KARADZIC ODGOVORAN ZA GENOCID

Americki sud presudio

AIM, SARAJEVO, 16.02.98. Prije pet godina grupa bosanskohercegovackih zena podigla je tuzbu protiv Radovana Karadzica. Njihova tuzba Karadzica tereti za genocid, silovanja, prisilnu prostituciju, nasilnu trudnocu, mucenje, ubijanje, polnu i etnicku nejednakost. Nakon cetiri godine borbe Radovan Karadzic je odustao od odbrane, cime su tuziteljice dobile proces. Zene se jos uvijek nisu zaustavile. Zele ga tuziti i dalje. Presuda jos nije izrecena. Jedna od organizacija koje su ga tuzile je BISER na cijem celu je dipl. arh. Aida Daidzic

Kako ste dosli na ideju da upravo vi podignete tuzbu protiv Radovana Karadzica?

DAIDZIC: Cesto ljudi sve ono sto se desavalo u Bosni i Hercegovini prikazuju kao stanje haosa u kome se nesto ruzno desilo. Medjutim, genocid, koji se ovdje desio, je stvar koja zahtijeva dobru organizaciju, tj. strategiju. Mi smo pronasli u americkom zakonu paragraf protiv genocida. Znajuci za to i tragajuci za nacinom da nesto uradimo povezali smo se sa jednom radiklanom feministickom organizacijom iz Zagreba koja se zove "Kareta" i koja nas je uputila na advokaticu Ketrin Mekiner iz New Yorka. Ona je odmah pristala da radi za nas, sa kolegom Paulom Waisoma, na principu PRO BONO koji je cest u Amerci. Radi se o tome da poznati advokati uzimaju neke markantne slucajeve i 10 posto radnog vremena posvecuju tom radu, naravno besplatno. Biser, organizacija zena BiH i jedna anonimna individua prvi su podigli tuzbu protiv Radovana Karadzica.

Sta je bio predmet optuzbe?

DAIDZIC: Karadzica smo u pocetku tuzili za genocid, silovanje i iznudjenu prostituciju. Da bismo mogli poceti proces morali smo licno Karadzicu uruciti sudski poziv. U to vrijeme on je dva puta dolazio u Ameriku, u New York. Prvi put nismo uspjeli, ali drugi put je nasa advokatica saznala da je on u ruskoj misiji u New Yorku. Sudski izvrsitelj je otisao tamo i predao poziv licno. Nakon toga smo prvi put zvanicno digli tuzbu koja je odbijena. Opravdanje je bilo da mi na to nemamo pravo, jer je Karadzic predsjednik prijateljske drzave. Uputili smo zalbu uz koju smo iznijeli tvrdnje da posjedujemo dokaze da je on kriv za genocid. Druga stvar koja je bila na nasoj strani je zakon iz 1789. donesen da bi omogucio hvatanje gusara iz Karipskog mora i njihovo izvodjenje pred americki sud. Po tom zakonu Amerikanci su mogli uhvatiti i Noriegu. Zalba je dosla do State Departmenta i nakon tri mjeseca je odobrena. To je za mene tada znacilo, a sve se desava u zimu 1993., najtezu ratnu zimu, znak da cemo ipak pobijediti, jer je Amerika na nasoj strani. Bitno je napomenuti da je ovo bio proces na civilnom sudu, a ne krivicnom. Da pojasnim: ovakvi procesi se rade za dobijanje odstete. Jedan od njih je vodjen protiv O.J. Simpsona. S obzirom da nismo imali drzavnog tuzioca, opredijelili smo se za ovakav nacin.

Kako je tekao proces i ko je branio Karadzica?

DAIDZIC: Karadzica je branio Ramsey Clarc, poznati advokat i borac za ljudska prava. I to sto je bas on angazovan u ovom procesu pokazuje koliko je jak prosrpski lobi u Americi. Karadzic i njegov advokat su izasli sa zahtjevom da svi mi koji ga tuzimo sa svjedocima dodjemo u Banja Luku u sud. U to vrijeme je to bio apsurdan zahtjev. Mi smo njega pozivali u Ameriku gdje on nije htio doci i proces se otezao godinama. Sve do prosle godine u martu kada je Radovan Karadzic odustao od tuzbe pod isprikom da se ne moze braniti jer to nije pravedan proces, jer ne vjeruje u nepristranost americkog suda, jer nema mogucnosti da iznese dokaze... Cinjenicom da je on odustao od odbrane mi smo dobile proces. Sada nam ostaje samo da iskazemo visinu odstete. Da li cemo je dobiti ili ne, to vise nije ni bitno. Mi smo pobijedile, iako je to mozda simbolicna pobjeda. Najveca pobjeda nam je bila

1. godine kada mu je urucena tuzba. Od tog dana on vise nije mogao da stupi na tlo SAD, a da se ne javi sudu.

Koja je bila Karadziceva odbrana?

DAIDZIC: On se branio papirima koje je potpisao i na kojima stoji da se njegova vojska mora drzati Zenevske konvencije, Povelje o ljudskim pravima, obecanja o otvaranju zatvora... Ali i previse je dokaza koji pobijaju sve njegove dokaze.

Da li se neko pridruzio vasoj tuzbi?

DAIDZIC: Otprilike u isto vrijeme kada i mi, tuzbu u Americi je digla i jedna americka organizacija, CCR, iza koje stoje dvije anonimne osobe. Oni su istu tuzbu dizali u ime naroda Bosne i Hercegovine. Mi smo to radile kao jedinke. Vremenom su nam se pridruzili i jos neki pojedinci medju kojima je najpoznatija Nusreta Sivac, suditeljka iz Prijedora koja je prezivjela logor Omarska. Sud je obje tuzbe, i nasu i ovu od CCR, stavio pod jedno. CCR je odustajanjem Radovana Karadzica od odbrane odlucio da zakljuci proces. Mi, znajuci da po americkim zakonima jedna te ista osoba ne moze biti dva puta tuzena za istu stvar, ne zelimo zatvoriti slucaj vec zelimo ostaviti otvoren put da svaka zena u Bosni i Hercegovini moze da se pridruzi nasoj tuzbi i da trazi odstetu. Drugo je da li cemo dobiti te odstete ili ne. Treba doci do Karadzica, a to je moguce samo u Haagu. Ono sto ce nam biti potrebno su svjedoci kako bi sudija mogao da napise visinu kazne. Do sada smo se borili protiv njega vlastititm izjavama, isjeccima iz novina, insertima sa TV.... Protiv njega smo koristili cesto i snimke njega samog. Jedan od njih je onaj kada kaze "Jedan narod ce biti unisten".

Da li ste imali podrsku ili bilo kakvu pomoc bh. Vlade?

DAIDZIC: Ne. Za cijelo ovo vrijeme nismo imali nista od njih. Ali nismo je ni trazile. Ovo moramo same izboriti. Zelim pozvati sve zene koje smatraju da su zrtve Radovana Karadzica da nam se jave. Bit ce ukljucene u tuzbu i imati mogucnost da traze materijalnu odstetu. Mogu ostati anonimne i nisu im potrebni nikakvi dokazi sem prica. Mogu se javiti na Kaptol 18, Sarajevo br. tel. 444 296.

Vjerujete li u Haag?

DAIDZIC: Ketrin Mekinon je bila i u Haagu. Utisak koji smo mi stekle je da ne postoji politicka volja da se on uhapsi. Ne znam da li ce nas ikada pozvati da svjedocimo. Znam da je Nusreta Sivac bila opci svjedok za Omarsku protiv Duska Tadica i nikada nije pozvana. Haag je politicka institucija.

Od koga ste dobile podrsku?

DAIDZIC: Imali smo puno moralne podrske. Ali cak ni to nam nije trebalo jer smo mi imale uzasno puno volje i snage da vodimo ovu nasu borbu.

NIDZARA AHMETASEVIC (AIM, SARAJEVO)

ANTERFILE 1.

Prica devetnaestogodisnje djevojke iz Rajlovca koja je bila zatocena u nekom silosu. Mnoge su, kako je pricala, prosle gore od nje. Ona je bila silovana "samo 28 puta". Ovo je samo jedna od oko 50 000 prica silovanih zena u BiH. Postojanje posebnih logora za zene, cinjenica da su gotovo sve zrtve silovane vise puta uzastopno, te nepostojanje niti jednog podrucja koje je bilo pod kontrolom cetnika gdje nisu vrsena silovanja, potvrdjuje da je sve radjeno kao dio vojne taktike. Zajednicko za sve slucajeve je fizicko maltretiranje, te nasilno sprecavanje prekidanja nezeljene trudnoce. Medju silovanim ima djece od sedam godina i strica sa preko 65 godina. Trecini silovanih ovaj nasilni akt bio je prvo seksualno iskustvo.

ANTERFILE 2.

Prijevod pisma Karadzicevog advokata

1. februar 1997.

Danas je moj ured primio fax od dr. Karadzca u kojem on objasnjava da je za njega nemoguce braniti ove slucajeve u SAD. Zao nam je sto je faksimil necitak. Kada smo zvali da vidimo da li cemo iz drugog pokusaja dobiti citkiji potpis, nismo uspjeli stupiti s njim u kontakt.

Prije nego je dr. Karadzic dosao do tog zakljucka, dosao je do nekih dokumenata od g. Milosa Vukasinovica koje nam je poslao faxom pocetkom sedmice. G. Vukasinovic se bavio neovisnim historijskim istrazivanjem ovog perioda i zahvaljujuci tome dosao do ovih dokumenata. Ovi dokumenti ce biti uneseni u zapisnik. Takodjer su mu rekli da je dosta dokumenata dostupno u Haagu. Osim toga, moj ured je utvrdio da telefonska linija moze biti otvorena cijeli dan izmedju odredjenih brojeva u New Yorku i Palama ako se unaprijed napravi neki aranzman. Obavijestavam vas o ovim stvarima da pokazem nase napore da se pokorimo naredbi Suda prije nego je donijeta ova odluka.

Dr. Karadzic me je obavijestio da je dosao do zakljucka da za njega nemoguce braniti ove slucajeve u SAD, i ovlastio me je da, nakon sto vas upoznam sa ovim cinjenicama i njegovim pismom, ne poduzimam nikakve daljnje aktivnosti na sudu. Rekao mi je da vam kazem da obzirom da konacna odluka neminovna on i ja smo se pazljivo posavjetovali po tom pitanju efektnog poredstavljanja njegove odbrane od prije prvog primanja i otkrivanja zahtijeva proslog ljeta, ali on se nastavio nadati da ce biti u mogucnosti da se barni, sve do jucer.

Obzirom na vaznost ove odluke na proceduru koja je u toku, obavjestavam vas sada.

S postovanjem Ramsey Clark

Prijevod pisma Radovana Karadzica

1. februar 1997.

Primio sam od mog advakata Ramsey Clarka kopiju naredbe suca Pitmana od 3. februara 1997. kojom mi naredjuje da se prijavim za vizu za SAD, da odgovorim na pitanja na koja sam vec odgovorio koliko god sam mogao, i da podnesem dokumentaciju koju ne posjedujem, ne kontrolisem, nemam pristup i ne mogu nabaviti.

Zao mi je ali nemoguce je da branim ove slucajeve u SAD. Ne mogu putovati tamo. Nemam finansijskih sredstava da dovedem svjedoke za moju odbranu u SAD. Ne mogu obezbijediti dokumentaciju od Vlade Republike Srpske koja je neophodna za moju odbranu na sudu SAD, iako bi ovdje bila dostupna.

Jednostavno nije moguce osigurati osnovno svjedocenje i dokumentaciju za prezentaciju u SAD. Da sam dovoljno bogat da si to mogu priustiti, da postoji iskrena zelja da se pronadje istina u ovim tvrdnjama protiv mene, ne bih bio pozvan da dodjem tamo. Bio bih uhapsen da pokusam otputovati u SAD i to bi bio kraj moje odbrane u ovim slucajevima za novcanu odstetu.

Licno zelio bih da se branim. Zelio bih da vam se stavim na raspolaganje. Odbijam optuzbe protiv mene, kao sto sam izjavio u mojim odgovorima na zalbe i na ispitivanje. Nazalost, moram sacekati na istoriju, ili na sudove koji imaju pristup dogadjajima, svjedocima, dokumentaciji i stranama u tuzbi protiv mene. Obzirom da nisam pravnik, cudno je i ne lici na ista sto sam do sada vidio, da strani sud u SAD, koji nema nikakvih veza sa dogadjajima ili ljudima u udaljenoj zemlji nase bivse Jugoslavije sa razlicitim jezicima i kulturama, trazi da sudi dogadjaje koji su se desili tako daleko medju ljudima koji nikada nisu zivjeli i nemaju nikakve imovine u SAD. Da li se zaista nadate da mozete naci istinu ili pravdu ili da mozete zastititi prava ljudi udaljene drzave? Da li zaista vjerujete da ljepljenjem znaka dolara na ljudsku tragediju sirom svijeta praznim presudama u sudskim parnicama van konteksta je korak naprijed miru ili pravdi? Narocito je nepovoljno za buducu efikasnost UN to sto vas sud tvrdi da ima moc nada mnom samo iz razloga sto sam prisustvovao mirovnim pregovorima u stabu UN u New Yorku na zahtjev Savjeta bezbjednosti i vase Vlade. Kako UN moze funkcionisati ako ljudi koji prisustvuju vitalnim procedurama riskiraju pravne neparnice u New Yorku za dogadjaje koji se se desili bilo gdje u svijetu?

S obzirom na sve to dao sam instrukcije mom advokatu Ramsey Clarku da vise ne ucestvuje u procesu na vasem sudu. Zatrazicu od vaseg Apelacionog suda i Vrhovnog suda SAD da preispitaju slucaj nakon konacne presude, jer vjerujem da pokusaj jedne drzave da demonstrira takvu imperijalnu snagu nad stranim drzavljanima i dogadjajima mogu rezultirati samo medjunarodnom zategnutoscu, upotreba pravnih procedura u propagandne svrhe, pogresan sud pun predrasuda, zasnovan na jednostranoj i nepotpunoj prezentaciji i nepravda za sve umjesane, je u osnovi prazan, stetan ritual.

ANTERFILE 3.

BISER je zenska organizacija registrovana kao Internacionalna organizacija zena Bosne i Hercegovine. Organizacija postoji od

1. godine u Sarajevu, a svoje podruznice ima i u Zagrebu, Tuzli i Zenici. Za sada vecinom rade na pruzanju psiho-socijalne pomoci zenama. Jedna od prvih akcija koje su pokrenule zene okupljene oko Bisera je pojavljivanje u emisiji MONALIZA, njemacke drzavne televizije u novembru 1992. godine u kojoj su zrtve silovanja pricale o uzasima kroz koje su prosle. Prvo svjedocenje bila je prica jedne maloljetene djevojke. Osnovna ideja Bisera, zbog cega je i osnovan, je da radi na emacipaciji bh. zene, ali zbog uslova u kojima rade, njihove aktivnosti su jos uvijek koncentrisane na socijalna pitanja.