NOVAC VRACA IZBJEGLICE

Medjuentitetska delegacija u "otvorenim gradovima" RS i FBiH

AIM, SARAJEVO, 18.02.98. Da je pitanje povratka izbjeglica, ali i politicka manipulacija njima i dalje tema broj jedan na citavom podrucju Bosne i Hercegovine, konkretno je pokazao prvi posjet "otvorenim gradovima" koji je protekle sedmice organizovao Ured visokog predstavnika u BiH. Posjet Bosanskom Petrovcu, Drvaru, Mrkonjic Gradu i toliko spominjanom Sipovu, zavrsen je doduse bez incidenata, ali isto tako i bez znacajnijih rezultata. Otvoreni gradovi su potvrdili znano, manje-vise deklarativno opredjeljenje za proces povratka, a zauzvrat zatrazili pozamasnu finansijsku pomoc za koju su i dobili obecanja. Ured visokog predstavnika pokazao je da je spreman finansirati opstine koje se pokazu "otvorenim", ali iskljucivo i samo nakon sto se na terenu pokazu i prvi konkretni rezultati.

Dvodnevni posjet predstavnika vlasti oba entiteta, federalnog ministra socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica, Rasima Kadica, ministra za izbjeglice Republike Srpske, Miladina Dragicevica, te zamjenika visokog predstavnika za BiH, Hannsa Schumachera, u najkracemu, mogao bi se okarakterisati kao - historijski znacajan, uzme li se u obzir da je to prvi zajednicki, ali i, cini se, prvi iskreni poziv manjinama da se vrate u svoje domove. Zato sto je to bio prvi posjet, vjerojatno i nije mogao po politickom dosegu biti znacajniji. Iznoseci, kako su naglasili, zelje svojih Vlada, ali i, cini se, prvenstveno svoja nadanja, ministri su proces povratka u potpunosti podrzali, a s njim i inicijativu UNHCR-a da se sav posao oko organizovanja ovog, trenutno najtezeg problema u zemlji prepusti iskljucivo opstinama a takvih je, ruku na srce - malo.

To su dokazale i cetiri, reklo bi se, dosada najotvorenije opstine u BiH. I dok svi govore o velikim, planiranim projektima povratka izbjeglih i prognanih svojim domovima i jos vecim kolicinama novca potrebnim za te projekte, sve sto sami mogu ponuditi u tim "otvorenim gradovima" su dobra volja i simbolicni, gotovo beznacajni brojevi ostvarenih povrataka. Primjera radi, prema podacima opstinskih vlasti, u prvi "otvoreni grad" u RS - Mrkonjic Grad, do sada se vratilo tek nekoliko bosnjackih familija, dok se broj povratnika u Sipovo od javnosti nije krio. U okolinu i centar grada vraceno je ukupno 11 hiljada Srba i svega 11 porodica bosnjacke nacionalnosti. Ovoj vrsti "otvorenosti" nije potreban nikakav komentar.

Prema istim izvorima u gradove Federacije, prije svega Drvar, od 1997. godine do danas vratilo se ukupno 1.300 povratnika srpske nacionalnosti. Oni su smjesteni u svojim kucama, u neposrednoj blizini grada, bez struje, vode i ikakvih novcanih primanja. Dakle, u okolnostima nerijetko gorim od izbjeglickih. Opstinske vlasti Bosanskog Petrovca nisu ni iznijele podatak o broju povratnika, ali su zato vrlo velikodusno ponudile projekt povratka u potpuno razruseno i nenastanjeno selo Krnjesa udaljeno desetak minuta voznje od grada.

S druge strane, cim se prestalo govoriti o povratku izbjeglica i prognanih, u zacudjujuce se preciznim parametrima govorilo o kolicinama novca neophodnim za opravku infrastrukture, porusenih stambenih objekata i privatnih kuca, obnovi ekonomije ili stocnog fonda. I jedino su se tu zahtjevi gradskih vlasti oba entiteta u potpunosti podudarali. Povratak moze otpoceti, ali iskljucivo kada se osigura smjestaj izbjeglica koje se trenutno nalaze u kucama eventualnih povratnika. Prica koju vec svi znamo i koja, ocito, potjece sa samih vrhova triju politickih vlasti, prica koju smo nedavno culi i na Konferenciji o povratku u Sarajevo.

I tu se, kao po vec oprobanom scenariju, zatvara krug. Opstinske vlasti traze pare kako bi krug otvorile, a medjunarodna zajednica uporno ponavlja da je na ulaganje spremna, ali tek posto se na terenu ukazu, umjesto dobre volje, i prvi znaci stvarne saradnje. Posjete "otvorenim" i manje otvorenim gradovima ce se nastaviti, a izbjeglicka populacija od svega toga jos uvijek nema gotovo nikakve prakticne koristi.

Konkretan pokazatelj ove konstatacije lezi u cinjenici da je, samo za obnovu porusenih kuca i opravku infrastrukture Mrkonjic Grada medjunarodna zajednica vec odvojila sredstva u iznosu od 1,9 miliona dolara. Pomoc ce biti realizovana do kraja godine, ali uz iskljucivi nadzor medjunarodnih organizacija, prije svega novoformirane radne grupe za povratak i rekonstrukciju. Od njihovih sugestija zavisice nacin, ali i kolicina ulozenih sredstava. Vrlo vjerojatno onda i konkretni povratci u Mrkonjic Grad.

Ipak, da se zamrseno izbjeglicko klupko pomalo odmotava svjedoci i cinjenica da je medjunarodna zajednica donekle ostvarila svoj cilj. Tvrde opstinske vlasti polako su omeksane i to na nacin koji najbolje razumiju - zveckanjem novca od koga koristi mogu imati svi podjednako. Dakle, i ako nisu vidljivi konkretni rezultati u domeni povratka, moze se reci da se mijenja politicka klima, stvaraju se politicke pretpostavke da se tocak zaglibio u blatu nacionalne iskljucivosti pokrene.

Pitanje bezbjednosti povratnika, bar u pomenutim gradovima gotovo da i nije dovedeno u pitanje, kao ni gotovo zacudjujuca spremnost novoizabranog ministra za izbjeglice RS, Miladina Dragicevica, na iskrenu saradnju. I to je pokazatelj da sigurnost povratnika nije nesto izvan politicke volje vladajucih struktura, a novi ljudi u Vladi RS ocito su vise nego deklarativno spremni suradjivati na provedbi Aneksa sedam Daytonskog sporazuma.

Zana ANDRIJEVIC (AIM, Sarajevo)