CILE "ANTE PORTAS"

AIM Skopje, 13.02.1998

    Slucaj je htio da upravo u vrijeme kad su pocinjale

Zimske olimpijske igre u Naganu, prvi covjek makedonskog olimpizma dr Vasil Tupurkovski dospije u samo srediste politickih igara u Skopju. Popularni Cile, proculo se naime u ovdasnjim medijima, sprema se formirati vlastitu partiju. Vijest navodno potice iz nekih uglednih diplomatskih krugova, a u vezi je sa nedavnim razgovorima gospodina Tupurkovskog u Stejt dipartmentu, gdje, prema misljenju uvrijezenom u ovdasnjem politickom ambijentu, ovaj harizmaticni doktor medjunarodnog prava ima sirok krug veoma uticajnih prijatelja. Da informacije nisu bas potpuno bez pokrica, ubrzo je potvrdila i prilicito nervozna reakcija vlastima lojalnih medija koji su se potrudili da unapredno diskvalifikuju Tupurkovskoj i izvrgnu sprednji njegove navodne veze sa uticajnim americkim licnostima.

Vasil Tupurkovski je, da vas podsjetim, onaj covjek u djemperu sa markantnim brkovima, jamacno najgabaritnija osmina bivseg kolektivnog sefa bivse zajednicke drzave juznoslovenskih naroda. Buduci se politikom poceo baviti jos u spilhoznama i kao "junior" zaigrao u najreprezentativnijoj postavi tadasnje Jugoslavije, Tupurkovski je stekao izuzetnu politicku popularnost u ovdasnjem narodu. Malo zbog prenaglasene popularnosti, a malo i zbog izuzetno visokog polozaja u bivsejugoslovenskoj nomenklaturi, u periodu drzavotvornog romantizma s pocetka makedonske samostalnosti, Tupurkovski je, pod optuzbom da "trguje sa nasim imenom", jednostavno amputiran od politike i pusten niz vodu. Na zalost nekih ovdasnjih krugova ugled koji uziva aktuelni predsjednik Makedonskog olimpijskog komiteta nikako da iscili, o cemu najbolje svjedoci cinjenica kako se Tupurkovski na novogodisnjoj ljestvici popularnosti nacionalnog "galupa" plasirao na drugo mjesto, uz rame sefu drzave Kiri Gligorovu. I to citavih sest godina od kako vise nije angaziran u najpopularnijoj drustvenoj igri koja se zove politika. Odatle i potice prava panika koja je zavladala u makedonskom politickom parku prilikom njegovog poslednjeg povratka sa jedne od svojih veoma cestih i dugotrajnih prekookeanskih ekskurzija i najava kako bi se, kao sef buduce partije, mogao dugotrajnije ukotviti u Skopju.

 Ciletova buduca partija medijski je promovirana neposredno

posto je prvi covjek Makedonije Kiro Gligorov najavio kako se sljedece godine nece kandidovati na predsjednickim izborima, cime je prakticno raspisan natjecaj za njegovog nasljenika. Vasil Tupurkovski, mada se oko toga nije eksplicitno izjasnjavao, nikad nije ni krio ambiciju da jednom zasjedne u ovu fotelju, a neki poznavaoci ovdasnjih prilika tvrde kako je i sam Gligorov svojevremeno dao naslutiti kako bi ga rado gledao u naslovnoj ulozi. Valja, isto tako, primijetiti da, osim premijera Branka Crvenkovskog kome, opet, ustav ogranicava da se kandiduje za predsjednika, na ovdasnjoj politickoj sceni nema licnosti koja bi se nametala, sto sanse Tupurkovskog na buducoj licitaciji cini veoma izglednim. Sve u svemu, ukoliko bi Vasil Tupurkovski htio realizirati svoje predsjednicke ambicije, ili barem ukoliko bi htio zadovoljiti ocekivanja nekih politicki veoma relevantnih krugova u vezi sa tim, onda je ovo istinsko vrijeme da formira vlastitu politicku partiju, naravno ako ne zeli da se javno deklarira za neku od postojecih. Uglavnom, vise se ne bi smio drzati po strani.

 Smatra se, naime, kako bi jedan predsjednicki kandidat, u

ovako koncipiranom politickom okruzenju, imao minimalne sanse da pobjedi na predstojecim izborima, ukoliko ga ne podupire odgovarajuca partijska infrastruktura i, naravno, ukoliko je bez uticaja u parlamentu. Na jesen ove godine u Makedoniji se, prema izbornoj agendi, glasa za sastav novoga parlamenta i to je prilika za Tupurkovskog da vlastiti politicki uticaj instalira u najvise zakonodavno tijelo. Sto se podrske za eventualnu buducu partiju tice, o njoj najbolje govori neskrivena popularnost osnivaca u makedonskoj javnosti, ali ni podrska koju bi dobio od nekih relevantnih politickih subjekata nije zanemarljiva. Zbog toga se u ovim zimskim danima, kao veoma rasirena zabava, prakticiraju spekulacije oko partijskog clanstva koje ce oko sebe okupiti Tupurkovski. Racuna se kako ce u prvom esalonu stajati prijatelji i slicnomisljenici sa Pravnoga fakulteta, grupa nepartijskih profesora koji su frustrirani naglim politickim usponom svojih kolega koji su se priklonili vladajucem SDSM. Medju njima, u siroj izvanmakedonskoj javnosti, najpoznatiji je Vlado Kambovski, ministar u Markovicevoj vladi. Uz ovo jezgro, sigurno ce se svrstati veliki dio univerzitetske i umjetnicke elite sirom Makedonije. Vasil Tupurkovski, kao predsjednik nacionalnog olimpijskog komiteta uziva nepodijeljenu podrsku u sportskim krugovima kojima je, po prirodi stvari okrenuta siroka populacija. Preko istog medija, Tupurkovski je zadrzao, a vremenom i prosirio, veoma razudjene kontakte sa biznismenima i direktorima velikih privrednih sistema uvezanih u takozvani "olimpijski pul". Radi se o istinskoj ekonomskoj eliti ciji je politicki uticaj isto tako evidentan. Mora se racunati da ce, ukoliko se naravno ostvare pretpostavke o buducoj partije liberalne i demokratske provinijencije, Vasil Tupurkovski privuci veliki broj prebjega iz za sada etabliranih partija slicne orijentacije sto su u opoziciji, ali se pretpostavlja da i u vladajucoj koaliciji ima ljudi koji su razocarani dosadasnjim rezultatima i rado bi promijenili "klupske" boje.

Ovdje se, naravo, ocekuje odgovarajuci medijski protuudar medija lojalnih vladajucim partijama. Vec se, naime, diskretno podsjeca na neke detalje iz politicke biografije Vasila Tupurkovskog. Prije svih, u igri je njegova fabulozna sintagma "neprincipijelna koalicija" koju je, kao sto se stariji citalac vjerovatno sjeca, lansirao u vrijeme "pripreme terena" za raspad nekadasnje Jugoslavije i jos nerazjasnjeno ucesce u izvodjenju tenkova na ulice Beograda za 9-martovskih demonstracija 1991. godine. Ali, takodje, i navodna neucinkovitost u vezi sa nekim domacim aferama, posebno u "slucaju Vevcani". Sudeci, medjutim, prema cinjenici da se ovi argumenti povremeno potezu za sve ove godine, a nisu znacajnije uticali na pad popularnosti Tupurkovskog, ovdasnji je narod sklon ili zaboraviti ili apstrahirati ove "hendikepe". Tako, naime, tumace krugovi koji kalkuliraju sa spremnosti prosjecnog Makedonca da se zahvali dosadasnjoj vlasti. Kao pobjednicka kombinacija sa te strane preporucuje se bilo koji oblik politickog partnerstva Vasila Tupurkovskog i Ljubceta Georgievskog, lidera najrelevantnije opozicione partije VMRO-DPMNE. Ova partija, koja se uporno sumnjici za nacionalizam, u nekoliko navrata je potvrdila kako ima veoma stabilno biracko tijelo i kako bi zajedno s njom Tupurkovski, poslije predstojecih parlamentarnih izbora, mogao kontrolirati relevantnu vecinu poslanickih klupa i razvlastiti dosad neprikosnoveni Socijaldemokratski savez, inace partiju cijem pedigreu i sam pripada. Predsjednicke izbore bi, zakljucak je, dobio vec na parlamentarnim. Ali, svako ima svoju racunicu.

AIM SKOPJE

BUDO VUKOBRAT