishod biti, saznace se vjerovatno uskoro.

No, pitanje zamjene devizne stednje za certifikate odnosi se samo na vrijednost uloga u bankama u BiH. Ostali ulozi u Ljubljanskoj banci (Slovenija), Privrednoj banci Zagreb i Splitskoj (Hrvatska), te Beobanci i Jugobanci Beograd (Jugoslavija) ostaju i dalje neizvjesnost. Clanovi pomenutog udruzenja smatraju da se problem povrata stednih uloga u Ljubljanskoj banci moze rijesiti brzo i efikasno, jer je ova banka svoj novac povukla iz Beograda jos u avgustu 1991. godine, te su time Slovenci postali garant te stednje. Zato stedise i traze da im se novac iz Ljubljanske banke vrati sto prije sa obracunatim kamatama, pogotovo sto je novembra 1997. o tome postignut i dogovor izmedju Ministarskog vijeca BiH i Vlade Slovenije. Posto se radi o 300 miliona DEM (sa 364.000 partija) i da su Slovenci tada obecali isplatiti stedisama u BiH dug, sarajevsko Udruzenje stedisa trazi da im Ministarsko vijece BiH sto prije rijesi ovaj slucaj. Kada je rijec o ulozima u hrvatskim i jugoslovenskim bankama, devizne stedise zahtijevaju da se ovi slucajevi rijese na nivou drzava. Kako poslovi oko sukcesije bivse Jugoslavije sporo napreduju (pa i naknada devizne stednje), devizne stedise iz BiH su sve nestrpljivije, trazeci da se sto prije njihov novac povuce iz Ljubljane, Zagreba i Beograda. Oni smatraju - kako kaze Ale Lizalovic, predsjednik Upravnog odbora deviznih stedisa - da problem stednje spada u domen ljudskih prava buduci da je rijec o privatnoj imovini. Otuda su se obratili i Domu za ljudska prava i OSCE-u.

Nemaju stedise mnogo bolje misljenje ni o bosanskohercegovackim bankama u kojima - kako isticu - leze njihove devize. Te banke i obrcu njihov novac i zive od tudjeg, a ne vlastitog rada.

Ocito, problem stare devizne stednje je isuvise kompleksan (i ne zavisi samo od volje drzave BiH) da bi se tako jednostavno i za kratko vrijeme efikasno rijesio. Za siromasnu i ratom poharanu drzavu BiH tri milijarde maraka je krupan zalogaj, pogotovo sto ih nema. Zato ona deviznim stedisama i nudi papire umjesto kesa. No, gradjani ne zele certifikate, iz dana u dan sve vise gube strpljenje govoreci: "Dali smo kes, kes i trazimo".

Ako se njihov problem ne rijesi do pocetka privatizacije u BiH, stedise upozoravaju da ce, nakon iscrpljivanja demokratskih postupaka, ici i na radikalnija sredstva. Pitanje je, medjutim, hoce li im i tada drzava moci (i imati odakle) isplatiti dug?

Jedno je, ipak, izvjesno: zbog dugotrajnog odlaganja rjesavanja ovog problema manifestacije pojacanih frustracija nece izostati. O posljedicama, cini se, malo ko razmislja.

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)