PUT U SUBOTICU, PUT JE U SREDNJU EUROPU

Dr. Zlatko Kramaric, jedan od hrvatskih oporbenih prvaka i osjecki gradonacelnik poslije posjeta Vojvodini i susreta sa svojim subotickim kolegom, Jozefom Kassom

AIM, ZAGREB, 5.2.1998.

• Kako je doslo do vase posjete Subotici?
• Jos od 1990. godine kada smo se prvi put sreli, moj suboticki kolega Jozef Kassa i ja redovito kontaktiramo i pratimo zbivanja u nasim sredinama. U medjuvremenu, vise smo se puta susretali u nekim drugim drzavama i dobro mi je poznata politicka situacija u tom dijelu Vojvodine. Buduci da je ondje znacajna koncentracija hrvatske nacionalne zajednice i da su Osijek i Subotica gradovi sa slicnom povijescu, nema nista lose u tome da se veze medju njima obnavljaju. I sporazum izmedju Republike Hrvatske i SR Jugoslavije ne smije biti mrtvo slovo na papiru, pa otvaranje trzi{ta i komunikacija koristi upravo tim ljudima; madjarskoj zajednici oko Osijeka u hrvatskoj Baranji i hrvatskoj zajednici oko Subotice. Na taj nacin jednostavnije mozete odgovoriti i na neke negativne poteze prema manjinama koje vuce sredisnja beogradska vlast.
• Govorite kao da se opravdavate zbog posjeta Vojvodini. Kako je u Hrvatskoj docekano vase putovanje u SR Jugoslaviju?
• Nemam se za sto opravdavati. Napokon, za ovaj i slicne posjete izvan hrvatskih granica znalo je Ministarstvo vanjskih poslova i nase veleposlanstvo u Beogradu, a kontaktirali smo i s jugoslavenskom ambasadom u Zagrebu. Nije to, dakle, nikakva privatna politika nekog osjeckog "ministra vanjskih poslova". Medjutim, uvijek imate dezurne higijenicare koji tome zele dati drugaciji smisao, nekakve negativne konotacije, pa onda traze neke skrivene razloge, a u stvari pokazuju nedostatak osnovne politicke sirine. Kad nas, primjerice, u Hrvatskoj posjeti nekakav kongresmen, pogotovo ako nam je sklon, sretni smo i hvalimo ga na sva usta. Drugaciji kriterij imamo kada nas "kongresmen" posjecuje hrvatsku zajednicu u drugim zemljama. Ja, kao saborski zastupnik, imam na to potpuno pravo i ne vidim zasto bi na takve posjete monopol imali clanovi vladaju}e stranke.
• Radi li se o nekakvoj pomoci koju ste dosli ponuditi vojvodjanskim Hrvatima?
• U svakom slucaju, premda to nije bio osnovni razlog putovanja u Suboticu. Zalazem se uvijek za suptilnije oblike pomoci koji se odnose na kulturnu i sportsku suradnju. Mi, dakle, nismo dosli ponuditi nikakav patronat, nego prisnost i razumijevanje za sve ono kroz sto su ne tako davno ti ljudi prosli. O njima se itekako mora voditi racuna u razgovorima izmedju Jugoslavije i Hrvatske.
• Sto je, dakle, bio glavni razlog vaseg subotickog susreta?
• Sada, poslije demokratskih promjena i zavrsetka rata, krajnje je vrijeme za obnovu veza izmedju Osijeka i Subotice i jacanje njihove upucenosti na srednju Europu. Osijek i Subotica stari su gradovi s austrougarskom tradicijom i stjecajem povijesnih zbivanja s pocetka stoljeca, pogranicni gradovi. Oni su danas izgubili svoje organsko dvoriste, svoju srednju Europu, Madjarsku, Cesku, Slovacku i Austriju, pa su zbog toga pomalo stagnirali. Taj zaostatak treba sto prije nadoknaditi, a u tome ce uspjeti najlakse u trokutu s Pecuhom.
• Ne cini li vam se da upravo Osijek i Subotica na putu u Europu prilicno zaostaju u odnosu na Pecuh?
• Kako stvari stoje, Europska unija zavrsit ce na obali Drave. Prigodom nedavnog boravka u Pecuhu imao sam iznimno zadovoljstvo vidjeti dokumente koji pokazuju da u europskim integracijama Pecuh na neki nacin "slepa" i Osijek i prijavljuje ga u statusu grada partnera ili promatraca, te grada na koji ce se ti europski projekti takodjer moci primjenjivati. Vijece Europe i druge europske institucije puno lakse odobravaju pomoc za programe bilateralnog ili multilateralnog karaktera, nego za one osmisljene jednonacionalno.
• Jeste li u tom smislu vec konkretizirali suradnju sa subotickim gradskim celnistvom?
• Svakako. Uskoro ce doci do razmjene gospodarstvenika, odnosno manjih i srednjih poduzetnika, koji se vrlo hrabro odupiru nepovoljnim potezima sredisnjih vlasti. Suboticani ce gostovati na nasem osjeckom proljetnom sajmu, a gospodarstvo ovoga dijela Hrvatske nastupit ce na sajmu u Subotici pocetkom lipnja. To smatram najznacajnijim postignucem naseg posjeta. S druge strane, Subotica ima dugu kulturnu tradiciju i nema razloga da na Palickim ljetnim igrama ne gostuje i osjecki teatar.
• Upravo ste demantirali vijest koju je HINA javila odmah po vasem povratku iz Subotice. O cemu je rijec?
• HINA je objavila da sam sugerirao hrvatskoj zajednici kako bi se trebala organizirati u gradjanske, a ne u nacionalne stranke, sto nije tocno. Rekao sam da si svaka nacionalna zajednica ne moze dopustiti luksuz i svoje interese artikulirati samo kroz nacionalnu stranku, te da su sve istinske gradjanske i demokratske stranke njihovi prirodni partneri i politicki saveznici. Oni koji ne zele vidjeti duboki smisao tih poruka, izvode iz njih pogresne zakljucke. Jer ako kazete da vojvodjanskim Hrvatima ne treba patronat Zagreba, onda isto vrijedi i za hrvatske Srbe, pa ni njima ne treba patronat Beograda. Takve stvari uvijek vode u konflikte u kojima manjina postaje moneta za potkusurivanje.
• Vas prvi poslijeratni posjet Subotici 1996. godine nije urodio nekim opipljivijim rezultatima. Zasto?
• Nasa suradnja, iz poznatih razloga, nije ranije mogla biti intenzivnija i konkretnija. Mi zato danas moramo iz stanja latentnog konflikta i nepovjerenja prijeci u sasvim drugaciji odnos, da gradovi i drzave zive jedni pored - a ne protiv - drugih i da je onda suradnja najprirodniji nacin komunikacije. Napredak u tom pravcu vidi se vec u nacinu naseg dolaska u Suboticu, gdje smo sada stigli najkracim putem, preko hrvatske Baranje. Na granici nismo morali mijenjati registracijske plocice i nismo isli uz policijsku zastitu. Nisam je ja trazio ni pretprosle godine, ali nam je gradonacelnik bio ponudio. Danas se osjeca kako se ljudi okrecu svakodnevnijim, zivotnijim problemima te da ih stvari koje se ticu visoke politike toliko ne zanimaju.
• Hocete li vi ponuditi policijsku zastitu subotickom izaslanstvu kada u svibnju krenu na osjecki proljetni sajam?
• Necu. Mislim da za to nema potrebe. Osijek je siguran grad i njegovi gradjani nemaju nista protiv njihovog posjeta, to vise sto su i u Subotici na vlasti oporbenjaci. Na koncu, ljudima koji se setaju gradom ne pise na celu odakle su.
• Znat ce se zato na sajmu.
• Tamo ce imati jednaku zastitu i tretman kao i svi ostali.
• Sto ubuduce zelite postici suradnjom unutar vec spomenutog trokuta Osijek - Pecuh - Subotica?
• Lokalna samouprava u Europi nije beznacajna stvar, a sve znacajnija je i regionalna povezanost. Zavrsena je, primjerice, cesta izmedju Budimpeste i Szegedina, kao i Subotica - Beograd. Ako ne zelimo ostati slijepo crijevo, mi moramo zajednicki lobirati za otvaranje hrvatske Baranje i prostora prema Bosni, te za gradnju kvalitetnije ceste na ovim prostorima izmedju sjeverne i juzne Europe. To bi puno znacilo za prosperitet tih regija, posebice sto u njima - u bosanskoj Posavini, Vojvodini, u madjarskoj Baranji - zivi velik broj pripadnika hrvatske nacionalne zajednice i nama ne moze biti svejedno kakav je status tih ljudi. A oni moraju osjetiti da postoji nekakav dugorocni razvojni koncept njihovog cvrsceg povezivanja s maticnim narodom.
• Brine li Hrvatska na odgovarajuci nacin o hrvatskoj manjini u inozemstvu?
• Ona pokazuje veliki senzibilitet, cak pretjerani, kada su u pitanju problemi Hrvata u BIH. Ta briga ovisi i o materijalnim mogucnostima, ali i o stupnju razvoja demokracije u pojedinim drzavama. U Njemackoj ili SAD-u, gdje funkcioniraju demokratske institucije, briga o Hrvatima nema veceg znacaja, ali u SRJ, gdje su gradjanska i ljudska prava cesto nepoznanice, mogla bi postojati pojacana briga. Vazno je da postoji suptilna pomoc, slobodne komunikacije, putovi, veze s maticnom drzavom. Ja tamo slusam, a kad se vratim doma artikuliram ono sto su mi ti ljudi sugerirali. Prava sreca za manjinu bit ce onda kada razloga za upucenost prema Zagrebu bude sve manje, a to ce znaciti da su i u SRJ profunkcionirale demokratske institucije i pravna drzava.
• Kako tumacite poziv tamosnjeg hrvatskog politickog vodje Bele Tonkovica, upucen Hrvatima, da na posljednjim izborima glasuju za Milutinovica, dakle kandidata Milosevog SPS-a?
• Poziv Bele Tonkovi}a shvacam kao njegovu politicku procjenu i on to moze ciniti s punom odgovornoscu. To samo pokazuje kompleksnost tamosnje politicke situacije. Moguce je da je to bilo pod utjecajem politickih krugova iz Hrvatske, premda ne mogu tvrditi, ali bio bih sretniji kad bih znao da je to njegova autonomna odluke.
• Kakav je bio interes jugoslavenskih medija za vas posjet Subotici?
• U Subotici smo na press konferenciji imali dvadesetak novinara, ako ne i vise. Bilo je tu, posebno 1996. godine, da ih tako nazovem, neprijateljskih pitanja. Ima i tamo tih dezurnih higijenicara koji se ne mogu odijeliti od nekih stereotipova. Ovaj puta bio je to doista jedan razgovor naroda ugodni.
• Koliko u susretima s inozemnim politicarima nastupate kao gradonacelnik, a koliko kao jedan od oporbenih prvaka? Jeste li ostar kriticar hrvatske vlasti?
• Tesko je to razdvojiti, pa covjek ne nastupa kao homoduplex, posebno ako novinari potaknu tu temu. Nema nikakve razlike izmedju mojih nastupa u parlamentu i medijima u Hrvatskoj i onih u inozemstvu. U SRJ uvijek jasno definiram i karakter nedavnog rata kao imperijalnog i kao agresije na Hrvatsku, sto ne znaci da ne spominjem i propuste hrvatske strane. Ovaj puta to je bilo kudikamo jednostavnije nego prije dvije godine, kada su mnogi medju tamosnjim novinarima izrazavali neslaganje s takvim gledistima. Ovaj puta to je bilo vise kao opce mjesto i nisu se previse bunili.
• Jeste li sto govorili o ratnim zlocinima i otkud nedavna Glavaseva optuzba da ga saljete u Den Haag?
• S politicarima u Europi ili Americi poneki puta razgovara se i o postivanju Daytonskog sporazuma, pa i o Haaskom sudu, ali ja sam posljednji koji bi nekoga prokazivao i slao u Den Haag. Ljude na sud salju njihova djela, a ja taj posao radije prepustam nadleznim sluzbama. Otkuda Glavasu takve informacije, doista ne znam. On bi o tome vjerojatno mogao reci mnogo vise.

GORAN FLAUDER