TUDjMANOVA PORUKA SOCIJALDEMOKRATIMA

Zagreb Feb 22, 1998

AIM, ZAGREB, 22.2.1998. Dan nakon sto je nevidjenom policijskom silom - sluzbeno 4700, a nesluzbeno i desetak tisuca policajaca - sprijecio jedva nesto vise demonstranata da dodju na sredisnji zagrebacki trg, Franjo Tudjman na kongresu svoje stranke nije ni rijecju spomenuo socijalne zahtjeve tog dosad najmasovnijeg ulicnog protesta ove vrste. Za njega je taj protest bio iskljucivo policijsko pitanje, svedeno na procjenu koliko ce prosvjednika izaci na ulicu. Pohvalio se da je unaprijed znao kako ih nece biti vise od 15-20 tisuca, ali je s usporedbom s KPJ koja je digla ustanak s 12 tisuca komunista, svojoj stranci predocio svu opasnost i tako ogranicenog broja. Ako nasi drzavni organi ne budu radili kako treba, dramaticno je upozorio, i "rulja" s ulice moze "doci na vlsat".

Hrvati, pa - rulja? Svemocni predsjednik ocito nije shvatio kako je ovim sam oglasio kraj hrvatske "nacionalne revolucije" zapocete prije osam godina. A to znaci i pocetak nekih novih gibanja medju Hrvatima, koja mu se zbivaju doslovce pred nosom, koliko god on to odbijao vidjeti. Doduse, ta su zbivanja jos difuzna i proturjecna, sto se vidjelo na samome protestnom skupu

  • gdje su se skandirale parole u divovskom rasponu od ustaske budnice "Evo zore, evo dana" i "HDZ,HDZ", do "Franjo-Saddame" i "Franjo-lopove" - a jednako i u njegovim pripremama. Protest je organiziralo vise sindikalnih centrala i politickih stranaka, i to najrazlicitijih boja.

Tudjmanovi dezurni ideolozi odmah su se okomili na to sareno drustvo. Optuzili su ga da ga je ujedinila gola zelja za vlascu, pa su se za istim stolom nasli i ekstremni desnicari, "gotovo fasisti" (pravaske stranke Dobroslava Parage i Ivana Gabelice) i ekstremni ljevicari (socijaldemokrati Semine Loncar). Izuzme li se sto ove ocjene dolaze sa sasvim krivog mjesta, one su u osnovi tocne. Treba im jedino dodati da se u tom popljuvanom drustvu naslo, i to na kljucnim mjestima, i deklariranih sljedbenika HDZ-a, Niko Gunjina, predsjednik Hrvatske udruge sindikata, jednog od organizatora skupa, cak je clan HDZ-a, koji je izabran i za delegata na kongresu HDZ-a. Mandat mu je oduzet neposredno nakon demonstracija, ocito zato sto su Tudjmana razbijesnile neocekivano ostre povike demonstranata na njegov racun. U takvim prilikama, on uvijek nadje ztrvu koja to mora osobno platiti.

No, prije nego sto je Gunjina kaznjen u vlastitoj stranci, on je vec uspio unijeti pomutnju u strankama koje su organizirale prosvjed u Zagrebu. Nekoliko dana prije demonstracija, izjavio je da je teskim socijalnim prilikama u Hrvatskoj dorastao samo HDZ, dok je jalova opozicija sasvim nemocna pred time. Zbog toga je iz kruga organizatora istupila novoosnovana Liberalna stranka Vlade Gotovca a jos prije distancirali su se od izravnog sudjelovanja najveca opozicijska stranka, Racanov SDP, te HNS, mala ali ambiciozna stranka Radimira Cacica. Uz njih, ostala je po strani i najveca sindikalna centrala u Hrvatskoj, Savez samostalnih sindikata, koji odnedavno figurira kao posestrinski Socijaldemokratskoj partiji.

Posebno je registrirano izostajanje SDP-a, stranke koja u posljednje vrijeme ubrzano jaca bas na socijalnim pitanjima. Njeni celni ljudi su u javnim istupima diskretno, a u kuloarima i otvoreno, iznijeli bojazan da se u Zagrebu uprilicuje neka vrsta "mitinga istine", koji rezira sama vlast kako bi dobila predtekst za uvodjenje cvrste ruke. Kasnije grubo diskvalificiranje demonstracija na kongresu HDZ-a koji je usvojio i posebnu izjavu o politickoj zloupotrebi socijalnih pitanja na njima - ovu ocjenu ne cini do kraja uvjerljivom. Nju je, uostalom, relativizirao i sam Racan, koji je odbio pojaviti se kao gost na HDZ-ovom skupu, optuzujuci ovu stranku da socijalna pitanja "rjesava" tako sto ih jos vise produbljuje - ispraznim obecanjima i golom silom.

Pa ipak, u rezerviranosti SDP-a, Gotovcevog LS-a i ostalih, ima, po svemu sudeci, nesto rezona. O tome govori ne samo otprije poznato "zutilo" dijela sindikata, koji su svoju priljeznost HDZ- u sada i javno manifestirali, nego i drzanje nekih duznosnika u samoj vladajucoj stranci. Celnik Udruge radnickih sindikata, Boris Kunst, koji se nametnuo kao lider ovih demonstracija, u nekoliko je navrata izjavio da one imaju podrsku jednog visokog duznosnika HDZ-a (cije ime nije otkrio). Iz ovoga se izrodila novinska spekulacija kako bi to mogao biti jedan od najblizih Tudjmanovih suradnika Zlatko Canjuga, a cak se tvrdilo i da je on inicirao proteste, ali se zatim, zbog packi odozgo, morao povuci.

Ovo zvuci presmiono, jer autonomija Tudjmanovih bliskih suradnika (Canjuga je njegov osobni savjetnik) ne ide, i u banalnijim stvarima, ni izbliza toliko daleko. No, zato nije iskljuceno da je takvih pokusaja bilo iz redova HDZ-ovih duznosnika koji ne pripadaju najuzem Tudjmanovom suradnickom timu, posebno onih koji pripadaju krilu radikalne desnice (Seks, Milas, Vukojevic, a diskretnije i dosta drugih). Rijec je o ljudima koji u osnovi ne dijele ideologiju HDZ-a jer ove zapravo i nema, nego su izvorno pravasi, koji su od osnivaca pravaskog pokreta, Ante Starcevica - kojemu se tepa i kao "ocu domovine" - bastinili natruhe antiklerikalizma, pa, u tadasnjoj optici, i lijeve ideje (Starcevic je bio zagovornik francuske gradjanske revolucije).

Zbog toga oni tradicionalno ratuju s onim stranackim kolegama koji su se svrstali uz kucne HDZ-ove megakapitaliste ("tajkuni"), a posebno s Vladom (koja im se osobito zamjerila nedavnim uvodjenjem PDV-a, poreza na dodanu vrijednost, koji je dobio jednu od najomrazenijih etiketa u posljednje vrijeme - "poreza na sirotinju"). Prijasnjih godina, bilo je i spekulacija da ova struja ima i urotnicke nakane spram Tudjmana, no ta ocekivanja pokazala su se kao pretjerana, a u medjuvremenu splasnuo je i ideoloski naboj koji oni u sebi nose. Zato su se Seks, Milas i ostali sada ogranicili da govore samo o "kreativnom nezadovoljstvu" sadasnjom socijalnom situacijom. Istodobno su, pak, organizatore zagrebackog protesta osudili cak i ostrije od suparnicke "liberalne" struje u HDZ-u (optuzujuci ih za sijanje kaosa i preuzimanje vlasti mimo izbora).

Ako je, dakle, ova struja i stala iza najnovijih socijalnih nezadovoljstava, to je bilo samo zato da ih okrene protiv sindikata i opozicije, te suparnika u samome HDZ-u. Tudjman nije medju tim metama, naprotiv radikali su vjerojatno bili rukovodjeni time da mu se dodvore tako sto ce mu donijeti na pladnju glave kolovodja socijalnog bunta. Tudjman, dakako, nije imao nista protiv toga, naprotiv, izgleda da je i poticao dvije struje u HDZ-u da se natjecu koja ce bolje zastititi njegovu vlast pred narastujucim nezadovoljstvima (Vlada je istodobno bezuspjesno pokusala razjediniti organizatore, pozivajuci ih na separatne razgoore). Osim toga Tudjmanu je iz jos jednog razloga odgovaralo da se njegova stranacka desnica malo razmase (pa i da ekstremna proustaska pravaska stranka Ante Djapica obavi huskacku ekspediciju u Vukovar). Tako je poslao poruku SDP-u i drugim lijevim strankama da ce pustiti te svoje "pse" s lanca ako se usude politicki eksploatirati sadasnju socijalnu situaciju u zemlji.

MARINKO CULIC