SRPSKA TACKA SUSRETA

Beograd - Banjaluka

Zasto novog premijera Republike Srpske Milorada Dodika podrzavaju svi u SRJ: i vlasti u Beogradu, i vlasti u Podgorici i opozicija?

Banjaluka, 17. februar (AIM)

Brzina kojom se mijenja imidz Srba i Republike Srpske pokazuje koliko su svi aksiomi u Bosni relativni. Izjava Hansa Sumahera, zamjenika Visokog predstavnika za BiH, da ce se uskoro Alija Izetbegovic i Hrvati (Franjo Tudjman) naci na udaru svjetske zajednice "zbog nepostovanja pravila igre" znaci prije svega da je mnogo toga sto se u ovom regionu "sirilo kao istina", u stvari samo taktika. Bosna se sve vise (istina za publiciste i nestrpljive istoricare) ukazuje kao veliko groblje principa svijeta koji je bio podignut u vrijeme hladnog rata. U ovo vrijeme stvaranja Novog svjetskog poretka ni Makijavelijevo "cilj opravdava sredstva" ne moze da pokazuje raznovrsnost igre koja se tu izvodi.

Sto se tice Srba kao dosad "najsumnjivijeg igraca" u bosanskoj kockarnici, njima je poslednje dijeljenje donijelo - diplomatskim rjecnikom receno "vidno olaksanje". Novoizabrani premijer Republike Srpske je takoreci preko nici postao prva zvijezda Bosne. A to u danasnjem politickom poslu na ovoj planeti nije mala zvijezda.

Do juce samo simpaticni epizodista Milorad Dodik iz Laktasa, biznismen i reformista i kad je to bilo lako, a i tesko biti, sada je zaigrao glavnu rolu i to takticno, sarmantno, znalacki cak. Dobro, to bi i slabiji igrac poentirao, jer nabacuju svi, i lijevi i desni, i iz pozadine i sa krila. Sretni su u Vasingtonu, sretni su u Briselu, Klaus Kinkel je srdacan sa jednim Srbinom kao da se sa rodjakom sreo, Bec podrzava, Pariz podrzava, Robin Kuk, Lamberto Dini... Ali, gle cuda, Beograd javno i bez zazora i taktike "daje punu podrsku naporima za sredjivanje stanja u Republici Srpskoj".

Biznis-podrska

Ovo je, vjerovatno, nejvece realno priblizavanje svjetske zajednice i Srba od pocetka juznoslovenske krize 1991. godine. Posto je jasno da je interes svjetskih sila u regionu koji se sad zove Zapadni Balkan prije svega rjesavanja bosanske krize, onda se javna ocjena iz Brisela da je dosad "najgori djak" Slobodan Milosevic "odigrao izvrsnu ulogu u pozitivnom razvoju u Republici Srpskoj" moze razumjeti kao "jaka trojka". Kad los djak "pocne da radi", to je staro pravilo, treba boga mi vremena i truda da se prikljuci grupi dobrih.

A Beograd - i vlasti i opozicija - je vrlo zadovoljan onim sto se izdesavalo u RS. Drzavna televizija, najbolji indikator raspolozenja vladajucih socijalista ne zali minutaze na Dodika. Otputovao, doputovao, izjavio, susreo se - Milorad Dodik je cesce na ekranu nego i sam Slobodan Milosevic, koji je, istine radi, ovih dana u jednoj od onih svojih faza kad se drzi podalje od javnosti. Ali, bez obzira, takav preokret u mediju koji je dosad imao samo prognozu vremena za Republiku Srpsku je revolucionaran.

Ili, "Politika", koja je poslednjih mjeseci drzala vagu izmedju izjava i akcija Biljane Plavsic i kontraudara Momcila Krajisnika i njegove falange sa Pala, sad se dala na posao. Momo Krajisnik je tako stigao do vjestica koje se pazljivo plasiraju pri dnu strane i sitnim slovima koje osjeca kao nevolju.

Inace, u svim medijima (i prodrzavnim i nezavisnim) u Beogradu teziste je prebaceno sa predsjednice Plavsic, koja je bila glavni junak proteklih mjeseci, na premijera Dodika. Ovo, naravno, ima svoj smisao.

Generali i politicari su se na Zapadnom Balkanu izigrali protekle decenije i pokazali narodu sta znaju. Sad vec njihovi planovi akcije prelaze u dosadu i kod rijetko koga mogu da proizvedu sustinsko interesovanje. Ljudi su stigli do osjecaja da se ovdje nista ne moze promijeniti ako se ne krene od nekakvog rada i biznisa. Milorad Dodik, koji je prije svega iz tog svijeta, djeluje onda kao prilicna garancija, bar kao dobar maneken nade da ce od toga nesto i biti. Vjeru u takav imidz novog premijera RS pojacava i obecani dotok para iz Amerike i Evrope.

Ujedinitelj Srba

Ljudi iz SRJ na neki maglovit nacin vjeruju da ce uspon RS biti i njima od koristi. Ekonomisti i biznismeni bi to vjerovatno mogli uciniti ociglednijim: vise para ce povecati potrosnju, veca potrosnja ce povecati proizvodnju. Potrosnja hrane, pica, gradjevinskog materijala ce bar skociti. U tu logiku se, bar jednim dijelum moze povezati i najava savezne Vlade SRJ da ce postovati svoj dogovor sa Momcilom Krajisnikom o dvojnom drzavljanstvu, te da ce se taj problem uskoro naci pred saveznom skupstinom.

Kad je Dodik stigao u Beograd sa direktorom rudnika Ljubija (RS) i direktorom zeljezare Zenica (Federacija BiH) i sastavio ih sa direktorom smederevske zeljezare, shvacen je kao covjek ozbiljnih namjera. Receno je tada da ce poslovi biti kompenzacioni - ruda iz Ljubije za proizvode iz Smedereva i Zenice - a dodato i da ce se raditi na ukljucivanju Zeljezare Sisak u posao, jer sve ce stajati na mrtvoj tacki dok se ne potpise sporazum o uspostavljanju zeljeznickog i drumskog saobracaja izmedju Federacije BiH, Republike Srpske i Hrvatske. Iz toga, a i iz podsjecanja da je poslednja isporuka rude Smederevu bila jos 1992. - vidjelo se da se radi o realnim planovima, a ne o fantazijama koje su nudili gradjenje kula u vazduhu, pruga, puteva i novih gradova, kao da mi zivimo u kosmosu lego-kockica gdje se sruseni svijet uz igru i muziku moze podici tacno po nacrtima iz maste za dva-tri sata.

U Miloradu Dodiku su se srele nespojive politicke opcije: i vlasti u Beogradu, i vlasti u Podgorici i opozicija u SRJ. Svi tu nalaze jaku logiku. Vladajuca SPS ce, naravno, da podrzava Vladu svoje male sestre iz Banjluke. A prosto prebrojavanje pokazuje da SPRS ima vise ljudstva u Dodikovoj Vladi nego u Parlamentu RS. Vlasti Mila Djukanovica, trazeci oslonac za svoj "disidenski put", obilato su se sluzili poredjenjem s Biljanom Plavsic i njenim izborom za opciju ka svijetu. Slicni su razlozi i opozicije u SRJ. Njihov angazman protiv Slobodana Milosevica doveo ih je u poziciju podrzavanja Biljane Plavsic, ma sta pojedninacno ko od njih mislio. Sada se primirio i vodja radikala Vojislav Seselj, koji je inace jedini imao razloga da se protivi ustolicenju ove Vlade. Tako premijer RS dodje kao srpska tacka susreta. To je dobar znak, iako idila na Balkanu, pa cak kad ga od miloste zovu Zapadni, nije stanje koje moze potrajati.

Petar Reljic