JEDNA DRZAVA - DVIJE, TRI POLITIKE

Zdravlje bez granica

Dok cijela Evropa tezi ostvarivanju zajednickog cilja vezanog za strategiju Svjetske zdravstvene organizacije "Zdravlje za sve do 2000.", entiteti u BiH, pa i kantoni/zupanije, nastoje zadrzati svoju politiku. Istovremeno, medicinari ne priznaju da zvanicna politika smije uticati na oblast zdravstva.

AIM, SARAJEVO, 16.02.98. Zdravlje ili bolest, kako je kome drago, ne poznaje granice. Kako sada stvari stoje, to vrijedi uglavnom za sve, ili bar za Evropu, ciji je BiH dio, a vezano za primjenu evropskog dijela strategije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO - WHO), "Zdravlje za sve do 2000." Za Bosnu i Hercegovinu koja je kao jedinstvena drzava clanica Svjetske zdravstvene organizacije, ne samo da su od znacaja drzavne, nego i entitetske, a u nekim dijelovima i druge granice. Pokazalo se to na nedavnom "work-shopu" s temom "Politika zdravlja za sve na svim nivoima" koju su organizirali SZO - Ured za Evropu iz Kopenhagena i Skola narodnog zdravlja Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a uz ucesce medicinskih eksperata iz Engleske, Slovenije, Hrvatske, Litvanije, te oba entiteta BiH (za ove posljednje je bila organizovana).

Nije bila sporna konstatacija da "zdravlje predstavlja indikator razvoja drustva, zdravstveni problemi su razliciti, pa se zemlje u razvoju i razvijeni svijet susrecu sa razlicitim pitanjima pri obezbjedjenju podjednakih mogucnosti za dostizanje zeljenog nivoa zdravlja", a koju je izrekla mr. sci. med. Zivana Gavric, koja je predstavljala Medicinski fakultet iz Banja Luke. Ni neke dalje konstatacije ove ljekarke izrecene u Sarajevu (Zavod za zdravstvenu zastitu BiH - gdje je skup odrzan) nisu bile sporne. Primjerice: "Rjesavanje mnogih zdravstvenih problema nalazi se daleko iznad mogucnosti koje posjeduje savremena medicina. Saradnja zdravstvenog sektora sa drugim ima veliki znacaj u promociji zdravlja i to posebno kod primarne zdravstvene zastite. Zdravstveni sektor ima ulogu incijatora, a izvrsno tijelo u akcijama moze da bude i neki nemedicinski sektor..." Ni podsjecanje na obaveze prihvacene iz Povelje iz Otave (1986. godine), koja je postavila osnovu za cijeli program unapredjenja zdravlja, naglasavajuci potrebu za mobilizacijom svih resursa u ostvarivanju cilja "Zdravlje za sve do 2000."

Da je izmedju izrecenih redova moguce "procitati", pa i zakljuciti vise, pokazao je direktor Zavoda za zdravstvenu zastitu Republike Srpske, dr. Milorad Balaban, koji je bio zustar protivnik zajednickih referisanja Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji
podataka relevatntih za zdravstveno stanje stanovnistva u entitetima Bosne i Hercegovine. "Ako iz Belgije prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji mogu biti upucivana dva izvjestaja, iz Svicarske tri, zasto iz BiH ne mogu ici dva entitetska izvjestaja?", zapitao je dr. Balaban. Nije propustio reci da je osnovno da metodologija bude ista, te da ce biti moguce poredjenje tih rezultata. Medicinari koji su zastupali FBiH, bar oni iz dijela donedavno tretiranog kao Republika BiH, ili podrucje pod kontrolom Armije BiH, su imali drugacije misljenje: "Ako je drzava jedna, i izvjestaji o zdravlju, ili oboljenjima, treba da budu objedinjeni i takvi proslijedjeni u Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Profesor dr. Arif Smajkic, direktor Zavoda za zdravstvenu zastitu BiH (istina ne djeluje jedinstveno za cijelu drzavu upravo zbog neslaganja o kojima je i ovom prilikom rijec) je istaknuo da je od svega najbitnije da izvjestaji i rad medicinara uopste bude profesionalan."

Za Selima Toromanovica, koji je skupu prisustvovao kao poslanik Predstavnickog doma Skupstine BiH, sam profesionalizam i precizni izvjestaji nisu dovoljni. Jer, kako je rekao: "U vise izvjestaja je lakse uociti anomalije koje koce jedinstvenu primjenu strategije Svjetske zdravstvene organizacije. Kao ljekari, mi se moramno brinuti za zdravlje svih ljudi (i sama tema "work-shopa" to daje u zadatak) i administrativne granice to ne smiju ogranicavati. Moramo se nametnuti snagom argumenata, a ne emocijama ili bilo cime drugim..."

Ovaj ucesnik, naravno, nije zaboravio podsjetiti na jedinstvenu drzavu BiH. Nije to negirala, stavise, istakla je i dr. Anna Ritsatakis, savjetnik za zdravstvenu politiku i jednakost u zdravstvu Regionalnog ureda SZO za Evropu sa sjedistem u Kopenhagenu, koja je, usput receno, i prisustvovala da bi cula i pomogla u kreiranju jedinstvene politike zdravlja za sve i na svim nivoima. "Bosna i Hercegovina je jedinstvena drzava, i takva je clanica Svjetske zdravstvene organizacije", rekla je dr. Ritsatakis. "Ako ne istupate tako, u izvjestaj moram unijeti da ste drugaciji od drugih, a to ne bi bilo dobro. Pracenje podataka relevantnih za zdravstvo je moguce na lokalnom, regionalnom i drzavnom nivou. Nema zemlje kojoj takvo pracenje ne treba. Sjedimo oko stola zajedno kao obicni ljudi, sa zdravim razumom, i bila bih jako iznenadjena i razocarana ako ne bismo mogli prihvatiti i jedinstven izvjestaj. Razlike je moguce prihvatiti, pa i potrebu za odredjenim podacima sa opstinskog nivoa..." Svoje izlaganje, tacnije upozorenje, predstavnica SZO je okoncala konstatacijom koja moze biti mnogo vise od toga: "... ako vi sami ne uradite zajednicke izvjestaje, to ce morati uciniti neko drugi za vas, sto nije dobro i vrlo cesto nije realno."

Naravno tokom prilicno zucne rasprave bilo je visekratnog pominjanja Daytona i dokumenata vezanih za dokumente koji su donijeli mir u BiH, ali i prizivanja Daytona i drugih najvisih akata i na drugi nacin. "Za postavljanje organizacijske strukture zdravstva u BiH bitna su dva ustava, Ustav BiH, nazvan "daytonski" i Ustav FBiH, rekao je dr. Borislav Hrabac, pomocnik u Federalnom ministarstvu zdravstva. Prema Ustavu BiH, zdravstvo je oblast data u potpunu nadleznost entiteta i ne postoji nijedan segment iz ove oblasti koji bi bio u ingerenciji organa vlasti drzave BiH." Dakle tumacenje "Daytona" se po dr. Hrabacu razlikuje od onog koje daje predstavnica Svjetske zdravstvene organizacije. Ne porice dr. Hrabac da postoje funkcije koje bi bilo racionalno zajednicki obavljati, a ne iskljucuje ni institucionalizaciju nekih funkcija. Dodaje i da su po Ustavu FBiH nadleznosti u zdravstvu podijeljene izmedju federalnih i zupanijskih vlasti. I predlozena zakonska rjesenja idu za organizacijom zdravstva na nivou zupanija uz koordinaciju federalne vlasti, te naglasava da ta opcija najbolje odgovara realnoj situaciji u Federaciji. Sve to je pretoceno i u zakone iz oblasti zdravstva.

Ne treba mnogo mudrosti za zakljucak da ni u Federaciji BiH nema mnogo jedinstvenih stavova, iako je ministar zajednicki. Nekima od prisutnih se nametnulo pitanje "nije li potreban i medijator za samu Federaciju i kad je zdravstvo u pitanju?" Jer ni cijela drzava Bosna i Hercegovina nije toliko bogata da moze izdrzavati tako razjedinjeno zdravstvo, a pogotovo ne odvojeni i uz to ratom iscrpljeni entiteti, a potom ni kantoni/zupanije i opstine.

Nije izvjesno da ce brzem napretku doprinijeti povecana stopa doprinosa sa 6,5 na 19,5 posto iz bruto plata uposlenih. Na zalost, skupu koji je utvrdjivao osnovne smjernice za razvoj zdravstva u narednih nekoliko godina, a prvi put za nivo nove-mlade drzave BiH, nisu prisustvovali resorni entitetski ministri, pa ni njihovi zamjenici. Tendenciju usitnjavanja samo je potvrdilo prisustvo kantonalnih ministara i zavoda za zdravstvenu zastitu. Hoce li nas, zitelje BiH, stoga, izreceni stavovi i nastojanja dovesti tek do onih nizih nivoa zdravstvene zastite o kojima se moglo cuti na istom skupu. U Engleskoj, na primjer, egzistira deset nivoa. Prema prof. dr. Huseinu Kulenovicu, prodekanu sarajevskog Medicinskog fakulteta, ukoliko ne budu preduzeti brzi, efikasniji pomaci, mozemo tek za deset godina dostici VI. nivo engleske skale! Jer, citirao je Platona: "Rat unistava istinu, materijalna dobra i ljude." U posljednjem ratu u BiH sva tri faktora su devastirana, a za uklanjanje posljedica unistenja prva dva faktora potreban je dugi niz godina, pa ce za sanaciju treceg - ljudi - biti potrebna cijela decenija. I to tek da dostignemo sadasnji nivo razvijenih zemalja. Razjedinjenim ce trebati i duzi period.

Amina AHMETASEVIC (AIM, SARAJEVO)