WESTENDORP I GOSPODARI POVRATKA ili ALIBABA I 40 HAJDUKA

KONFERENCIJA O POVRATKU U SARAJEVO

AIM, SARAJEVO, 05.02.98.
Nakon sto je sa naslovnice bosanskohercegovackih pasosa (putovnica) izbrisao nazive entiteta (sto se gotovo i nije znalo u javnosti), potom od zastava koje je ponudila grupa nezavisnih pojedinaca odabrao drzavnu, nacrtao novac i automobilskie tablice, Visoki predstavnik UN za BiH Carlos Westendor u svoje je ruke uzeo i stambenu problematiku u BiH. Tacnije proces povratka izbjeglih i raseljenih, a samim tim i reintegraciju BiH. Nakon nedavno zavrsene Medjunarodne konferencije o povratku u Sarajevo, koju je Westendorp nazvao "historiskim dogadjajem", vise nema nikakve sumnje da je BiH pod medjunarodnim protektoratom, ma kako se taj protektoirat objasnjavao tek "vecim ovlastima Visokog predstavnika".

Pred odlucnim Westendorpom, I americkim podrskom koju ima za ledjima, nista nije "pilo vode" - ni zahtjev predsjedavajuce Predsjednistva BiH Alije Izetbegovica za odrzavanje iste konferencijom o povratku u Banjaluci, ni pokusaj predsjednika Federacije BiH Ejupa Ganica da se konacna odluka o Deklaraciji prebaci u Parlament, pa tamo usvoji ili odbaci. S obzirom da su, deklarativno, sve strane u BiH izjavljivale kako jesu za povratak, mora se poceti od nekud - odgovorio je Westendorp, a Sarajevo je kao glavni grad sa svojom prijeratnom multietnickom sliom, ali i kao grad koji je tokom rata u BiH prezivio velike migracije, stvoreno za start cijele akcije. Uostalom sam Westendorp obecao je javno slicne procese i u Banjaluci, Brckom i drugim vecim gradovima u BiH, ali bez novih zasjedanja, konferencija, razglabanja. Samo s akcijom i radom...

Pomenuta Medjunarodna konferencija o povratku u Sarajevo odrzana je zapravo na poziv i pod predsjedavanjem Visokog predstavnika, ambasadora Carlosa Westendorpa, te izaslanika predsjednika SAD ambasadora Roberta Gelbarda. Ucesnici su bili i glavni savjetnik za vanjske poslove iz Evropske komisije Herman de Lang, clanovi Upravnog odbora za provedbu mirovnog sporazuma, predstavnici diplomatskih i konzularnih predstavnistava u Sarajevu, specijalni predstavnik Visokog komeserijata za izbjeglice pri Ujedinjenim narodima, predstavnici Radne grupe za povratak i druge kljucne medjunarodne i lokalne organizacije i institucije. Svi ucesnici su se slozili, sto je i prva tacka Deklaracije, da se "mora podcrtati status Sarajeva kao glavnog grada i Federacije i drzave Bosne i Hercegovine, i kao model koegzistencije i tolerancije za ostatak zemlje". Sarajevo se mora otvoriti i iznutra i prema vani, kao sto je to predvidjeno Opstim okvirnim sporazumom za mir: "Sarajevo mora garantirati jednak tretman za sve grupe, u svim aspektima gradjanskog privrednog zivota. Mora postojati puna sloboda kretanja ljudi, roba i usluga, unutar i medju entitetima. Zastita ljudskih prava svakog pojedinca mora biti zagarantovana, a odredbe Sarajevskog protokola moraju se u potpunosti sprovesti u skladu sa smjernicama koje su utvrdjene u saradnji sa OHR-om", stoji u Deklaraciji ovog skupa. Interesantno je da je Deklaracija podjeljenja ucesnicima Konferencije negdje sredinom skupa, sto znaci da je sacinjena prije negovog zapocinjanja, a da ju je i nakon svih pokusaja osporavanja od strane Izetbegoviceve stranke, Westendorp lakonski proglasio "jednogalsno usvojenom". Jer, protektorat je protektorat...

Deklaracijom se dalje predvidja povratak najmanje 20.000 ljudi u 1998. godini i to manjinskih skupina, a sve kako bi Sarajevo predstavljalo model za ostatak BiH. Jednako kako se onima koji su otisli iz Sarajeva omoguci povratak u ovcaj grad, tako se i onima koji su u Sarajevu nasli utociste, mora omoguciti povratak u njihove domove, a medjunarodna zajednica ce udvostruciti napore da omoguci povratke i u druge dijelove BiH. Istovremeno, medjunarodna zajednica ce pruziti punu podrsku gradjanima Sarajeva, ali ce i dalje pruzanje svoje pomoci uvjetovati ispunjavanjem odrednica koje se nalaze u Deklaraciji i odgovarajucim progresom s ciljem postizanja povratka pomenutih 20.000 stanovnika manjinskih skupina, u tekucoj godini.

Deklaracija tretira i neuskladjenost poteza Federalnih vlasti sa zakljuccima Foruma Federacije, a o stambenoj problematici, pa tako u ovom dokumentu stoji: "Zakon o stavljanju van snage Zakona o napustenim stanovima jos uvijek nije dat na razmatranje Vladi ili na usvajanje Parlamentu", te se dodaje u sljedecem clanu Deklaracije da je "to neprihvatljivo", a da je konkretna pomoc direktno pogodjena ukoliko ne budu poduzeti sljedeci koraci - do

1. februara federalnim vlastima valja usvojiti Zakon o prestanku vazenja Zakona o napustenim stanovima i to tako da ukljucuje mehanizme nadgledanja u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, posebno u slucajevima gdje zahtjevi za povrat imovine nisu rijeseni u roku od 90 dana. Nadalje valja usvojiti, takodje ne kasnije od 17. februara, Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima, a Zakon o prestanku vazenja Zakona o privremeno napustenim stanovima treba do istog datuma biti predat na usvajanje Federalnom Parlamentu kako bi ga ovaj usvojio do 1. marta, ali u obliku prihvatljivom za OHR. Bez svega ovog pobrojanog "bit ce provedene mjere zbog neprovodjenja ovih odredbi". Deklaracijom se trazi i da se iskoriste sva sredstva masovnog komuniciranja kako bi svi povratnici i gradjani BiH bili svjesni postojanja Zakona o amnestiji u Federaciji, ali i da se ovaj zakon u potpunosti provodi i primjenjuje bez diskriminacije. Takodje se trazi i izuzimanje povratnika od vojne obaveze u nperiodu od, najmanje, pet godina, a od oba entiteta se ocekuje usvajanje zakona o alternativnoj vojnoj sluzbi koji je u skladu sa medjunarodnim standardima. Deklaracijom je predvidjeno i da vlasti u Sarajevu svim gradjanima moraju omoguciti pristum svim licnim dokumentima, a ukoliko ovo ne bude ispostovano, gradjani to mogu prijaviti UNHCR-u koji ce poduzeti odgovarajuce korake, a do 1. marta valja usvojiti sve standardizirane i pojednostavljene procedure za registraciju povratnika.

Uspostavljen je i Komitet za stambena pitanja koji ce donositi odluke o rasporedjivanju stambenih jedinica za sve stanove u drustvenoj svojini, u skladu sa Aneksom 7 Mirovnog sporazuma. Kantonalno ministarstvo za stambenu problematiku ce ovom Komietetu staviti na raspolaganje adrese i imena predratnih stanovnika 2.000 nelegalno useljenih stambenih jedinica i to do 30. juna, a za prvih 500 do 1. aprila ove godine. Isti Komitet ce, svojim mehanizmima, rasporediti i stambene jedinice predvidjene za rekonstrukciju ili napustene, a napori za prikupljanje sredstava bice intenzivirani. Radna grupa za obnovu i povratak ce u saradnji sa odgovrnim vlastima utvrditi alternativna rjesenja za osobe koje su potencijalno raseljene kao rezultat povratka, a shodno zakljuccima Foruma Federacije od novembra 1997.

Deklaracija tretira i probleme obrazovanja, zaposljavanja i pitanja javnog reda i sigurnosti - sve u duhu tolerantnosti i suzivota. Ove odrednice podrazumjevaju aktivnosti lokalnih vlasti i medjuentitetsku saradnju, kao i pomoc medjunarodnih institucija.

Do 1. aprila ove godine Kanton Sarajevo ce rijesiti vanredne zahtjeve za povratak koji su predoceni UNHCR-u - stoji u Deklaracija, a ovaj dokumenat, u kom ocigledno nije propusten niti jedan detalj vezan za povratak i stamnenu problematiku tretira i: pet slucajeva identificiranih predratnih nosilaca stanarskog prava koji su sprijeceni u povratku u stanove koje je obnovio UNHCR, 96 slucajeva koji tek treba da budu rjeseni, a koji su u proceduri kod kantonalnih vlasti od ljeta 1997. godine. "Sve troskove koji proizadju iz ovih rjesenja snosice Kanton Sarajevo, ukoliko se sudskim postupkom ne odredi drugacije", kaze Deklaracija. Nadalje se dotice i onih koji iz Brckog zele da se vrate u Sarajevo i trazi se od Republike Srpske da omoguci punu slobodu izibora i kretanja, a posebna odrednica Deklaracije odnosi se na stanove koji su prije rata bili domovi jevrejskim obiteljima i koje se zele vratiti - takvih je prioritetno 29 za koje porodice vec cekaju useljenje i to se mora zavrsiti do 1. aprila, a preostalih 147 slucajeva moraju se razrjesiti u narednih 90 dana od dana kada predratni stanar/vlasnik obavjesti Komisiju za stambena pitanja u Sarajevu o svojoj namjeri da se vrati.

Za provedbu ove Deklaracije Visoki predstavnik ce uspostaviti Komisiju za povratak i to do 17. februara i ona ce biti odgovorna za provedbu odredbi Deklaracije. U njen sastav bice ukljuceni zvanicnici federacije iz Sarajeva, odgovorni za pitanja raseljenih osoba i izbjeglica, smjestaj, obrazovanje, zaposljavanje i javnu sigurnost, kao i predstavnici raseljenih bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i Bosnjaka, vodje gradjanskih drustava iz Sarajeva i kljucnih clanova iz medjunarodne zajednice ukljucujuci UNHCR. Visoki predstavnik ce imenovati predsjednika Komisije, a ona ce nadgledati rad Komiteta za zaposljavanje i povratak i radne grupe za obrazovanje, te Komisije za pitanja smjestaja. Kopredsjedatelji Konferencije za povratak u Sarajevo ce povremeno pratiti rad ove Komisije i napredak u zacrtanim ciljevima - povratak 20.000 stanovnika iz manjinskih grupa. Medjunarodne organizacije ukljucene u provedbu Deklaracije pozvane su da prijave sve slucajeve zloupotrebe i opstrukcije Aneksa 7 od strane lokalnih zvanicnika, a Komisija ce, u skladu sa izvorima i kompetencijama pojedinih clanova, poduzimati odgovarajuce mjere.

Nakon citanja Deklaracije, predsjedavajuci Predsjednistva i lider SDA, Alija Izetbegovic, je vidno iziritiran kazao "da pozdravlja Deklaraciju u svim njenim segmentima, ali ukoliko se ista konferencija ne odrzi za Banjaluku on nece prihvatiti niti jednu od obaveza koje ovaj dokumenat predvidja." No, kako su zakljucci sa Konferencije jasni i precizni, Carlos Westendorp je imao spreman odgovor za sve koji su nastojali na bilo koji nacin opstruirati zakljucke i apsolutno prihvacanje Deklaracije. Izetbegtovicu je receno da su svi dobro culi da se on zalaze za povratak, dakle time prihvaca Deklaraciju, ali da novih konferencija nece biti izuzev slicnog procesa na kojem ce se insitstirati u u drugim gradovima BiH.

Nravano, u uvodnim izlaganjima domacih ucesnika Konferencije mogao se lako uociti pokusaj odbrane ili ublazavanja vlastitog stava i poteza iz nedavne proslosti, posebno predstavnika SDA koji dominiraju Sarajevom, ali i svojevrsnu zluradost u nastupu predstavnika HDZ sto se SDAovska sarajevska tvrdjava urusava. No, analiticari Konferencije skloni su tvrditi da ce na osnovama sarajevske Konferencije "pasti" SDA, odnosno izgubiti apsolutnu vlast, a da zluradosti HDZ nema ni najmanje mjesta jer ce se duh demokratskih promjena, a nosen zamahom Carlosa Westendorpa, prosiriti na cijelu BiH, dakle i na one mjesta u kojima jos uvijek suvereno vladaju i druge dvije nacionalisticke stranke u BiH. O Westendorpovim namjerama mozda zorno govori i spisak pozvanih govornika - sva tri clana predsjednistva BiH, premijera oba bh. entiteta i resorni ministri za pitanja izbjeglica, guverner Kantona Sarajevo, te predsjednik Vlade u sjeni , odnosno bh. alternative koja "gazi" ka demokratskoj BiH, dok je oficijalni koopredsjedavajuci Vijeca ministara ostavljen, kao nepozvan, pred vratima. Uvrijedjeni Haris Silajdzic, stoga je za vrijeme konferencije trazio je novinare i citao im svoj govor koji je, eto, "spremio ali ga nema prilike prezentirati na Konferenciji." No, Westendorpu je ocito sasvim jasno u cijim je rukama proces povratka u BiH kao i ko su mu apsolutni gospodari, kao i to u cijim bi rukama mogao ili trebao biti.

Cinjenica je da je od svih "domacih" istupa, koji su po optuzivackom i huskackom tonu slicili jedan drugome bez obzira da li ga govorio predstavnik SDA, HDZ ili SDS, u sustini razlikovao tek govor novog premijera Vlade RS Milorada Dodika. Nakon sedam godina prvi politicar s najvise politicke strukture BiH, posebno iz Republike Srpske, Dodik je bez, kako narod voli da kaze, oraha u dzepu I ustezanja slobodno govorio o ovoj problematici - trazio je dvosmjerne povratke, nudio promjenu zakona o izbjeglim i raseljenim u RS, zakona o amnestiji u RS, preszamku optuzivanja i slicno. Njegov govor je pokazao da dolazi iz sasvim drugih politickih struktura, sa drugacijim oblikom svijesti i drugacijim namjerama.

Naravno, Konferencija se prevashodno bavila Sarajevom, te je jeasno da je Izetbegoviceva SDA bila najranjivija slusajuci planove medjunarodne zajednice o onome sto ce s "njihovim jednoetnickim gradom" uraditi, te za sta je sve ova vladajuca stranka odgovorna. Naime, po podacima UNHCR i drugih medjunarodnih organizacija koje se bave stambenom problematikom u BiH, svega 18 posto od stambenog fonda u Sarajevu, tokom rata proglasenog napustenim, uistinu kosriste izbjeglice i raseljene lica. Preostalih 82 posto stanova u rukama je SDA, a njeni funkcioneri, rodjaci, prijatelji, politicki slicnomisljenici i poznanici, uzurpirali su ponaosob cak i vise stabmenih jedinica. Da bi sacuvali otuzene stanove clanovi SDA ce u narednom koraku, vjerovatno, pokusati dici na noge borce, invalide i izbjeglice, uvjeravajuci ih da Westendor njih namjerava izbaciti na ulicu, a ne vladajuce ratne profitere i lopove. U prilog ovome govore i prve reakvcije na Konferenciju - predstavnici boracke populacije, tacnije sekretar Saveza ratnih vojnih invalida Hamid Tucic za jedan sarajevski dnevni list, blizak SDA, govori kako ce njegovo clanstvo braniti "svoje, ako treba braniti i oruzjem" i da nece dozvoliti da se ratni vojni invalidi smjestaju u koletivne smjestaje, dodajuci da se "ostvarivanje ljudskih prava onih koji su rusili zemlju ne moze prelamati preko ledja onih koji su je branili." O povratku treba govoriti, veli ovaj borac inace clan SDA, samo uz medjunarodnu garanciju da ce svi gradjani imati jednaka ljudska prava, da ce im kuce biti obnovljene te da ce njihov povratak pratiti adekvatna ekonomska pomoc...

No, Westendorp je jasan - niko od tog malog broja (18 posto sarajevskog stambenog fonda koji koriste izbjeglice) nece biti na ulici. Fokus njegove paznje su onih iz 82 posto, koristenih za manipulacije, ili jednostavnije

• kradju. Uostalom, na poziv ombudsmena za Federaciju Grete Haler, za samo tri dana stiglo je desetine hiljada prijava za rjesavanje pitanja otudjenih stanaova.

O strahu da im iz ruku izmice itekako mocno sredstvo mahinacija govori i jucerasnje izlaganje guvernera kantona Sarajevo Midhata Haracica koji je, nastojeci da preduhitri zahvate medjunarodne zajednice, iznenada ponudio kompletan plan aktivnosti za prvih 60, pa narednih 100 dana i tako sve do kraja godine, pobrajajuci hiljade i hiljade dolara koje su potrebne za uspjesno okoncanje cijelog procesa. Kod Haracica nije uocena niti jedna rijec koja podrazuimjeva postojanje dobre volje za omogucavanje povratka, barem u one stambene jedinice koje su, koliko-toliko, upotrebljive. Svi govornici iz federalnog tabora koji listom dolaze iz SDA (osim resornog ministra Rasima Kadica koji dolazi Liberalne stranke koja je koalicijski priljepak SDA) svoje su govore obojili pricom o tome kako Sarajevo jeste otvoren i multietnicki grad i kako je tvrdnja da on to tek necijim povratkom to treba biti - sasvim sporna. Kao argumenti dokazivanja "multietnicnosti" Sarajeva govornici su iznosili tvrdnje da "sve najbolje lokale i restorane u Sarajevu drze Srbi i Hrvati" (federalni premijer Edhem Bicakcic), te da se na stolovima ucesnika Konferencije nalazi slovenacka mineralna voda (!?), kako rece resorni ministar Rasim Kadic, koji se i sam nalazi u petosobnom stanu nekog izbjeglice, a svoj je mali prijeratni i dalje zadrzao. Zbog ovoga ga
opozicija "proziva" pitajuci hoce li vratiti to "svoje radom steceno dobro" i time biti primjer ostalima. Premijer Bicakcic je, pokusavajuci da dokaze kako je Bosna i Sarajevo otvoreno i dobronamjerno prema svima kao argument potegao i Jevreje govoreci kako je njih Bosna primila jos prije 500 godina - bas kao da je njegova stranka, SDA, i tada bila na vlasti pa je kao I za to zasluzna. Naprotiv, ta stranka sada osporava povratak jevrejskih porodica u njihovih, nesto vise od 150 stanova, za koje je i tako sklopia ugovor za Jevrejskom zajednicom da ce ih cuvati i vratiti njihovim stanarima. Za nekog drugog ovakav argument bi prije bio znak namjere da ih ne prime natrag, no za ovdasnje apsolutne gospodare povratka ili zivota, svaki pokusaj ocuvanja vlasti (i dobara) nije stran ma kako paradoksalno zvucao.

Druga Federalna strana olicena u predstavnicima hrvatskog naroda iskoristila je ovu priliku zluradosno iznoseci primjedbe na svoje federalne partnere o protjerivanju ovdasnjih Hrvata, valjda zaneseni nazivom konferencije - "o Sarajevu". Tesko je povjerovati da im nije palo na pamet da ce u svom "cistackom pohodu" Westendorp doci i pred njihova vrata, odnosno da su na redu i povratci u Mostar, Drvar, Stolac, a samim tim i gubitak apsolutne HDZ vlasti na tim prostorima.

Opozicija voli da kaze da je Dodikovim dolaskom na celo Vlade RS "poceo proces urusavanja tronozca nacionalnih oligarhija koje vec osam godina apsolutno drze vlast u svojim rukama". Konferencija o Sarajevu je, sada je vec ocito, nastavak tog procesa.

Ovdje valja pomenuti i pisanje jednog novinara iz Federacije koji se poziva na izvore bliske krugovima Carlosa Westendorpa: kada je, dosavsi na svoju novu funkciju, Westendorp razgovarao sa predstavnicima svih politickih partija u BiH, sreo se i sa predstavnicima opozicije u RS - Miodragom Zivanovicem i Miloradom Dodikom. Dok mu je Zivanovic pesimisticno objasnjavao ovdasnju situaciju, Dodik mu je, po rijecima "izvora" koji je bio prisutan razgovoru, rekao: "Stvar je vrlo jednostavna - naprijed u punoj brzini idu tenkovi i transporteri SFOR-a, a za njima trcimo mi i zauzimamo RTV stanice, predajnike i policijske stanice". Westendorp je u prvi tren bio iznenadjen i mislio da se Dodik sali, ali kada je shvatio da je ovaj sasvim ozbiljan upitao ga je gdje je tu demokratija i izborna procedura. Kazu da je odgovor bio: nema je vec osam godina.

Danas, sudeci po ovom sto nam se desava - tablice, zastava, putne isprave, moneta, stanovi - Westendorp je lekciju o BiH itekako brzo shvato. Jos smo daleko od demokracije, a tiranine se mora pomjeriti silom. Ako ovo ne pomogne, tesko je naci novi recept.

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)