TAJNA MIRNOG ODLASKA

SDS u opoziciji

Banjaluka, 4. februar 1998. (AIM)

Poznavaoci politickih prilika u Republici Srpskoj iznenadjeni su neobicno pomirljivim ponasanjem SDS-a u procesu prelaska u opoziciju. To sto se Klickovic jos nije sastao sa Dodikom i sto nisu potpisali nikakav protokol o primopredaji ne znaci nista u poredjenju sa repertoarom "sredstava" koja je SDS do sada znao da upotrijebi kada bi neko, pa makar to bili i radikali, promolio nos u institucije u kojima je neprikosnoveno vladao. Nije bilo "dogadjanja naroda", nije putem medija koji su preostali SDS-u krenula hajka na Dodika i njegov kabinet (kao sto je bila krenula protiv Mladena Ivanice), nije vrsena mobilizacija vojnih rezervista, nisu aktivirane parapolicijske (SDS-ove) snage, nije se cak insistiralo ni na nastavku druge sjednice Narodne skupstine. Mirni prelazak u opoziciju najavili su bivsi ministri koji su iz zgrade Vlade RS na Palama prvi poceli iznositi "nepozeljnu" dokumentaciju, pa cak i tepihe, televizore i video rekordere. Milorad Skoko je vidjen kako dostojanstveno prolazi pored tenka SFOR-a sa video rekorderom pod miskom i ostavlja ga u prtljaznik sluzbenog automobila.

To sto su SDS-ovi ministri napustili Pale poput kakvih kokosara nije razlog da clanovi nove Vlade RS slave pobjedu. Miran odlazak srpskog "nacionalonog lava" u opoziciju (na spavanje) prije je razlog za oprez i pitanje zasto se tako lako odrice vlasti za cije se ocuvanje grcevito? U odgovoru na ovo pitanje ne treba sve pripisivati iskljucivo cinjenici da su Dodikovu vladu priznale i podrzela sve vodece zemlje Zapada i medjunarodne institucije, te zvanicni Beograd, niti tome da su dan nakon 2. sjednice parlamenta u Bijeljini, osim zgrade vlade na Palama, bili blokirani i sjediste MUP-a u pansionu "Tron", i kabinet Momcila Krajisnika i srpskih clanova Savjeta ministara BiH, i paljanske ulice. Ako, kao sto se nezvanicno najavljuje na Palama, premijer Milorad Dodik za nekoliko dana posjeti sada vec bivse prestono mjesto RS, trebalo bi, prilikom eventualnog rukovanja sa Klickovicem (ukoliko se isti udostoji da doseta iz kafica Momcila Mandica u Beogradu, makar u trenerci, ili iz Podgorice gdje je poceo da razvija privatni biznis), imati na umu kojim se sredstvima sluzio SDS u borbi protiv politickog bloka Biljane Plavsiceve. U to vrijeme je "nacionalni lav" vec bio izgubio Banjalucki studio SRT-a i nekoliko policijskih centara u najmnogoljudnijim opstinama na zapadu RS, zatim je izgubio TV-repetitore i Paljanski studio SRT-a. Ne pristajanje da se odstupi ni korak od osionosti i dotadasnje prakse apsolutnog vladanja navelo je jednog tadasnjeg visokog vladinog funkcionera da izjavi:"Sve cinimo da izgubimo vlast". Primjer slanja zagrizenog funkcionera SDS-a, predratnog kamermana Mirka Cabrila, poznatijeg pod nadimkom Peta Kamera, za direktora TV-studija u Banjaluci da "sredi" situaciju i prebijanje jednog sudije Ustavnog suda, potvrdjuju konstataciju bivseg, vladinog funkcionera. Taktika politicke borbe, koja se moze definisati kao borba za poraz, a ne za pobjedu, kulminirala je neslavnim pohodom oko 10.000 SDS-ovih pristalica na Banjaluku pred lokalne izbore.

Krajnji rezultat takve politike, o kome je SDS itekako vodio racuna i za to optuzio suprotstavljeni politicki blok, bio je da su se u Krajini jezili na pomen Pala, a u istocnom dijelu RS na pomen Banjaluke. Taj rezultat potvrdjen je i lokalnim izborima na kojima je u istocnim opstinama RS koalicija SDS-SRS osvojila apsolutnu vecinsku vlast. Danas i najvatreniji simpatizeri SDS-a, koji se, prema misljenju celnika te stranke, nalaze uglavnom koncentrisani na prostoru oko Srpskog Sarajeva, opravdano postavljaju pitanje ko je podijelio RS.

Analogno toj "samokritici", i "dodikovci" bi morali da se zapitaju dokle geografski i do kog hijerarhijskog nivoa vlasti vlada nova Vlada RS. Zasto je, dakle, SDS radio u korist svoje stete, cak i po cijenu cijepanja RS? Da li samo zato da bi izasao kao moralni pobjednik koji moze da kaze - eto vidite, ucinili smo sve da stvorimo samostalnu RS, sto smo i obecali na pocetku rata, ali su izdali kolaboracionisti u Banjaluci (mitski klise - Car Lazar i Vuk Brankovic)? Da li zbog toga sto je vodjama SDS-a "doslo" iz straznjeg dijela tijela u glavu pa su shvatili da je medjunarodna zajednica nepokolebljiva u namjeri da provede i duh Dejtonskog sporazuma, a ne samo njegovo sturo slovo, i da je njihova taktika pasiviziranja i odgadjanja svega sto lici na reintegraciju BiH izdahnula? Ili je, uz potvrdne odgovore na prva dva pitanja, srpski "nacionalni lav", poslije osmogodisnje vladavine shvatio odlazak u opoziciju kao neophodnu pauzu prije sljedeceg nastupa i vec zapoceo kampanju za opste izbore u septembru?

U kampanju za septembar '98 SDS ne ulazi bas tako siromasan kao sto se misli: svi predstavnici u zajednickim organima RS su njegovi, ima na raspolaganju oportunisticko ponasanje prema Vladi RS u lokalnim vlastima gdje je pobijedio i ima u rukama lokalne medije. Tu je i televizijski Kanal S, formiran na Palama dan uoci izbora Dodikove vlade u Bijeljini, koji ce, kako se najavljuje, repetitorima pokriti istok RS. Na kraju, ima sa SRS i citavih 39 poslanika u parlamentu, bez obzira sto koalicija sa SRS funkcionise najcesce samo onda kada Milosevic uvidi da je Seselju ispod vucije dlake pocela da probija vuna. SDS ce u svoja oruzja sigurno upisati i hipoteku koju je prepustio Dodikovoj vladi - da je "poturicka", izabrana uz pomoc bosnjackih poslanika.

Postoji i cetvrto pitanje: da li je SDS-u danas uopste stalo do ponovnog osvajanja isvrsne vlasti u RS i skupstinske vecine, s obzirom da su celnici te stranke u opoziciju presli vise nego odlicno materijalno obezbjedjeni. Nekretnine na Palama (kuce napravljene od sredstava "Kapitalne izgradnje Srpskog Sarajeva") i nekretnine u Srbiji, te pozamasni bankovni racuni, ozbiljno kandiduju prvake SDS-a za buduce biznismene, koji ce, kao po zakonu spojenih posuda, biti zainteresovani za uspjeh Dodikove vlade barem koliko i ona sama. Naime, koliko kabinet Milorada Dodika bude prikupljao medjunarodne finansijske pomoci, kupovao socijalni mir i uspostavljao pravnu drzavu, toliko ce bogatasi iz SDS-a biti zainteresovani da svoj, u ratu "steceni" prljavi novac ulazu i peru u RS. Tako cemo mozda vec poslije septembra '98 moci vidjeti Gojka Klickovica u trenerci, kako putem mobitela, iz hotela "Bistrica" na Jahorini, cijih je 49 odsto dionica postao vlasnik, telefonira i ugovara gostovanje turisticke grupe iz Grcke, ili Momcila Krajisnika kako, zajedno sa Borom Bosicem i drustvom iz Federacije BiH, prilikom posjete nekoj od arapskih zemalja ugovara posao za "Energoinvest". U takvom slijedu dogadjaja nije nevjerovatno ni da se predsjednica RS u prvu zvanicnu posjetu Vasingtonu odveze specijalno uredjenim avionom iznajmljenim od najvece privatne avio-kompanije na srpskim prostorima, ciji je vlasnik Jovan Tintor.

Poenta ovakvog razmisljanja je da lav nikad ne spava.

Momcilo OSTOJIC