SINDIKALNE DEMONSTRACIJE

AIM, ZAGREB, 21.2.1998. Oko pet tisuca policajaca, dovucenih iz cijele Hrvatske, okupiralo je glavni zagrebacki trg, Trg bana Jelacica, i tako onemogucili sindikalistima i ostalim demonstrantima da odrze prosvjedni skup tamo gdje su htjeli. Ipak su demonstracije, ako se to tako moze nazvati, nastavljene u kasno popodne ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazalista, gdje je nekoliko tisuca ljudi zahtjevalo promjenu socijalne i ostale politike, te ostavku ministra policije Ivana Penica. Jedan od organizatora, Boris Kunst, predsjednik Udruge radnickih sindikata, tada je kazao: "Oni koji su se bojali poslali su policiju na vas. Zalosno je da je policija digla ruku na hrvatskog radnika. Ovi su ljudi branili hrvatsku drzavu, a ne mogu zivjeti od svojih placa i mirovina, dok drugi uredjuju svoje dvore i pljackaju".

Nakon svake recenice ljudi na Trgu Marsala Tita su vikali: "Franjo lopove!", zatim "Skegro lopove!" i slicne parole. Okupljanje nije dugo trajalo, mozda pola sata, pa je nakon toga sve opet bilo pusto. Organizatori prosvjednog okupljanja su, osim s policijom, imali problema i s megafonom. Tko je stajao vise od nekoliko metara od onih koji su govorili, gotovo da nista i nije cuo, tako da je tehnicki dio demonstracija bio jednak kao i onaj egzekutivni.

Policija je pocela blokirati prilaz Trgu bana Jelacica na nekoliko mjesta vec oko jedan sat nakon podneva, da bi oko tri sata sve bilo gotovo. Cak i oni koji na Trgu ili u njegovoj blizini zive nisu mogli do svojih kuca. Sve je bilo kao na filmu, jer je malo tko vjerovao da bi policija mogla biti toliko brutalna. Do sada su organizirane batine dobivali samo navijaci Dinama. Na samom pocetku su postavljena dva kordona policijaca, onih obicnih u plavoj uniformi, a iza njih su bili vodeni topovi i specijalci s plinskim maskama i palicama od pola metra. Tako je bilo na svim prilazima Trgu. Tko je gledao s prozora, a kasnije na televiziji, mogao je vidjeti da je borba uzaludna jer je Trg bana Jelacica bio prepun specijalne policije, koja bi, da im je kazano, gotovo sigurno i pucala. Vecina od njih ionako nije rodjena u Hrvatskoj.

Demonstranti su bili, bas kao i policajci, iz svih dijelova zemlje. Na ulazu u grad im je kazano da odu do Maksimira, gdje se sve po zamisli Tudjmana i trebalo dogadjati, ali su se oni s nacionalnom i sindikalnom zastavom prosetali do Trga, preko Jurisiceve ulice, gdje se dogodio prvi sukob s policojom. Kada je kordon policije probijen, u pomoc su dosli specijalci s kacigama i pendrecima te su pale i prve batine. Policija je tukla sve sto se moglo, mlade i stare ljude te zene i djecu i sve koji su bili tamo, tako da je hitna pomoc dolazila nekoliko puta. Koliko je za sada poznato, dobre su batine dobila i dva policajca, a i nekoliko demonstranata je zavrsilo na Traumatoloskoj klinici. Isto je bilo i na drugim prilazima Trgu, u Ilici i Gajevoj ulici.

Nakon probijanja prvih policijskih kordona i zaustavljanja pred onim koji su formirali policijski specijalci, demonstranti su navalili s pjesmom. A njih je bilo svakakvih. Nakon ustaske pjesme "Jure i Boban", odmah se pjevalo "Od Vardara pa do Triglava", pa "Ustani bane", pa "Dinamo ja te volim" i slicno. Demonstracije su, kako se voli kazati, bile socijalne, ali ipak nitko nije pjevao "Internacionalu". Ljudi su uzvikivali "Franjo Saddame!", zatim "Franjo Srbine!", "Franjo ustaso!", pa "Cigani, cigani!", "Zagreb Zagrepcanima!" te ostale parole u kojima se spominju ocevi i majke clanova Vlade, HDZ-a i policije.

Za to vrijeme predsjednici opozicionih stranaka, koje su podrzale demonstracije (njih dvanaest) stajali su na pristojnoj udaljenosti ili su sjedili u kaficima. Sve je spalo na organizatore iz dviju sindikalnih centrala (Udruge radnickih sindikata i Hrvatske udruge sindikata), te nekoliko samostalnih strukovnih sindikata. U demonstracijama, iako su ih podrzali, nisu sudjelovali najjaca sindikalna centrala (Savez samostalnih sindikata) i najjaca opozicijska stranka - Racanova Socijaldemokratska partija. Medjutim, Tudjman se i bez njih preplasio. Do Trga bana Jelacica s jos nekoliko osoba uspio se probiti jedino akademik Ivan Supek, koji je istu vecer na lokalnoj televiziji rekao da od danas hadezeovska vlast vise nije hrvatska.

Demonstracije su pokazale da je sve zabava, cak i batine. Takodjer i to da general ostaje general. Sve je naime moglo proci i bez policije i nasilnog sprjecavanja demonstracija, ali se moralo tako dogoditi zato sto je Tudjman navikao da sve bude po njegovom. Racionalnog razloga za sprjecavanje demonstracija na sredisnjem gradskom trgu nije bilo, nego je samo volja jednog bolesnog autokrate i fantazija da je drzava feud ucinila da se ovako nesto dogodi.

Kako nekoliko stotina obitelji drze polovicu nacionalnog bogatstva u svojim rukama, k tome i televiziju, svaka im je promjena "crvena revolucija", zatim "izazivanje nereda" te "banditska posla". Zajedno s gazdom na Pantovscaku pokazali su se kao jedini neprijatelji hrvatskog naroda i drzave, sve u zelji da jos veoma dugo vlast ne prepuste nikome. Zagrebacke demonstracije dokaz su da su u tome i jako opasni. Ako je mogao poslati toliko policajaca da brane Trg od izmisljene opasnosti, sto ce tek napraviti, ove ili iduce godine, kada opasnost po vlast ne bude tako banalna. Gotovo nista novo, samo sto ce uz policiju dovesti i vojsku. A tada ce ili doci do gradjanskog rata, ili ce se umijeseti netko sa strane i kazati - dosta. U svakom slucaju, HDZ-u i Tudjmanu je sve teze.

ALEN ANIC