KREDITI ZA KROV NAD GLAVOM

EVROPSKA KOMISIJA DAJE 30 MILIONA MARAKA U BIH

AIM, SARAJEVO, 20.02.98. Izbjeglice, raseljena lica, ali i svi ostali beskucnici u BiH koje je rat ostavio bez vlastitog krova nad glavom, a nisu imali srece da se popravak njihovih domova nadje u okviru nekog od humanitarnih projekata, dobice sansu da to urade uz pomoc dugorocnog kredita, koji ce naravno vratiti. Naime, Evropska komisija izdvojila je 30 miliona maraka u poseban fond koji je namijenjen kreditiranju gradjana za popravke i izgradnje stambenih objekata. "Gazdovanje" nad ovim fondom povjereno je njemackoj banci "KfW" , dok ce se odobravanje kredita gradjanima vrsiti preko be-ha banaka. Koje ce to sve banke biti jos uvijek nije definitivno odluceno jer je u toku njihov izbor na osnovu dosadasnjih rezltata. Ono sto je gotovo izvjesno je da ce to mahom biti privatne banke bez naslijedjenih hipoteka iz proslosti.

Ako je povratak izbjeglih i protjeranih u njihove predratne domove uslov za stabilan mir u BiH, onda ce ispunjavanje ovog uslova zavisiti prije svega od politicke spremnosti vladajucih struktura u oba bh. entiteta ali i od kolicine raspolozivog novca za obnovu unistenog stambenog fonda. Sve dosadasnje inicijative na realizaciji odredbi iz Aneksa 7 Daytonskog sporazuma, koji predvidja povratak svih svojim kucama, zapinjali su i na cisto tehnickom pitanju, nedostatku stambenog prostora.

Nakon cetvorogodisnjih ratnih razaranja u BiH, na podrucju FBiH manje ili vise osteceno je 50 odsto stambenih objekata, dok je oko sest odsto kuca i stanova totalno unisteno. Na podrucju RS procenat ostecenih stambenih objekata procjenjuje se na 24 odsto u potpunosti je unisteno oko pet odsto od ukupnog predratnog broja.

Usijana atmosfera na podrucju Federacije BiH stvorena najavljenim usvajanjem zakona o stambenim odnosima koji bi trebao omoguciti povratak u stanove predratnim stanarima, u sustini je motivisana strahom od gubitka krova nad glavom kod privremenih stanara. Ovaj strah, obje vladajuce stranke u FBiH - SDA i HDZ - vjesto su instrumentalizovale uoci proteklih izbora nagovjestavajuci, manje ili vise direktno, da ce privremeni korisnici postati trajni stanari. Medjutim, cak i eventualno ispunjavanje ovog obecanja ne bi rijesilo problem beskucnika u BiH, a pogotovo u velikim urbanim centrima poput Sarajeva, Zenice, Mostara ili Banja Luke. Iako se, kada im to zatreba, domaci zvanicnici znaju pozvati na rezultate popisa iz 1991. Godine, po kojima je broj domacinstava bio gotovo jednak broju stambenih jedinica u BiH, u praksi je situacija bila malo drugcija.

Statisticari su tako u stambene jedinice ravnopravno uracunavali i stanove i privatne kuce, ali i vikendice i odavno napustene kuce po selima koje su vec decenijama ranije ostale bez stanovnika. Kako je prakticno izgledala predratna situacija sa stanovima najbolje zna tadasnja armija podstanara.

U sustini, danas u BiH nema dovoljno stanova imajuci u vidu broj stanovnika, raseljenih sirom BiH, novopridoslih gradjana poput hrvatskih Srba ili Bosnjaka iz Sandzaka, a posebno vise od 200 hiljada izbjeglica u inostranstvu koji ce po svemu sudeci "dobrovoljno, pod moranjem" napustiti privremene domacine na Zapadu i pohrliti u zagrljaj domovine. I pored impresivnih cifri koje svjedoce o do sada utrosenim stotinama miliona dolara za obnovu BiH , "najmrsaviji" rezultati ostvareni su bas u oblasti stambenog fonda. Uglavnom radilo se o "krpljenju" i "sminkanju" manje ostecenih objekata za ciju sanaciju bilo potrebno previse novca a dotjerane zgrade stvarale su privid kako se nesto ozbiljno radi i u ovoj oblasti.

Bilo bi neposteno svu krivicu svaljivati na ledja medjunarodne zajednice. Domaca vlast je bez ikakve potrebe vise od godinu dana nepotrebno otezala sa donosenjem privatizacijskih zakona, ukljucujuci i one koji seodnose na stanove, a stranci nisu bili narocito odusevljeni da svoje pare trose za obnovu necega ciji vlasnik nije precizno definisan. Insistiranje medjunarodne zajednice na povratku svih na svoje pokazuje se izgleda kao nesto vise od puke fraze. Prvi konkretan korak bio je sarajevska konferencija o povratku predratnih stanovnika u ovaj grad. Obzirom da je usvojena deklaracija sa jasnim rokovima i brojem ocekivanih povratnika, a o kojoj inace aktuelna federalna vlast nije nesto ni pitana, otvaranjem kreditne linije parama Evropske komisije stvara se realna sansa da dobijanje krova nad glavom za jedne gradjane, ne znaci u isto vrijeme i izbacivanje na ulicu za druge.

Imajuci u vidu sklonost balkanaca za krcmljenjem tudjih para, narocito kada su na gomili, 30 miliona maraka bice iskoristeno za odobravanje kredita gradjanima kako bi tim novcem mogli obnoviti ili izgraditi vlastite domove. Visina kredita kretace se od 2.500 do 35.000 maraka, s tim sto ce rok otplate varirati od tri do 12 godina, zavisno od visine odobrenog kredita. Tako ce za kredite od 3.000 DM rok otplate biti tri do pet godina, za kredit od 15.000 maraka pet do osam godina do je za kredit od 35.000 DM predvidjeno vrcanje u roku od osam do 12 godina. Kamata na ove kredite bice tri odsto godisnje uvecana za bankarske troskove.

Garant njemackoj KfW banci bice lokalna banka a ne krajnji korisnik, sto znaci da ce domaci bankari zbog vlastitog interesa morati povesti racuna o tome kome odobravaju kredite pa ce se za svaki slucaj obezbjediti i hipotekama. Prvi krediti trebali bi biti odobreni vec u junu ove godine, a projekat bi startovao najprije na podrucju Sarajeva i Unsko-sanskog kantona, a potom bi se trebao prosiriti i na podrucje Doboja i Posavine. Ako je suditi po prvim kalkulacijama bankara, za iznos kredita od 35.000 DM sa rokom vracanja od 12 godina, mjesecna rata mogla bi iznositi oko 260 DM. Hoce li beskucnici moci toliko odvojiti, drugo je pitanje. Posto je u radnom materijalu navedeno da su ova sredstva namijenjena "za opravke stambenog prostora i izgradnju novih stanova" logicno bi bilo da bi se sa odobravanjem ovih kredita pojavilo i dovoljno kupaca koji bi bili dovoljna garancija za otpocinjanje sa gradnjom novih stanova, sto podrazumjeva i otvaranje novih radnih mjesta.

Konacan rezultat citavog ovog projekta Evropske komisije trebao bi biti vise novih domova u BiH. Time bi ujedno aktuelne entitetske vlasti
izgubile opravdanje u vidu "nedostatka stanova" koje se sada obilato koristi kako bi se prikrila vlastita nespremnost za ispunjenje preuzetih obaveza o povratku predratnih stanara u njihove domove .

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)