STRAJK U "KANALU S"

Iskusenja jedne stranacke televizije

Banjaluka, 23. februar (AIM)

Petak, 13. februar bio je za direktorku "Kanala S" Svjetlanu Siljegovic crni petak. Gotovo da je licio na onaj petak

1. iz istoimenog filma strave i uzasa. Vec po dolasku na svoje radno mjesto, bivsem ministru informisanja saopstena je vijest da je nova Vlada RS prethodne veceri donijela odluku o oduzimanju frekvencije koju je, za svoga stolovanja Siljegovicka dodijelila "na privremeno koristenje" sama sebi (odnosno svom novom preduzecu).

Odmah potom ista osoba morala se suociti i sa ultimativnim zahtjevom radnika "Kanala S" da ce, ukoliko im se odmah ne isplate plate, obustaviti rad. Dakle, radnici su najavili strajk i zaprijetili njegovim prevodjenjem u "trajno stanje", odnosno otkaze s obzirom na to da je "Kanalu S" oduzeta frekvencija i da se radi o radnicima paljanskog studija Srpske radio-televizije, dakle drzavne televizije, koju ocekuje uvezivanje u jedinstven sistem i povratak u "staro dobro" stanje.

Uzalud su Siljegovicka i njeni najblizi saradnici (od kojih su joj neki i direktni nalogodavci) potezali stara istrosena pitanja: "Sta je sa patriotizmom, sta je sa interesima naroda, s kim cemo probijati informativnu blokadu?"

Uz sve to, da bi petak bio jos grozniji i crnji, istog dana je "Kanal S" pozvao i clan Predsjednistva BiH Momcilo Krajisnik, koji je ljutito upitao zasto se nije "pokrila" njegova "aktivnost" na sarajevskom aerodromu (ucesce u radu zajednicke vojne komisije) i sta se to uopste dogadja sa "nasom televizijom". Njegovi sagovornici nisu "znali" da u detalje objasne citavu situaciju, ali su njegovu zabrinutost, naravno, podvukli svojim potcinjenima.

No, ne lezi vraze. Tog dana je poceo najavljeni strajk. "Kanal S" je emitovao samo satelitski program. Narednog dana situacija se nesto poboljsala, jer se uz glavnog i odgovornog urednika Maricu Lalovic u prostorijama nasla i izvjesna osoba, koja bi mozda mogla da lici na redaktora. Tako su pored satelitskog programa, filmova i serija "posudjenih" od drugih TV-stanica, emitovane i "fles-vijesti". Vijesti, medjutim, nije imao ko da procita, pa su emitovane u formi video-teksta. Takvo stanje trajalo je do ponedjeljka 16. februara. U medjuvremenu je otpocela "zestoka diplomatska aktivnost" usmjerena ka sredjivanju stanja u "Kanalu S". Najprije je Momcilo Krajisnik, potvrdjujuci svoju sklonost ka uplitanju u sve moguce i nemoguce probleme, nakon sastanka sa Elizabet Ren kritikovao odluku Vlade o uskracivanju frekvencije "Kanalu S", ustvrdivsi da to predstavlja "gusenje slobode medija". "To je televizija koja plasira objektivne informacije, a narod ne smije da ostane bez objektivnih informacija", rekao je Krajisnik.

Podsjecanja radi, "Kanal S" je osnovan tacno mjesec dana prije nego ga je "zadesio" strajk, dakle na pravoslavnu Novu godinu. Ova stanica (bar je tako saopsteno javnosti) registrovana je kao dionicarsko drustvo i do dana danasnjeg niko nije uspio da sazna ko su zapravo dionicari ove televizije. Pouzdano se, medjutim, zna da je to televizija Srpske demkratske stranke, da je pri njenom osnivanju finansijsku i prakticno-politicku pomoc pruzila prethodna vlada, da u samom radu nezakonito koriste prostorije, tehniku i kadrove drzavne televizije, te da znacajan osnivacki ulog imaju i neki celni ljudi SDS-a. Zna se i to da su radnici paljanskog studija SRT pod prijetnjom morali da potpisuju nekakav papir kojim se i oni upisuju u listu dionicara preduzeca!?

Elem, koliko su stvari u "Kanalu S" postavljene na zdrave osnove govori i sam podatak da su se nesudjeni "dionicari" vec poslije mjesec dana odlucili na strajk i da im je u srcu mnogo blizi rad na starom radnom mjestu u oficijelnoj televiziji Republike Srpske. Za to su neki od njih spremni navesti i konkretne razloge: uredjivacku politiku "Kanala S" vode ljudi koji su doveli do tragicnog visemjesecnog izopstavanja paljanskog studija Srpske radio-televizije, a poslovnu i finansijsku politiku oni koji su se radeci to isto i na drzavnoj televiziji dobrano obezbijedili (u vidu nekoliko luksuznih automobila poslovnih prostora, a kazu i znacajnih deviznih suma) i istakli despotskim i nipodastavajucim odnosom prema radnicima.

Kako na Palama tok dogadjaja slijedi jos uvijek liniju patriotske discipline, a ne racionalnih argumenata, to se i prica o strajku u "Kanalu S" nastavlja (ne i zavrsava) na taj nacin. Krajisnik je sazvao celne ljude "Kanala S" da bi se utvrdila sustina problema i naravno definisala strategija "izlaska na pravi put" ovog privatnog preduzeca sa "ociglednim" drzavnim interesom (kako drugacije protumaciti angazovanost clana Predsjednistva BiH u cijelom slucaju).

Nakon toga uslijedila je opsezna akcija "politicke dekontaminacije zaposlenih". Ponovo su pominjani nacionalni i drzavni interesi, ocuvanje "srpskog bedema koji sprecava izlazak muslimana na Drinu", te navodni telefonski poziv iz Kancelarije visokog predstvnika u kojem je jedan zvanicnik OHR uvjerio rukovodstvo "Kanala S" da ce se zaloziti da se ponisti odluka Vlade o oduzimanju frekvencija, dodijeljenih na privremeno koriscenje. Kljucni argumenti u "procesu ubjedjivanja" radnika, medjutim bili su da je buducnist izvjesnija i svjetlija na "Kanalu S" nego na drzavnoj televiziji, s obzirom na to da nove vlasti, kako je objasnjeno "nemaju interesa i ne zele" da paljanski studio reintegrisu u jedinstven sistem SRT, te da ce u sto kracem roku biti isplacena i famozna plata.

Priklijesteni takvom "argumentacijom" radnici su popustili. Proces proizvodnje u "fabrici objektivnih informacija" je nastavljen u ponedjeljak 16. februara. Svoju "objektivnost" urednicka struktura iskazuje na stari, provjereni nacin - u emisiji vijesti informacija o sjednici Gradskog odbora SDS Srpsko Sarajevo ima prednost nad informacijom o posjeti premijera RS Vasingtonu.

U srijedu 18. februara radnicima "Kanala S" je isplacena plata. Bez "prinadleznosti" su ostali oni koji su jos ranije odbili da rade u "Kanalu S", kao i radnici Srpskog radija, koji sve vrijeme emituje program (doduse vrlo redukovan i u sadrzajnom i u emisionom smislu). Ne bi tu bilo nista sporno da plate nisu podijelili oni koji su jos uvijek zvanicno rukovodioci SRT-a i da ti isti rukovodioci nisu zaprijetili novim redukcijama "prinadleznosti" (od koriscenja auto-parka do restorana SRT) onima koji jos uvijek vjeruju u "jedinstven sistem".

Tako su duhovi u "fabrici objektivnih informacija" naizgled smireni, ali su ponovo uzburkani u paljanskom dijelu SRT-a. I sve dok ove dvije (?) kuce budu funkcionisale po principu spojenih posuda, dakle, dok neko konacno i prakticno ne razgranici sta je sta i ko je ko stvari ce se u ovom segmentu inormativnog sistema Republike Srpske desavati u skladu sa onom narodnom: "Ne lipsi magarce, dok trava ne ozeleni."

Dragan Komljenovic