POTONUO "DVOJAC BEZ KORMILARA"

AIM Skopje, 15.02.1998

Dime Djurev,donedavno podsekretar za javnu bezbjednost Ministarstva za unutrasnje poslove Makedonije, morao je znati za onu starinsku mudrost po kojoj, svako ko sabljom sijece, mora racunati da ce se i njegova glava zakotrljati na nekome panju. Figurativno, naravno. Prvi covjek makedonske uniformisane policije, naime, smatra se glavnim egzekutorom u visegodisnjim cistkama medju makedonskim plavcima, mada je malo onih koji ce staviti ruku u vatru da je bas u svakom od oko 200 slucajeva odlucivao samostalno. Pocetkom februara, medjutim, zadesila ga je, neki ce reci bozja kazna, a opet drugi zla kob, pa je, barem za javnost iznenadno, razalovan u drustvu sa svojim profesionalnim analogom, "najvecim makedonskim uhom", dakle prvim covjekom onog tajnog, obavijestajnog i kontraobavjestajnog dijela policije, Dobrim Velickovskim.

 Rokada na dvije najvise profesionalne funkcije u jednom

ovako delikatnom sektoru, naravno, nije mogla proci neprimijeceno i bez najrazlicitijih spekulacija, mada se, prema obicaju, onaj ko je smjenu napravio "pravi Toso". Udarni tandem represivnog dijela drzave, bajagi, odlazi sa "pozitivnim rezultatima" a, prema zvanicnom tumacu vladinih odluka, istovremeno, zbog namjere da se policijska nomenklatura prisposobi zahtijevnim evropskim standardima, i zbog zahtijeva da se Velickovskom "aktivira penzijski staz", a u slucaju Djureva, da se zadovolji "potreba za angazovanje na druge zadatke". Smatra se, (je li?) normalnim, uputiti prvog policajca da bude nesto kao diplomatski predstavnik na, za Makedoniju, kljucno mjesto, u Sarajevo, sto je navodno trebala biti Djurevljeva sudbina. Ovaj je, ipak, elegantno odbio diplomatsku karijeru i opredijelio se za "inspektorski posao" u istom ministarstvu. Zlobnici nisu zaboravili kako je bivsi "prvi policajac" ranije preskocio ovu profesionalnu stepenicu i kako ce mu sad dobro doci, mada nisu sigurni da ce u procesu edukacije imati drugarsku potporu od ljudi koji ga ne pamte po dobrome.

   Kako god bude, veliko provjetravanje najgornjeg

policijskog sprata, ovdasnja javnost docekala je sa velikim zanimanjem, a ona opoziciona sa naglasenom zluradoscu. U Skopju se uvelike spekulira kako je u pozadini citavog slucaja veliki obracun u okviru vladajuceg Socijaldemokratskog saveza, u kome se ljudi jedne opcije mijenjaju onima iz druge. Velickovskog i Djureva je, informacije radi, na sveopste iznenadjenje profesionalnih krugova, svojevremeno instalirao kontroverzni Ljubomir Frckovski, tada ministar unutrasnjih, a kasnije spoljnih poslova. Frckovski je prosle godine smijenjen sa mjesta sefa diplomatije i uglavnom se smatra kako je struja kojoj on pripada trenutno u defanzivi. Za koga je u medjuvremenu igrao pomenuti "dvojac (sto je ostao) bez kormilara" nije vise jasno ni dobrim poznavaocima ovdasnjeg politickog folklora, pa su i novinska stiva u vezi sa tim uglavnom neprobavljiva. Mada je na ovim prostorima cest slucaj da ljudi ostaju na funkcijama upravo iz razloga zbog kojih bi morali letjeti, i obrnuto, u slucaju Velickovskog i - u Skopju se smatra- narocito Djureva, osim visoke politike, ima pregrst profesionalnih dubioza.

Medju prvima, valja podsjetiti na cinjenicu da su prosle vec dvije i po godine od atentata na sefa drzave Kiru Gligorova, a nema nikakvih indicija da poslije svih napora iko ziv zna nesta vise od onoga sto se znalo oko podne 3. oktobra '95. Veseli je Velickovski, zapravo, imao nesrecu da ga postave na celo Direkcije za spijunazu i kontraspijunazu samo neki mjesec prije tog teroristickog akta, ali je, zajedno sa Djurevim, ucestvovao u jalovim istraznim radnjama, ali i u donosenju nekih sumnjivih odluka u vezi sa dokaznim materijalom. Citav ovaj period, isto tako, uz ministarstvo na cijem su celu stajali, vuce se dugacki rep unutrasnjih afera, vezanih za navodno nelegalne javne nabavke i sumnjive poslovne transakcije, a rijedak je slucaj da se ijedna od tih afera pojavila u javnosti a da nije bilo pomenuto ime Dimeta Djureva. Mada je makedonska vlada u nekolko navrata najavljivala konacni obracun sa kriminalom, ovdasnji mediji u aktuelnom podvlacenju crte ispod zavrsnog racuna dvojice bivsih funkcionera, ne pronalazi niti jedan primjer gdje se policija istakla. Uglavnom, profesionalni dio drdjavne samozastite kaskao je za novinarima i vise se trudio da minimizira njihova detektivska dostignuca, nego da se jednom nadje u glavnoj ulozi.

Pred ocima makedonske policije poslednjih godina doslo je do istinskog procvata najrazlicitijih oblika kriminala, od masovnog sverca oruzja i droge, reketa, svakodnevnih oruzanih pljacki, kolektivnih prevara i korupcije, do svirepih ubistava iz najnizih pobuda. Ponekad i ulicnih gangsterskih agzekucija. Pred kraj prosle godine makedonsku javnost je jednostavno zaprepastilo, a ovdasnju policiju i njenu osnovnu funkciju da cuva spokoj obicnog covjeka do kraja ponizilo, jedno ubistvo u samome centru metropole. Izvjesni Ace Bocevski, s nadimkom Cigan se sam prijavio policiji, a kasnije se ispostvilo kako je, pomenuti ubojica, i sam svojevremeno servisirao neke izborne potrebe vladajuce partije. Nekako u isto vrijeme, objelodanjena je afera sa svercom oruzja iz Amerike u vrijeme trajanja embarga i, kao uzgred, jedan obavjestajni skandal oko kojega se petljalo ime Velickovskog.

Slicni bi se primjeri mogli jos dugo brojati, ali onda ne bi ostalo prostora da se pomene nekoliko jos nerazjasnjenih eksplozija oko Nove godine upravo pred drzavnim organima, racunajuci i policijske stanice. Mada se oko bombaskih napada u Gostivaru, Tetovu, Kumanovu i Prilepu pletu razlicite kontroverze, ukljucujuci i nategnutu pretpostavku da je izvrsilac Oslobodilacka vojska Kosova, makedonski covjek je, izgleda, na tim slucajevima dosao do spoznaje kako policija nije sposobna braniti ni samu sebe, a kamo li gradjansku sigurnost poreskog obveznika. Na kraju, nikako se ne smije zaboraviti ni cinjenica da se radi o funkcionerima bez kojih se ne mogu tumaciti ni ljetosnji krvavi godadjaji u Gostivaru, gradicu u zapadnoj Makedoniji sa pretezno albanskim stanovnistvo, kad je poginulo troje ljudi a teze i lakse ranjeno nekoliko desetina. O tome da li su u sukobu sa demonstrantima prilikom nasilnog skidanja albanske nacionalne zastave sa gostivarske vijecnice pripadnici policije pokazali previse entuzijazma, trenutno vjestaci jedna parlamentarna komisija, ali se u albanskim krugovima tumaci kako je i to jedan od bitnih razloga za smjenu Velickovskog i Djureva.

   Dobri poznavaoci ovdasnjih prilika, inace, prognoziraju

da ce operacija "metla" nastaviti, ali ne samo zbog cinjenice da novi bosovi imaju pravo birati timove sa kojima ce raditi. Jednostavno, dubl Djurev-Velickovski samo je vrh ledenog brijega. Ako je suditi prema napisima u ovdasnjim medijima, sljedeci na listi mogao bi lako biti Spirko Nikolovski, "prvi pendrek" glavnoga grada. Skopje je, ne treba zaboraviti, jedna trecina Makedonije.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT