Podgorica-Beograd

Savezna vlada ce, pocetkom marta, u "sklopu svojih redovnih poslova", razmotriti Prijedlog zakona o vrsenju obavjestajne i bezbjedonosne funkcije u SRJ. Reklo bi se: "stanje redovno", da prethodno o famozmom Prijedlogu zakona - kojim se ukidaju republicke Sluzbe drzavne bezbjednosti a njihova imovina postaje savezna svojina - Crna Gora, njen vlast i veci dio opozicije, nije uputila zestoke kritike i zahtjev da se zakon pod hitno stavi ad acta. Medjutim, podgorickim zahtjevima se u Beogradu odavno ne pridaju osobitu vaznost. Za to ovih dana ima pregrst novih dokaza.

Prvo su drzavni organi Crne Gore zatrazili da se savezni premijer Radoje Kontic lisi usluga Zorana Knezevica i Pavla Bulatovica, saveznih ministara koji su se osobito istakli u nasilnim demonstracijama sredinom januara u Podgorici. Samo koji dan kasnije, od saveznog ministra inostranih poslova Zivadina Jovanovica zahtijevan je opoziv ambasadora u Bjelorusiji Nikole Pejakovica. Nakon kadrovskih zahtjeva na red su dosli i neki crnogorski prijedlozi strategijskog karaktera: rjesavanje pitanja gra- nicnnog prijelaza sa Hrvatskom, a konacno, prije nekoliko dana, novoizabrana Vlada Crne Gore uputila je "ultimativnu molbu" da se, u interesu ovdasnje privrede, ali i privrede SRJ, hitno otvori granica sa Albanijom.

Na sve ove zahtjeve, iz Beograda se "culo" samo cutanje. Sto dana nakon Djuka- noviceve pobjede na predsjednickim izborima pokazuje se da reformski talas iz Crne Gore ne dopire do temelja federalne tvrdjave u kojoj suvereno gazduje Slobodan Milosevic. Predsjednik Djukanovic sada ce, u praksi kroz mehanizme federalne vlasti, morati da provjeri vlastitu dosjetku da ce Crna Gora uticati na promjenu jugoslovenske politike, a time i na strategiju vladajuce partije u Srbiji. Pri tome, borbu za reformske ideje vodice na dva kolosjeka: u Crnoj Gori na parlamentarnim izborima protiv Bulatovica, a u saveznoj drzavi protiv Bulatovicevog gazde, Milosevica.

Direktnog obracuna na saveznom nivou jos nema, ali prvi signali govore da Predsjednik SRJ, oprobanom taktikom, zauzima pozicije. Milosevic je vec obavio jedan, ne beznacajan dio posla: sve svoje vjerne saradnike prebacio je iz republicke u saveznu administraciju. Istovremeno, za naslje- dnika u Srbiji uspio je da progura, nakon neuspjele odiseje sa Zoranom Lili- cem, svog omiljenog ambasadora Milana Milutinovica. To su, medjutim, tek prvi koraci Milosevic usmjereni ka krajnjem cilju - ostvarenju apsolutne dominacije u vrhu federacije. Pitanje je kako to Milosevic moze uciniti i da li se Crnogorci mogu suprotstavaiti?

• Sam Djukanovic, kome Ustav Crne Gore ne pruza velika ovlascenja ne moze mnogo. Ali, vise nije rec samo o opredjeljenju Predsjednika republike, vec o pobjednickoj opciji u Crnoj gori, koja je sada duzna povlaciti poteze radi zastite svojih interesa - ocjenjuje Vladimir Goati, naucni savjetnik Instituta drustvenih nauka u Beogradu, podsjecajuci na caln 94. crnogorskog ustava koji daje republickoj Vladi ovlascenja da utvrdjuje spoljnju i unutrasnju politiku.

S druge strane, gotovo je nemoguce i pomisliti da je Milosevic namjerio da igra rolu Zorana Lilica. Srpski dvorski pravnici vec su, prije godinu dana, pustili u opticaj tezu da bi predsjednik SRJ trebalo da bude biran po tzv. "francuskom modelu", na period od sedam godina uz mogucnost reizbora. To vec zvuci primamljivo, a za promjenu tri clana Ustava (96,97 i 98) koji mu to, trenutno, onemogucavaju Milosevicu nije potrebna saglasnost republickih skupstina! U Vijecu gradjana savezne Skupstine Miloseviceva opcija vec dominira: od ukupno 138 poslanika, takozvana lijeva koalicija (SPS, JUL i Nova demokratija) zauzima 64 poslanickamjesta. Nakon raspada DPS-a, Bulatovica struja ima 12 mandata (od 20 poslanickih mjesta te partije), a poslije ekspresnog izbacivanja Kilibardinih poslanika Milosevic moze racunati i na podrsku, "u ime jedinstvene drzave", ljudi dr Bozidara Bojovica. Milosevic, dakle, ima "na raspolaganju" cak 20 poslanika iz crnogorske delegacije u Vijecu gradjana! Uz sve to, nakon posljednjih dogovora sa SPO, Predsjednik SRJ moze racunati i na podrsku 12 poslanika te srpske stranke. Sto se drugog skupstinskog doma, Vijeca republika tice, tu je, bar, sto se crnogorske delegacije tice, za nijansu povoljniji odnos snaga. Odlukom republicke Skupstine iz crnogorske delegacije odstranjeni su pripadnici dr Bozidara Bojovica, pa "anti - Milosevicev blok" (DPS i NS) ima 14 poslanika. Milosevic i njegova ekipa nijesu, ipak, u bezizlaznoj situaciji: pod ocekivanim uslovom da srpska delegacija bude jedinstvena - za dvotrecinsku vecinu, uz sest Bulatovicevih ljudi, potrebno je "pridobiti" - samo jos jednog poslanika! Bice sada zani- mljivo pratiti kako ce to Djukanovic disciplinovati starijeg brata. Ili ce se, mozda, sve snage (policijske i politicke) usmjeriti na pracenje poslanika vlastite partije. Da neko, u zao cas, iz "principijelnih" razloga, ne predje u suprotni tabor.

U slucaju da Milosevic sebi obezbijedi dugovjecni boravak na saveznom tronu ne treba imati dileme da bi, cak i da se savezni Ustav dalje ne mijenja, sve bilo i formalno podredjeno njegovoj vladavini. Uostalom, nije li Milosevic, u vrijeme dok je bio "samo" predsjednik Srbije upravljao saveznom drzavom, smjenjivao i postavljao savezne predsjednike, premijere, generale, zar nije on, kao predsjednik Srbije, potpisao Dejtonski mirovni sporazum u ime SRJ... Tamo gdje Milosevic zasjedne ustav i zakoni se odlazu, postuje se samo njegova volja. U to su se njegovi dojucerasnji saborci mogli uvjeriti.

• Ako bi stvari ostale iste u Srbiji, ako ne bude promena politike u Beogradu, taj sukob ce neminovno eskalirati. I to bi podsjecalo na dogadjaje iz 89. kada je otpoceo raspad SFRJ, kada su se prodemokratske snage u drugim republikama - uvidevsi da u okviru SFRJ nije moguca pobeda reformske opcije - opredelile za odvajanje - kaze Vladimir Goati.

Djukanovic nema nacina ni da ogranici uticaj Predsjednika SRJ u Vrhovnom savjetu odbrane, drugom Milosevicevom uporistu na saveznom nivou. Nedavno je iz Podgorice zatrazeno hitno sazivanje sjednice VSO, radi otvaranja granice sa Albanijom. Zahjev je, naravno, ignorisan i nema izgleda da ce se uskoro Milosevic i Djukanovic slikati zajedno sa generalom Perisicem. Pricekace makar do majskih izbora u Crnoj Gori. Cak i da do susreta dodje, ne bi se promijenio odnos snaga - 2:1 za srpsku ekipu (Milosevic i Milutinovic protiv Djukanovica, savezni premijer Kontic i nacelnik generalstaba Perisica nemaju pravo glasa). Jos jedan podatak, da sve bude veselije: novi clan Vrhovnog savjeta odbrane i nema poslovnik o radu. Jer, njegov je prethodnik Bulatovic, sa sobom odnio svu dokumentaciju, ukljucujuci i zapisnike sa sastanka, a iz Beograda ne zure sa dostavom poste.

Djukanovic i njegove partijske kolege beru plodove minulog rada, odluke jedi- nstvenog DPS-a da se glsa za Milosevicev izbor za prvog covjeka SRJ. Sada mu se tesko suprotstaviti na saveznom niovu: srpske partije koje su iskazale lojalnost DPS - Milice Pejanovic - Djurisic (DS, Gradjanski savez) nemaju nikakvog uticaja u Skupstini SRJ. Jedinstveni DPS je nekada, zahvaljujuci vecini u republickom parlamentu, mogao katkada usloviti beogradskog dikatora. Po vec poznatim balkanskim pravilima sve je ovdje okrenuto na tumbe: podgoricki reformisti su sada, kada vode samostalnu politiku, nemocni da uticu na stanara Belog dvora, makar u nijansama, kako su to do skora radili. Odnos snaga u saveznom parlamentu i mehanizmi koji su Djukanovicu na raspolaganju ne pruzaju garanciju da se iz Podgorice moze inicirati obrt politike Beograda. Sa Milosevicem na celu svako iznenadjenje, osim neprijatnog, je iskljuceno.

Drasko Djuranovic AIM Podgorica