PODRSKA I SUMNJA

Reakcije nevladinih organizacija na Suskovo preuzimanje obaveze o povratku svih Srba koji to zele u Hrvatsku

AIM, ZAGREB, 7.2.1998. Kada je krajem sijecnja hrvatski ministar obrane Gojko Susak otputovao na celu delegacije svog ministarstva, pracen najvisim vojnim duznosnicima, u SAD, malo tko je i pomislio sto ce se sve izroditi iz tog putovanja. Novinari su u pogledu cilja posjete bili toliko skepticni da su Suska cak pitali hoce li tokom boravka u SAD biti ponovo podvrgnut ljecnickom tretmanu. Odgovor je uslijedio posljednjeg dana sijecnja u vidu zajednickog saopcenja Stroba Talbota, zamjenika Madeline Albright i Gojka Suska, kojeg je objavio State Department. U njemu se kao jedna od najvaznijih tocaka spominje da je "ministar Susak istakao kako ce Hrvatska ostati predana osiguranju postivanja najvisih standarda ljudskih prava u istocnoj Slavoniji nakon zavrsetka mandata UNTAES-a, te da su se sugovornici suglasili da ce se do 15. III javno razjasniti procedura po kojoj svi prognanici i izbjeglice iz Hrvatske mogu dobiti dokumentaciju o hrvatskom drzavljanstvu i do 30. III objaviti planove za povratak u zemlju.

Unatoc javnoj retorici i najvisih hrvatskih duznosnika, o stvaranju uvjeta za povratak Srba u Hrvatsku, bilo iz SR Jugoslavije ili iz Republike Srpske, u to je malo tko i stvarno vjerovao, a kamo li da ce na to svoj potpis staviti i sam Gojko Susak. Sukladno tome u medijima i nije dat skoro nikakav znacaj tom dijelu zajednicke izjave, kao sto nije bilo ni znacajnijih reakcija hrvatskih vlasti. S obzirom na znakovitost takve sutnje znacajno misljenje "nevladine" Hrvatske, odnosno kako ocjenjuju i sto occekuju nevladine organizacije koje se bave zastitom ljudskih prava od javno potvrdjenih obaveza vezanih za povratak prognanih i izbjeglih u njihove domove.

Kao jedinstvena znacajka svih reakcija moglo bi se spomenuti pozdravljanje javno objavljenih obaveza Hrvatske, ali i izrazavanje skepse s obzirom da je i do sada mnogo puta iskazana spremnost, ali su jos vise puta iznevjerena ocekivanaja. Tako Miso Rogosic, tajnik Dalmatinskog odbora solidarnosti iz Splita, organizacije koja znacajan dio svojih aktivnosti provodi na podrucju Knina i kninske krajine, pozdravljajuci potvrdu hrvatske Vlade o omogucavanju sto skorijeg povratka svih gradjana RH u njihove domove, odnosno razjasnjenje procedure za dobijanje dokumenata i objavu planova povratka, izrazava skepsu da ce receno biti i sprovedeno u djelo. "Voljeli bi da grijesimo, ali zar praksa, od primjene Ustava i zakona, do ponasanja Vlade ne govori suprotno" kaze Rogosic, spominjuci i sporazum izmedju hrvatske Vlade, UNHCR-a i UNTAES-a, potpisan u travnju 1997.g., unatoc kojem se i dalje provodi diskriminacija Srba povratnika, pocev od dobivanja dokumenata, zaposlenja, ostvarivanja prava na mirovinu, imovinskih problema, problema ulaska u svoj stan itd. On ocjenjuje kako za hrvatsku Vladu predstavlja problem sama zelja povratnika da se vrate odakle su dosli, pri cemu spominje i medijski tretman povratnika. Za koje se tako izmedju ostalog govori da su "svojedobno pobjegli", ili sa iscudjavanjem istice "i zamislite oni nesto hoce" sto po njemu ne stvara pretpostavke za mirni i sigurni povratak onih koji bi se vratili. Kao posebni problem on istice popravak i izgradnju domova za 60 000 prognanika i izbjeglica, pri cemu se ne govori da se radi iskljucivo o Hrvatima. "S obzirom na sve to, na autoritarnost vlasti, odnos prema manjinama, medijima, recene izjave ne garantiraju dosljednost u provedbi preuzetih obaveza" zakljucuje Rogosic.

Predstavnici NVO-a optimizam stoga grade na pritisku medjunarodne zajednice, uvjereni kako je ona ipak shvatila da je konacno doslo vrijeme da se svi vrate na svoja ognjista. Tako predsjednik Gradjanskog odbora za ljudska prava iz Zagreba, Zoran Pusic smatra da je ova izjava o povratku izbjeglica u RH, posebno iz RS i SRJ "kontinuitet americke politike koja se pocinje odlucnije provoditi poslije Daytona, odnosno da ce se, vise manje ono sto je tamo receno i provesti. Dakle, da se ono sto je tamo potpisano treba ispostovati, i to ne samo ono sto se tada mozda nije moglo predvidjeti, nego i duh sporazuma, a to je da se bilo kakav oblik etnickog ciscenja, tihog ili burnog osudjuje i da se svima koji to zele mora uistinu omoguciti povratak". Pusic kaze kako mu je drago da medjunarodna zajednica na tome inzistira, te da misli kako ce to "pomoci ljudima koji se vracaju u istocnu Slavoniju i hrvatskim gradjanima koji se zele vratiti u podrucja Korduna, Banije i sjeverne Dalmacije".

Odlucnost medjunarodne zajednice, budi optimizam i kod Mirjane Galo, predsjednice Udruzenja za zastitu ljudskih prava i gradjanskih sloboda HOMO iz Pule. "Nadam se da je ovo zaista odlucan pritisak medjunarodne zajednice da Hrvatska ispostuje sve sto je do sada potpisala i obecala u vezi povratka svih koji to zele na svoja ognjista" kaze Galo, podsjecajuci da smo do sada bili "svjedoci izigravanja svih sporazuma i nejednakosti gradjana Hrvatske od strane hrvatskih vlasti". Stoga se, kako kaze "jedino boji izjave gospodina Suska, da ce gradjani koji ne mogu uci u svoje kuce biti smjesteni u kolektivne centre za Srbe povratnike, pa je nas slijedeci zadatak da na to posebno obratimo paznju i upozorimo. Nadam se da je svima dovoljno jasno do sada kuda se ide, kako se ide i da ce taj pritisak uroditi boljitkom i ravnopravnoscu svih gradjana" kaze Galo.

I predsjednik Srpskog demokratskog foruma, Veljko Dzakula, je ocijenio americki pritisak ispravnim pristupom koji ce pomoci da se receno i ostvari. "Ispravno je sto se od vlasti Republike Hrvatske trazi da se kao do sada ne samo izjasnjavaju, vec i da donesu konkretne mjere kojima ce to i realizirati" kaze Dzakula, ocjenjujuci da su obznanjene obaveze "nastavak razgovora sa gospodinom Richardsonom, kada je na Brionima predsjednik republike Franjo Tudjman obecao da se svi Srbi mogu vratiti". Dzakula kaze kako se sada otislo korak dalje, te da sve ne bi ostalo samo na obecanjima "dat je vremenski rok Vladi RH da se ocituje u javnosti sa odredjenim dokumentima, materijalima i nacinom kako to misli realizirati i da to za nju postane obaveza. Ocjenjujemo ne samo da je dobar pristup, nego ocekujemo i da se on konacno realizira jer se sad konkretno govori o obavezama drzave prema njenim gradjanima koji su izbjegli zbog rata, te da se to konacno pocne realizirati kao pravo svih gradjana koji to zele da se vrate" kaze Dzakula.

Pozdravljajuci opredjeljenje hrvatske vlade da omoguci siguran i redovan povratak svih izbjeglica i prognanika Mladen Momcinovic, koordinator Koordinacije organizacija za zastitu ljudskih prava Hrvatske, je uz optimizam upozorio i na neka nedorecena pitanja. Pritom napominje da je prema podacima koje su prikupile nevladine organizacije broj zainteresiranih za povratak i koji se zele vratiti veci od sluzbenih procjena, kako nadleznih drzavnih organa, tako i medjunarodnih organizacija.

Ocjenjujuci pozitivnim stav hrvatske Vlade, kojim ce se ubrzati i olaksati dobijanje dokumenata, on istice da ce to dovesti do veceg povratka, a sukladno iskustvima NVO-a kod organiziranog povratka, i do brzeg rjesavanja pitanja mirovina, socijalne skrbi i drugih egzistencijalnih pitanja. Po njemu je "kljucni problem ulazak prognanih i izbjeglih u svoje kuce, odnosno stanove" pri cemu apostrofira i zakon o privremenom raspolaganju odredjenom imovinom, kojim se izmedju ostalog prakticki onemogucuje useljenje, ako u kuci ili stanu vec netko boravi sa dozvolom hrvatskih vlasti. Drugi problem po njemu je pravo na obnovu porusenih domova, kao jos jedan od uvjeta za rjesavanje egzistencije povratnika, te osnova za razvoj i zaposljavanje cijelog podrucja, zbog cega istice da ce u cilju realizacije preuzetih obaveza hrvatska vlada morati rjesavati kako problem imovine, tako i obnove.

Zainteresiranost Amerikanaca za provedbu obaveza koje je preuzela Hrvatska potvrdjuje i posebna izjava ambasadora SAD u Zagrebu Williama Montgomerya jedina do sada zvanicna reakcija u hrvatskim medijima. Pozdravljajuci potvrdu obaveze Hrvatske da ce omoguciti sto skoriji siguran i redovan povratak svih prognanika i izbjeglica njihovim domovima u Hrvatskoj, on u izjavi kaze da je to "znacajan doprinos u rjesenju regionalnog problema povratka izbjeglica". Iz toga je vidljivo da realizaciju hrvatske obaveze SAD smjestaju u siri kontekst. To se potvrdilo i na Konferenciji o povratku u Sarajevo, u utorak 3. veljace, na kojoj je problem povratka smjesten u regionalne okvire. Istovremeno je Robert Gelbard, posebni izaslanik americkog predsjednika za provedbu Daytonskog sporazuma izjavio da "povratak Srba izbjeglih iz Hrvatske njihovim domovima, ostaje jednim od kriticnih prioriteta za SAD" te kako se od hrvatske Vlade ocekuje da ispuni obecanja data s tim u vezi. Jer, sada je ocito da od povratka hrvatskih Srba u znacajnoj mjeri ovisi i provedba Daytona u BiH.

Da nisu samo SAD zainteresirane za izvrsavanje hrvatskih obaveza, te da nece samo one biti te koje nece tolerirati vrdanja hrvatskih vlasti pokazuje i reakcija Tima Guldimana, sefa misije OESS-a u Hrvatskoj, koji je u srijedu, povodom Uredbe hrvatske Vlade o najmu stanova u hrvatskom Podunavlju, donesene 22. sijecnja, izjavio da je ona diskriminuirajuca, te da proturjeci jednakosti svih izbjeglica pred zakonom. "Stajaliste misije je da je uredba protivna medjunarodnim obavezama hrvatske Vlade" rekao je Guldiman. On je dodao da se "problemi nastali kao posljedica rata moraju rjesavati u cijeloj Hrvatskoj", dajuci tako do znanja da se provedba preuzetih obaveza mora realizirati na cijelom teritoriju Hrvatske.

PERO JURISIN