PRODAJA SRPSKIH KUCA

AIM, ZAGREB, 11.2.1998. Jos donedavna na trzistu nekretnina u Hrvatskoj moglo se u pola cijene, pa cak i povoljnije, kupiti kucu u Istri, Rijeci, Kvarneru, Dalmaciji, Karlovcu, Zagrebu ili Osijeku. Uvjet je, dakako, bio da je vlasnik kuce Srbin, da nema politicku zastitu, da hoce otici iz Hrvatske i da se u tu zemlju vise nikada ne namjerava vratiti - osim, eventualno, kao turist. Cijeli se posao odvijao pod mutnim okolnostima: drzava nije omogucila posve legalnu prodaju i zamjenu srpske imovine, ali je ipak tolerirala takve kupoprodaje jer su bile u skladu s politikom "humane razmjene stanovnistva".

Poslovi te vrste zapoceli su jos za vrijeme rata, a razgranali su se po okoncanju velikih sukoba u Hrvatskoj. "Koncem 1992. i pocetkom 1993. godine taj se promet izuzetno intezivirao", govori jedna vlasnica agencije za promet nekretninama, kako su se slicne ustanove za etnicku razmjenu vlasnistva obicno nazivale u to vrijeme. "Srbi su se tada najvise javljali iz zapadne Slavonije. Iz Istre su se, radi prodaje i zamjene kuca, javljali najvise Srbijanci". "Konkretno, to znaci da se kuca u Istri prodavala za 25 do 30 tisuca maraka, a u Zagrebu za 50-tak tisuca. Da vlasnici nisu bili Srbi, mogli su je prodati i za 100 tisuca maraka".

Posao razmjene u medjuvremenu je, u vecini slucajeva, preuzela drzava. No privatnici koji su odlucili zatvoriti agencije - a takvih je mnogo - prevarili su se. Posao se u zadnje vrijeme cak i povecao. Hrvatska Vlada osnovala je prosle godine Agenciju za promet odredjenim nekretninama, na cije je celo postavljen osijecki hadezeovac Ivica Vrkic, ali ta Agencija ne konkurira onima privatnim, kako se isprva mislilo. Agencija je osnovana posebnim zakonom, i cilj joj je da od Srba koji su otisli ili zele otici otkupi kuce i zemljiste, koje ce onda, legalnim putem, dati na koristenje Hrvatima doseljenim iz Bosne i Hercegovine ili SR Jugoslavije. BiH Hrvatima drzava ce pak davati posebno povoljne kredite, s niskom kamatom i dugim rokom otplate, a vlasnistvo nad kucom oni ce preuzeti tek kada otplate kredit, sto je - u nizu drugih mjera - bio jos jedan originalan nacin kolonizacije bivsih vecinski srpskih podrucja.

Privatne agencije drzavnoj ce zapravo - pomoci u radu. Naime, drzavna agencija otkupljivat ce imovinu onih Srba koji je se sto prije zele rijesiti bez obzira na cijenu, te imovinu onih cije su kuce useljene ili ostecene, pa skrb o tim objektima moze preuzeti jedino drzava, koja takodjer jedina moze iseljavati i useljavati pojedince i obitelji. Kako su, primjerice, u useljenim kucama uglavnom Hrvati iz BiH, drzava ce, otkupom takvih kuca, imati relativno jednostavan posao: ona ce ih ponuditi na otkup, prema zakonom propisanim uvjetima, njihovim sadasnjim stanarima. Agencija ima i svoje cjenovnike, i srpsku imovinu otkupljuje po, fakticki bagatelnim cijenama, od 50 do 200 maraka po kvadratnom metru korisne stambene povrsine, sto znaci da kucu od 100 cetvornih metara s okucnicom, najsretniji drzavnoj Agenciji mogu prodati za 30-tak tisuca maraka (u boljem slucaju). Tako prolaze svi oni koji prodaju kuce u Krajini ili na drugim neatraktivnim podrucjima Hrvatske.

Privatne agencije ce, pak, poslovati s onima koji imaju vise vremena i zele cijenu svojih nekretnina sto vise pribliziti realnoj - o trzisnoj cijeni je zapravo tesko i govoriti, jer neko cisto trziste koje bi odredilo cijenu po ponudi i potraznji, u istocnoj Slavoniji primjerice, jos i ne postoji. Slicni su i slucajevi onih koji prodaju kuce na Jadranu, u vecim gradovima ili na atraktivnijim podrucjima.

Prvu privatnu agenciju te vrste osnovao je trgovac iz Borova Naselja, Branko Janjatovic. On je, sto se poslovanja tice, veliki optimista. Kada je, prije nesto manje od godinu dana osnovao agenciju - na sto ga je nagovorio njegov prijatelj, Hrvat - za samo jedan dan prodao je deset srpskih vikendica na otoku Viru kraj Zadra. Danas Janjatovic, u intervjuu tjedniku "Globus", tvrdi da pravi posao tek treba zapoceti: njegova agencija trenutno nudi, na prodaju ili u zamjenu, preko 2 tisuce srpskih kuca ili vikendica! Cijena tih kuca krece se od desetak tisuca do milijun maraka, sto je najvisa zatrazena cijena za jednu vilu smjestenu u centru Vodica, malog turistickog gradica u neposrednoj blizini Sibenika na srednjem Jadranu. Janjatovic za posredovanje u prodaji uzima tri posto cijene nekretnine, i to samo od prodavaca. "Kupac je uvijek u prednosti" kaze Janjatovic.

"Najvise se prodaju vikendice u Istri i na srednjem Jadranu", kaze on. "Kupci, uglavnom Hrvati, ne zele kupovati vikendice oko Dubrovnika ni juznije od Makarske". Janjatovic tvrdi da je danas na prodaju cak dvadeset posto srpskih vila i vikendica na Jadranu. Njihove cijene danas se ne bi mogle nazvati bagatelnima: one su nesto nize od uobicajenih, ali su ipak blizu realnim vrijednostima tih objekata. Tako se, u ponudi agencije Janjatovic, nalazi kuca u Pirovcu, takodjer u blizini Sibenika, povrsine 120 cetvornih metara, cija je cijena 180 tisuca maraka. Za taj se novac kuca priblizne kvadrature moze kupiti i u Zagrebu. Vlasnik kuce je jedan bivsi oficir JNA. U Sutivanu na Bracu nudi se kuca od 120 cetvornih metara, po cijeni od 160 tisuca maraka. U Biogradu na moru, blizu Zadra, kuca od 132 kvadrata nudi se za 100 tisuca maraka, dok se dva puta veca u istom mjestu nudi za 170 tisuca. Agencija nudi i poslovni prostor u sredistu Splita, velicine 26 kvadratnih metara, za 120 tisuca maraka, sto je svakako trzisna cijena ili veoma blizu trzisnoj cijeni. Te zgrade i prostori vec duze vremena cekaju kupce.

"Posljednjih mjeseci telefoni su nam prezauzeti pozivima ljudi koji prodaju kuce - kaze Janjatoviceva tajnica - dok je broj onih koji kupuju jos uvijek visestruko manji". Oni procjenjuju da ce kuce prodati uglavnom oni Srbi koji su se u zadnjih sedam godina snasli u SR Jugoslaviji, ali da se veliki broj Srba ipak vraca u Hrvatsku, jer se tu osjecaju egzistencijalno sigurnijima. Tvrdi da iz Like, Banije i Korduna ima zanemarivo malo ponuda za prodaju, kao i iz Zagreba, odakle su ponudjena samo dva stana. Iz Knina nije stigla ni jedna ponuda - jer su tamosnji objekti uglavnom useljeni ili poruseni - ali agencija, kaze njezin vlasnik, takve ponude ne bi ni primala. Sada se tamo Srbi osjecaju sigurni i vise ne zele otici, tvrdi Janjatovic, a najvise ponuda - osim s Jadrana - dobija iz istocne Slavonije, posebno od Srba koji zive u vecinski hrvatskim selima. "Ostat ce uglavnom sirotinja i oni koji zive u vecinski srpskim selima", prognozira Janjatovic, govoreci o Srbima u Podunavlji.

"Posao bi mnogo brze isao da se dogovori brze ostvaruju", dodaje hvaleci politiku normalizacije odnosa SRJ i Hrvatske. "Mi sada prodamo tek svaku desetu od ponudjenih kuca, jer su mnoge vec useljene ili srusene". Po njemu, neke su kuce vec prodane, s laznim papirima, neke su useljene pa ih je tesko prodati, itd. Posao s prodajom i zamjenom srpske imovine u Hrvatskoj, jos uvijek je dakle unosan, a bit ce to jos dugo vremena. Kao i nakon svakog rata, najvece profite ce, sasvim sigurno, pobrati pravnici koji za sredjivanje ratom nastalog kaosa naplacuju izuzetno visoke iznose - a posla ima kao u prici.

BORIS RASETA