NAJAVA BRZEG RAZVOJA

Ekonomska politika Federacije BiH

AIM, SARAJEVO, 12.02.98. Izgleda da ce Vlada Federacije BiH, prvi put otkako postoji Federacija, uspjeti donijeti mjere ekonomske politike za tekucu godinu. Zauzeta drugim, reklo bi se, vaznijim problemima, nakon zavrsetka rata u BiH, ona u tri navrata nije uspjela na pocetku godine utvrditi osnovni dokument ekonomske politike, koji vlade razvijenih zemalja imaju vec na isteku jedne za narednu godinu. Umjesto toga, ona je probleme gasila parcijalnim rjesenjima od slucaja do slucaja, ali su se i te mjere pokazale djelotvornim, posebno u 1997. godini kad je zabiljezen znacajniji ekonomski rast. Istina, usporen priliv stranog kapitala, narocito u prvom kvartalu, osjetno je pomrsio racune privrednicima, mada su i u takvom okruzenju postignuti (u globalnim razmjerama) solidni rezultati, s obzirom da je to bila jedna od tezih poslijeratnih godina u BiH. Zato privrednici, planeri i politicari proslogodisnji rast industrijske proizvodnje od oko 25 odsto ocjenjuju uspjesnim, pogotovo sto se on kretao u okvirima planskih velicina. A gdje je taj rast bio najveci? Besumnje, u energetici, poljoprivrednoj i prehrambenoj, te tekstilnoj industriji. Od pozitivnih trendova treba spomenuti i kretanja na sektoru cijena, posebno onih na malo, jer u

1. nisu prelazile rast od 10 odsto, pa je tako inflacija bila minimalna. Time smo - uz ogranicenu kolicinu novca u opticaju - dosegli inflacioni pokazatelj karakteristican za uspjesnije ekonomije. Dinar je, dakle, zadrzao istu onu vrijednost (u odnosu na njemacku marku) koju je imao pretprosle godine.

Komentarisuci ove pozitivne trendove u ekonomiji Federacije BiH, premijer Edhem Bicakcic u anketi "Poslovnih novina" Sarajevo o ocjeni prosle i predvidjanjima za 1998. godinu podvlaci da su ti rezultati ostvareni jer je Vlada u 1997. stvorila osnove za pokretanje proizvodnje. Medju tim mjerama su i znacajno smanjenje doprinosa na place (sa 140 na sadasnjih 80 odsto), zatim mjere ogranicenja iznosa sirovina (trupci, sirova koza i dr.) i uvodjenje prelevmana, sto je omogucilo podizanje proizvodnje u prehrambenoj industriji. Te i druge mjere Vlade doprinijele su ozivljavanju privrednih aktivnosti, ali za obimnije pokretanje vecine privrednih sistema limitirajuci faktor je zeljeznica. Njeno nefunkcionisanje cak onemogucava ili usporava priliv stranog kapitala. To su nedavno jasno istakli i predstavnici njemacke firme "Volkswagen" u Sarajevu prilikom razgovora o ulaganju u TAS. Jer, bez funkcionisanja zeljeznice nemoguce je dovesti u BiH tehnologiju i kasnije izvoziti robu.

Neuralgicna tacka privrede BiH su ekonomski odnosi sa inostranstvom, posebno izvoz. Trgovinski debalans sa svijetom premijer ocjenjuje katastrofalnim, narocito kad je rijec o razmjeni sa Slovenijom i Hrvatskom. Zato se najavljuje u 1998. godini drugaciji odnos nase trgovine sa svijetom. Uvoz robe nece se ogranicavati, ali ce se on omogucavati uz obavezu da se istovremeno iz tih zemalja prihvate proizvodi iz BiH. Koliko ce se ovaj potez pokazati u praksi korisnim, pogotovo sa aspekta nase ponude, pokazace naredni mjeseci. No, Vlada najavljuje podrsku izvoznicima i to u one drzave u kojima su nase firme prije rata stekle renome.

Jedno novo otvoreno poglavlje u radu Vlade FBiH posebno zavredjuje paznju. Naime, kljucni faktor uspjeha privrede u 1998. je - po misljenju Vlade - rad menadzmenta u drzavnim i mjesovitim firmama. Smatra se da je menadzment limitirajuci faktor u razvoju mnogih firmi. U preduzecima gdje u narednom periodu ne budu vidljivi rezultati progresa, doci ce do smjene direktora, a na njihova mjesta ce doci ljudi koji ce moci ponuditi rjesenja za brzi rast proizvodnje, izvoza, ekonomicnosti i ostalog. Drugo je, medjutim, pitanje koliko u BiH trenutno ima tako uspjesnih menadzera koji unaprijed mogu prouciti efikasnije poslovanje u ovakvom ambijentu.

Ucestvujuci u pomenutoj anketi "Poslovnih novina", cetrdesetak istaknutih menadzera u vecini slucajeva potvrdjuju ocjene o nepovoljnim uslovima privredjivanja, opstoj nelikvidnosti, velikim dugovanjima, nedostatku (vlastitog) obrtnog kapitala, maloj uposlenosti kapaciteta, jakoj (cesto nelojalnoj) konkurenciji na trzistu, nemogucnosti saradnje sa firmama sirom BiH, ali i nepotpunoj zakonskoj regulativi i nedostatku sistemskih zakona kojima bi se preciznije uredili odnosi na trzistu. Ipak, i u takvim okolnostima, mnoge firme su obnovile rad, osposobile proizvodne kapacitete, usmjerile se na izvoz, zaposlile dio predratnih radnika i povecale produkciju u odnosu na prethodnu godinu. Prvi covjek sarajevskog "Energoinvesta", Edib Bukvic, govoreci o velicinama firme, istice da je ona u 1997. ostvarila realizaciju vrijednu 185 miliona njemackih maraka, od cega 50 miliona u izvozu. Smatrajuci ove velicine dobrim, on napominje da je realizacija rasla 44 odsto u odnosu na 1996. godinu, a izvoz cak 123 odsto. S jasnom koncepcijom razvoja "Energoinvest" je usao i u 1998., a posebno kad je rijec o usavrsavanju organizacije rada i iznalazenju novih trzista. Da veliki privredni sistemi u BiH uspjesno obnavljaju i povecavaju proizvodnju, svjedoci i "Elektroprivreda BiH", ciji generalni direktor, Meho Obradovic, sa zadovoljstvom izdvaja rast produkcije elektricne energije i izvoz u Sloveniju i Hrvatsku u vrijednosti 20 miliona maraka, sto je najveca vrijednost prodaje jednog proizvoda u inostranstvu.

Uprkos cinjenici da su gradjevinari u poslijeratnoj obnovi nase drzave vidjeli velike poslove, ta im se ocekivanja u 1997. nisu ostvarila. Glavni razlog tome vide u zakasnjelom priticanju stranog kapitala zbog pomijeranja roka odrzavanja Donatorske konferencije. Otuda nije doslo do brzeg ozivljavanja investicija u BiH. Ipak, najvece gradjevinske firme - "Hidrogradnja" i "Vranica" (obje iz Sarajeva) - uspjele su uknjiziti poslove vrijedne po 40 miliona maraka, ali jedan dio i na stranom trzistu. Dostizanje vecih poslova, gradjevinari vide u otvaranju javnih radova na obnovi i izgradnji BiH, gdje bi mogli uposliti i vecinu svojih kapaciteta.

Sansa nase privrede je i u obnavljanju kapaciteta drvoprerade. Da bi to i postigli, nuzno je uloziti vlastiti kapital, jer ono sto stize iz stranih izvora je nedovoljno za ozbiljnije poduhvate. U "Sipadu" su u protekloj godini uspjeli da obnove i osavremene tri drvopreradjivacke tvornice (u Fojnici, Turbetu i Konjicu) i da ozbiljnije krenu sa izvozom. Nazalost, efekti su minimalni, jer se radi o prodaji rezane gradje i poluproizvoda koji ne donose velike finansijske efekte kao sto bi to bilo od izvoza namjestaja.

Jedna od najvecih predratnih trgovackih firmi u BiH - "Feroelektro", iz Sarajeva pokusava da povrati stari sjaj, u cemu je djelimicno u 1997. i uspjela, posto je ostvaren promet u vrijednosti 90 miliona maraka. Generalni direktor, Salko Selimovic, ukazuje da bi dometi "Feroelektra" bili daleko veci da se u cijeloj BiH vise provode zakonske regulative u oblasti prometa robe, da je vise obrtnih vlastitih sredstava i da nisu optereceni starim zalihama robe.

U drumskom saobracaju nije doslo do znacajnijih promjena, iako je konkurencija jaka. Usljed nefunkcionisanja zeljeznice, glavni promet putnika i dalje se obavlja drumom, na kome i dalje vodece mjesto cvrsto drzi sarajevski "Centrotrans-bus", kako na domacim tako i na medjunarodnim linijama. Ocjenjujuci 1997. jednom od najtezih poslijeratnih godina, njegov direktor, Muhamed Saciragic, podsjeca da je ova firma bez icije pomoci i dugorocnih kredita nabavila cak 120 modernih autobusa, sto joj je omogucilo pracenje savremenih trendova u saobracaju.

Dok direktori drzavnih firmi ne vole mnogo govoriti o teskocama s kojima su se susretali u radu, a niti prognozirati rezultate rada u 1998. godini, dotle vlasnici i menadzeri privatnih firmi u prvi plan isticu probleme i nestimulisanje privatnog poduzetnistva. Efikasnost u radu privatnih preduzeca se ne vidi mnogo kroz osnovne pokazatelje poslovanja, ali njihov brzi razvoj, otvaranje novih kapaciteta i uspostavljanje tjesnje saradnje sa inostranim firmama - sve su ocitiji. Primjer zenicke "Niagare" po mnogo cemu je ilustrativan u tom pogledu. Njen vlasnik i direktor, Ramo Muratovic, napominje da je prosle godine, uprkos administrativnim zavrzlamama, "Niagara" uspjela da djelimicno pusti u rad Tvornicu rahat-lokuma i obezbijedi trziste, te da ce u maju ove godine zavrsiti izgradnju i pustiti u pogon Tvornicu tahan-halve i prerade sumskih plodova. Njegove rijeci mozda najbolje i odslikavaju stanje privatnog poduzetnistva kad kaze da se podsticaj ovoj vrsti poduzetnistva daje samo deklarativno. Zato privatni biznismeni sticu dojam da se zeli zadrzati sadasnje stanje u privatnom poduzetnistvu, a ne da se raznim olaksicama ono stimulise.

Sta privrednici u pogledu uslova privredjivanja mogu ocekivati u 1998. godini? Prema Prijedlogu mjera ekonomske politike u ovoj godini, koje je Vlada FBiH razmatrala, i u 1998. bi trebalo da dodje do daljeg rasta glavnih pokazatelja ekonomskog razvoja. Tako Vlada predlaze da drustveni proizvod raste 30 odsto, zaposlenost 10, prosjecne place 30 odsto, koliko i fizicki obim produkcije, cijene 10, a izvoz robe 87 odsto. U osnovne ciljeve u ovoj godini Vlada je uvrstila i stvaranje ekonomskog i pravnog ambijenta za trzisno privredjivanje, te uspostavljanje zeljeznickog, cestovnog i drugih vidova saobracaja u cijeloj FBiH. Ovim i drugim mjerama stvorili bi se uslovi za prestruktuiranje i privatizaciju preduzeca, banaka i uspostavljanje jedinstvenog trzista, ali i monete i prometa u Federaciji kao i u cijeloj BiH.

Ne zvuci li ovo previse optimisticki za nasu trenutnu poziciju u ekonomiji i ukupnom drustvu? No, usvoji li Federalni parlament predlozene mjere ekonomske politike za 1998, bio bi to prvi put u Federaciji dobar znak da privreda ipak zapocinje poslovanje u izvjesnijem ambijentu. A to je zapravo vec najava mogucih vecih dometa od proslogodisnjih.

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)