"SOCIJALDEMOKRATIYACIJA" CIJENE BENZINA

AIM Skopje, 25.02.1998

Prema dosadasjim iskustvima sa ovih prostora, igre u blasti visoke politike uglavnom su se odvijale na setu onoga so se zove "obicn cvjek". Ako su vjerodostojne kvalifikacije nekih posmatrac u vezi sa takozvanom makedonskom "naftnom krizom", onda c se ovdje desiti istinski presedan. Vlada je, naime, sredinom februara pojeftinila naftne derivate za koje se tvrdi kako su i dalje najskuplji u Evropi. Cijena benzina je tako pala za 1,5 poen nacionalne valute cja je vrijednost prema njemacoj marki, inac, definirana u omjeru 31:1. Dosadasja cijena bila je neso veca od 38 denari, pa se ovo pojeftinjenje ne moze smatrati nekim velikim olaksanjem za individualnog kupca, ali nije zanemarljiva za velike potrosaca, niti je, pak, za potcjenjivanje kad su psiholoski i politicki efekti u pitanju.

Objasnjenje kako je doslo do ovog pomalo neocekivanog poklona, medjutim, citavu pricu iz ekonomske uvodi u ravan visoke politike. Klupko se pocelo odmotavati kad je pocetkom godine Vlada suspendovala odredbu iz Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Republikom Hrvatskom o uvozu naftinih derivata koji je ratifikovan u Parlamentu. Prema slovu ovoga sporazuma, glavni ovdasnji distributer, skopski "Makpetrol" uvozio je derivate, a za uzvrat na hrvatske su pazare plasirane neke veoma vazne robe, prije svih metalne cijevi, lijekovi i prehrambeni proizvodi. Na krsenje tako znacajnog medjunarodnog dogovora, prema ocekivanjima, prve su reagovale ostecene makedonske firme, predvodjene pomenutim "Makpetrolom", ali je prosvijed dosao i iz Zagreba. Prema nekim ovdasnjim medijima, Hrvatska je priprijetila kako ce uzvratiti protivmjerama ili, u krajnjem, potraziti zastitu u medjunarodnoj arbitrazi. Do toga, ipak, nije doslo buduci je u medjuvremenu u Skopju boravila jedna visoka hrvatska privredno-politicka delegacija, a tom prilikom postignut je dogovor da se do 1. marta iznadju odgovarajuci modaliteti i da se transfer nafte otpocne odvijati po pomenutom sporazumu. Hrvatska je strana, prema tadasnjoj izjavi njenih predstavnika, pokazala razumijevanje za makedonski energetski bilans, ali nije ostavila utisak da bi pristala na neki aranzman koji bi situaciju razrijesio na njenu stetu.

Kako god da bude, jos se nije ni osusilo mastilo na tom dogovoru, a Vlada je donijela odluku po kojoj se svaki litar novouvezene nafte, racunajuci i onu iz Hrvatske, ima cariniti sa 21 odsto. Ova je odluka donesena u cilju zastite domacih energetskih resursa, tacnije skopske rafinerije "OKTA" koja je, koristeci izvanredne pogodnosti na svjetskom trzistu petroleja, uvezla dovoljne kolicine sirovine i trenutno je sposobna snabdijevati makedonsko trziste "domacim" derivatima. "Udaranje" carine na robu koja je prema pomenutom sporazumu na rezimu slobodne trgovine ce, pretpostavlja se, proizvesti novo povuci-potegni na relaciji Skopje-Zagreb i tek treba ocekivati hrvatsku reakciju. Za sada je otvoreno pitanje hoce li zvanicni Zagreb imati odgovarajuce razumijevanje za elasticnost kojom Skopje tumaci obavezujuce medjudrzavne ugovore kao sto je imalo za trenutno stanje sa ovdasnjim energetskim potencijalima. Bice, zapravo, veoma zanimljivo pratiti u kojem ce smijeru ici, sad vec izvjesna, revizija Sporazuma o slobodnoj trgovini i kako ce se to odraziti na makedonske plasmane u Hrvatsku ili, u nekoj radikalnoj situaciji, na trajnu ekonomsku saradnju dviju drzava. Ali, o tom potom.

Jedan drugi, sve su prilike simultani, potez makedonske vlade, uputio je pozornost javnosti na unutrasnji aspekt citavog slucaja. Rafinerija "OKTA" u medjuvremenu je, naime, oslobodjena od obaveze da u drzavni budjzet uplati vise od 8 miliona maraka na ime akciza. Prema vladinom portparolu Zoranu Ivanovu kabinet Branka Crvenkovskog bio je motiviran cinjenicom da je rafineriji "potrebna zastita". Prva reakcija nezavisnih eksperata i prema vladi manje ili vise uzdrzanih medija bilo je pitanje: "zastita od koga" i odgovor "od trzista". Na slucaju "OKTE", monopolizacijom proizvodnje i prometovanja naftnih derivata, makedonska je politika navodno odstupila od svojih strateskih opredeljenja u polit-ekonomskoj oblasti, prije svega trzisne ekonomije. Rijetko ko, doduse, osporava Vladi pravo, cak i obavezu, da pomogne, za ovdasnje prilike, ekonomskom mastodontu da stane na vlastite noge, ali ima mnogo rezervi prema nacinu na koji se vlada opredijelila. "OKTA" je, podsjecanja radi, jedno od onih privrednih nedonodjcadi bivsejugoslovenskog ekonomskog balona ciji kapaciteti uvelike nadmasaju potrebe sad ogranicenog trzista. Rafinerija, ukoliko radi, radi sa nekih petnastak odsto kapaciteta, a vremenom amortizovana i prevazidjena tehnologija garantuje joj kakvu takvu rentabilnost tek kad cijena petroleja na svjetskim pazarima padne ispod 17 dolara po barelu. Buduci je trenutna ponuda na naftnoj pijaci prihvatljiva, "OKTA" je nabavila naftu i trenutno proizvodi dovoljno derivata. Sta ce se, medjutim, desiti ukoliko dodje do nepovoljnih kretanja na varljivom trzistu nafte, pitanje je koje osporava nacin na koji vlada hoce pomoci rafineriju.

Tako, naravno do kraja uprosteno, izgleda ekonomska dimenzija "naftne krize". Najradikalniji kriticari vladine "protekcionalisticke" politike, medjutim, sumnjaju i u autenticnost motivacija koje su navele aktuelnu vlast da, bas u ovome trenutku, zastiti strateski energetski kapacitet. "OKTA" je navodno-mada proces vlasnicke transformacije tamo nije zavrsen pa se i ne zna ko je istinski titular- pod cjelosnom politickom kontrolom Socijaldemokratskog saveza, partije koja cvrsto drzi vlast u Makedoniji. "Makpetrol", pak, koji pokriva oko sedamdeset procenata naftnog trzista, predstavlja glavnu ekonomsku potporu jedne od dviju najvecih opozicionih partija, Liberalno-demokratske. Prema jednom takvom razumijevanju stvari, Vlada je odlucila glavnog domaceg distributera cjelosno uputiti na domacu rafineriju i tako kontrolisati njegovu moc i smanjiti politicki uticaj liberalnih demokrata, znaci politickih vlasnika "Makpetrola". Prica, naravno, ne mora biti ni istinita, ali je u svakom slucaju provokativna. Pod jesen ove godine, prema ranije utvrdjenoj agendi, u Makedoniji se ocekuju parlamentarni izbori na kojima bi, zajedno sa VMPRO-DPMNE Ljubceta Georgijevskog, liberalno-demokratski dvojac Stojan Andov i Petar Gossev, mogli ozbiljno zaprijetiti vladajucoj koaliciji lijevih partija.

Uporni "statisticari" koji makedonske energetske potencijale bilansiraju u predizborne svrhe, zato su izracunali kako je kolicina sirove nafte koju je "OKTA" uvezla dovoljna taman toliko da pokrije makedonsko trziste do jeseni. Vlada bi, navodno, u cilju izborne pobjede socijaldemokrata do tada drzala "niske" cijene benzina. A od tada "kako nam bude". Nekom ce se ova konstrukcija uciniti pomalo neuvjerljivo, jer Makedonija bi bila sretna zemlja ukoliko bi se u njoj izbori mogli dobiti sa tri-cetiri pfeninga jeftinijim benzinom. Onom "obicnom covjeku" sa pocetka teksta, i pored svega, dobro bi doslo kad bi se naftana utakmica nastavila, a cijena derivata i dalje padala. Barem do izbora. A poslije-"kako nam bude".

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT