SRPSKI PRODOR U SVIJET

Rezultati Dodikove politike

Banjaluka, 20. februar 1998. (AIM)

Molorad Dodik ce u politickoj istoriji ostati zapamcen kao predsjednik vlade (jos entitetske!) koji je za samo dvadeset dana svoje predsjednicke vlasti posjetio Njemacku, Francusku, Austriju i Sjednjene Americke Drzave, razgovarao sa Kinkelom dva puta, susreo se sa ministrima desetak evropskih drzava, nasao se u Sarajevu i bio prvi covjek drzavnog vrha RS koji je posjetio Zagreb. O kakvom se politickom obrtu radi neka posluzi podatak da cetvorici njegovih prethodnika za pet godina nije poslo za rukom da odu u zvanicnu posjetu dalje od Beograda.

Za tih dvadeset dana Dodik je povezao privrednike Republike Srpske i Hrvatske i sastavio na jednom mjestu direktore Zeljezara Ljubije (RS), Zenice (Federacija BiH) i Smedereva (Srbija). Istovremeno je obecao skoro otvaranje puteva, pruga i telekomunikacija. Kao provjereni pragmaticar, Dodik govori iskreno i ucinice sve da obecano ispuni. Ako njegove namjere budu slijedile vlade u Hrvatskoj, Srbiji i Federaciji BiH - mjesec dana Dodikove vlasti bice grandiozan korak u realizaciji Dejtonskog sporazuma.

Dodikov prodor u svijet zbunio je domacu i svjetsku javnost, naviklu da sa akterima srpske politicke scene svaki razgovor zavrsava sa nejasnim zatezanjem ili dogovorima koji se nikada ne ispune. Pojavljivanje novog 'igraca' koji je dobro shvatio pravila igre i zna da vrijeme igre neumitno istice, razbilo je predstavu o narodu ciji politicari jedino razumiju logiku stapa.

Politika kooperativnosti i otvaranja naisla je na podrsku i razumijevanje najveceg dijela domace politicke javnosti. Radikali, koji su bili zestoki protivnici Dodikovog izbora, prvi su shvatili sa kakvim adutima u rukama nastupa novi premijer pa su priznali legitimitet Vlade i izjavili da ce se prema politici vlade ponasati kao konstruktivna opozicija. Na opste iznenadjenje, prestali su i napadi na vladu iz tabora SDS. U dnevnom "Oslobodjenju", koje se smatra partijskim biltenom, sve je manje tekstova posvecenih premijeru, vladi i predsjedniku Republike, cak i onih informativnog sadrzaja. Tako se domaca politicka scena priblizava nerkoj vrsti konsensusa kada je u pitanju podrska politickoj strategiji nove vlade.

Zvanicni Beograd nastavlja sa podrskom koju je pruzio Dodiku odmah nakon izbora. U podrsci drzavnom rukovodstvu RS po prvi put su u Srbiji saglasni i pozicija i opozicija. I novo drzavno rukovodstvo Crne Gore jasno je stavilo do znanja da stoji na pozicijama politicke platforme koju zagovaraju predsjednica Plavsic i premijer Dodik.

Za analiticare politickih odnosa Beograda prema RS motivi podrske Dodikovoj politici otvaranja prema svijetu su vise stvar ekonomske nuzde nego politicke opredijeljenosti. Tvrdi se, naime, da Srbija ocekuje dio koristi od medjunarodnih sredstava koja bi se trebala sliti u RS, sto bi donekle amortizovalo njenu tesku ekonomsku situaciju i obezbijedilo socijalni mir. U RS, naprotiv, strahuju da bi jedinstveno monetarno trziste sa Jugoslavijom i njena inflacija mogli da ugroze ekonomsku stabilnost RS. Otuda je dr Rajko Tomas, ekonomski savjetnik predsjednika Republike, nedavno izjavio da bi u RS trebalo uvesti dvovalutni sistem, upozoravajuci da je "poslednji nagli rast kursa marke, iskazan u jugoslovenskim dinarima, posledica ociglednog stampanja novca i tankih deviznih rezervi SRJ".

Svojom realistickom politikom Dodik je obezbijedio simpatije svijeta i domace javnosti, ali rizikuje zavist onih koji padaju u sjenku takve njegove politike. Dodikova namjera da se sa Hrvatskom otvori granica, uspostavi rezim plovidbe Savom i krene dvosmjerni povratak izbjeglica nije naisla na dobar prijem u Zagrebu. Raspolozenje Zagreba ilustruje cinjenica da je Dodik sa svojom delegacijom zadrzan na granicnom prelazu Gradiska puna tri sata. Posjeta se zavrsila dogovorom da zvanicne delegacije eksperata nastave pregovore o pitanjima privredne saradnje i povratka izbjeglica.

Bosnjacki politicki i drzavni vrh je sumnjicav i uzdrzan u ocjeni politike nove vlade RS. Iz Sarajeva dolaze signali uznemirenosti i negodovanja zbog naglog prebacivanja medjunarodnog politickog i medijskog interesovanja sa Sarajeva na Banjaluku. Dodikova izjava u Becu da Brcko mora ostati u RS i da ce njegova vlada podnijeti ostavku ako odluka bude drugacija, u Sarajevu je docekana sa ostrom kritikom i negodovanjem, cak i u redovima opozicije. Izjava je protumacena kao ucjenjivanje medjunarodne zajednice i zaprijeceno uskracivanjem povjerenja od strane poslanika iz Federacije. Dodik je odgovorio da ce Brcko biti multietnicki grad sa multietnickom vlascu i da nema nikakvog razloga da se izuzima ispod jurisdikcije vlasti RS. Kao dodatni argument, izjavio je da u svom kabinetu drzi zastavu BiH i da je prvi na svoj automobil stavio nove registarske tablice. Sarajevski nedjeljnik "Oslobodjenje" pise da je Dodik "zagonetka i nada", iznoseci sumnju "da bi moglo da se radi o novoj podvali Slobodana Milosevica". "Vrijeme ce pokazati ko se kime posluzio i ko je na dobitku - veliki gazda u silaznoj putanji ili spretni pragmaticar u usponu", pise komentator "Oslobodjenja".

U politicke krugove je Dodikova politicka filozofija otvorenosti unijela neocekivanu svjezinu. U njegovoj politickoj retorici nema nejasnih poruka, skrivenih namjera, kalkulacija i politickih fraza. Sagovornicima iz medjunarodne zajednice on ce jasno reci da ce dosljedno i do kraja sprovoditi Dejtonski sporazum i kada je u pitanju povratak izbjeglica, ali da on mora biti dvosmjeran zbog trista hiljada izbjeglih Srba (iz Hrvatske i Federacije) koji su zauzeli stanove i kuce Bosnjaka i Hrvata. "U RS je 300 hiljada nezaposlenih a prosjecna plata je 70 DM. Kako da u takvim uslovima zive oni koji se vrate", kaze Dodik i trazi da se sa retorike prijedje na stvaranje ekonomskih i drugih uslova za povratak. Na Konferenciji o povratku izbjeglica u Sarajevo, koju je Izetbegovic progutao kao gorku pilulu, Dodik ce biti neprijatno jasan:"Iluzija je ocekivati da izbjeglice vracaju oni koji su ih otjerali."

Predstavnicima medjunarodne zajednice koji su zaduzeni za implementaciju mira Dodik ce jasno staviti do znanja da su njegov interes brza i efikasna rjesenja svih problema koji stoje na putu ekonomskoj integraciji prostora bivse drzave i integraciji RS u svijet. Sve pripremljene predloge kancelarije Visokog predstavnika, proizasle iz zakljucaka Konferencija u Sintri i Bonu, Dodikova vlada je prihvatila bez bitnih primjedbi. Na takvoj politici rusi se politicka strategija nacinalnih stranaka u drugom entitetu, koje su svoju kooperativnost do sada gradile na nerazumnom odbijanju srpske strane svega i svacega, cak kada za to nije bilo iole razumljivog razloga. Cini se da politicar Dodikovog profila nije dobro dosao partner politickim opcijama koje racunaju na politicku kapitalizaciju rata i ratnih posledica.

Dodikova politika pune kooperativnosti sa medjunarodnom zajednicom dolazi kao neocekivana otezavajuca okolnost za one koji su profitirali na opstrukcijama njegovih prethodnika. To bi se moglo odraziti na skupstinsku "kooperativnost" poslanika iz Federacije BiH, bez cije podrske nema stabilnosti Dodikove vlade, kao i na namjeru Dodikove vlade da sa Hrvatskom sto prije uspostavi neku vrstu specijalnih odnosa. Zbog toga ce za uspjeh Dodikove vlade, vise od podske i novcane pomoci, biti potrebno demokratsko okruzenje sa politickom otvorenoscu.

Kada je ovaj novinar prije poslednjeg zasijedanja Narodne skupstine RS upitao Hansa Sumahera kada se Dodik moze ocekivati u Federaciji BiH, Hrvatskoj i Jugoslaviji, odgovorio je: "Na redu su Izetbegovic i Tudjman".

Branko Peric