DUG PUT DO DRZAVNOG BUDZETA

Kako entitete natjerati da uplacuju u budzet BiH

AIM, SARAJEVO, 04.02.98. Suocavanje sa prakticnom realizacijom principa da drzava moze potrositi samo onoliko novca koliko ga uspije "zaraditi" naplatom carina i poreza, po svemu sudeci, u BiH bice veoma bolno, kako za gradjane tako i za samu drzavu.

Prema Daytonskom sporazumu i njegovim naknadnim tumacenjima, BiH je drzava i teoretski ima vlastiti budzet. Medjutim, posto nema nikakvih vlastitih prihoda, jer su i carine i porezi definisani kao entitetski prihodi, tzv. budzet BiH ima samo jednu svrhu, da se na jednom mjestu prikupe pare od entiteta za placanje prispjelih ino dugova, kako se strani povjerioci ne bi morali zamajavati sa svakim entitetom ponaosob.

Ostatak sredstava u budzetu BiH namijenjen je za pokrivanje troskova zajednickih institucija, a i to u praksi znaci da svaki entitet uplacuje novac za "svoje" kadrove i njihove troskove. Uglavnom, budzet drzave BiH stvar je dobre volje i raspolozenja entiteta, jer ne postoji niti jedan nacin da se entiteti natjeraju da uplate u budzet niti jednu marku, ako to nece.

Da su drzavni organi BiH potpuna sirotinja, jasno je svima, a to potvrdjuje i cinjenica da i pored rastuceg socijalnog nezadovoljstva svih socijalnih slojeva, u postdaytonskoj BiH jos nije zabiljezen slucaj da je neko isao po "pravdu i pare" pred vrata drzavnih institucija.

Istina, mozda je ovome razlog i cinjenica da je nemoguce doci pred vrata Predsjednistva BiH ili Vijeca ministara, posto ove institucije nemaju stalnu adresu, a kada ce dobiti - "ne zna se."

U Republici Srpskoj prazan budzet rezultirao je legalizacijom svih vidova naturalne razmjene izmedju drzave i njenih sluzbenika ali i povratkom nekadasnjih feudalnih obicaja, po kojima je
velmoza ustupao pravo naplate poreza svojim vazalima. Prakticno, u RS je to izgledalo tako da je svaki policajac smatrao svojom obavezom da vozace, narocito iz drugog entiteta, postedi temeljitih kontrola i nepotrebne "papirologije" u vidu priznanica za navodne saobracajne prekrsaje pri cemu se citav problem rjesavao sa 10-20 njemackih maraka u kesu. I tako do sljedeceg kontrolnog punkta.

Isti princip koristio se i kod uvoza roba, naravno samo za "zasluzne" biznismene bliske dosadasnjoj vladajucoj SDS, pri cemu niko nije smatrao potrebnim da se uvozne dazbine uplacuju u entitetski budzet, kada se sve moglo "srediti" u cetiri oka i sa koferom gotovine sa "pravim ljudima".

Tako je nastajao zacarani krug. Posto je budzet bio prazan, drzavni sluzbenici su "morali" da se snalaze kako znaju. Opet, zbog odomacene prakse "snalazenja", budzet je i dalje ostajao prazan.

Zato i ne cudi imperativan zahtjev novog premijera RS, Milorada Dodika, upucen medjunarodnoj zajednici, da se pod hitno obezbijedi novac za isplatu plata drzavnim sluzbenicima, policajcima, penzionerima i svim ostalim koji su na budzetu. Sa praznom kasom mala je korist i od tijesne parlamentarne vecine. Jer, ukoliko gradjani RS na vlastitim stomacima i u novcanicima ne osjete razliku izmedju jednopartijske diktature SDS-a garnirane nacionalnim mitovima i nove vlasti ciji je proklamovani cilj demokratizacija i vladavina zakona, Dodikova Vlada bi lako mogla u septembru izgubiti podrsku biraca.

U drugom bh. entitetu, Federaciji BiH, aktuelna vlast nalazi se u procjepu izmedju ogranicenja koja namecu medjunarodne finansijske institucije i zahtjeva socijalno najugrozenijih kategorija, ali i svih ostalih budzetskh korisnika, da ova vlast ispostuje obecanja koja je sama dala.

Pocetkom rada Centralne banke BiH, u avgustu 1997. godine otpala je i posljednja mogucnost da se socijalni mir kupuje jednostavnim dostampavanjem novca. Ovo se prije svega odnosi na dio Federacije pod kontrolom ABiH, jer u preostalom dijelu FBiH kao platezno sredstvo funkcionise hrvatska kuna, isto kao sto je to u RS jugoslovenski dinar. Naravno, nema potrebe napominjati da kada se radi o stampanju novca, a narocito njegovom "stancanju" bez pokrica zarad dnevnopolitickih potreba, niti Zagreb pita bilo sta Grude, kao sto ni Pale nemaju nikakvog uticaja na topcidersku stampariju novca.

Zabrana zaduzivanja drzave na bilo kom nivou kod Centralne banke BiH, kao kljucni preduslov za konvertibilnost zajednicke valute BiH, pretvara se u Damoklov mac nad glavom aktuelne fedralne vlasti.

Ovogodisnji federalni budzet, strucnjaci MMF i Svjetske banke limitirali su na 858 miliona maraka. Nakon posljednje rasprave u federalnom Parlamentu o nacrtu budzeta jasno je samo jedno, predvidjenim iznosima su svi nezadovoljni ali niko ne nudi odgovor na pitanje gdje pronaci nedostajuci novac.

Iako izdaci za odbranu u 1998. godini u FBiH, sa 343 miliona maraka cine 39 odsto ukupnog budzeta federalno Ministarstvo odbrane ni izbliza nije zadovoljno.

• Samo za bruto plate profesionalaca u Vojsci Federacije trebalo bi 435 miliona, a za ishranu i opremu jos 150 miliona maraka. Ukupne potrebe Ministarstva odbrane u ovoj godini iznose 1,05 milijardi maraka, rekao je tokom rasprave na federalnom Parlamentu zastupnik Ivica Karlovic.

Istovremeno u parlamentarnu proceduru pusten je i prijedlog zakona o pravima boraca i porodica poginulih boraca. Iako je za invalidnine i izuzetno materijalno obezbjedjenje u federalnom budzetu predvidjeno 257 miliona maraka, kada se saberu sve obaveze koje bi drzava bila obavezna da ispuni na osnovu odredbi nacrta "borackog zakona" ukupna cifra premasila je milijardu maraka.

Saberu li se trazeni iznosi samo za ove dvije stavke, dobija se impozantna cifra veca od dvije milijarde maraka. Jasno je da i pored najbolje volje nema tog madjionicara koji bi sve ove zahtjeve uspio uklopiti u "skromnih" 858 miliona maraka federalnog budzeta.

Ono sto u svemu najvise iznenadjuje je cinjenica da su federalni poslanici gotovo svi podrzali zahtjev da se za odbranu i boracku populaciju izdvoje veca sredstva od predlozenih, ali su listom "zaboravili" da predloze kome bi i koliko trebalo smanjiti budzetska sredstva.

Izgleda da vecina onih koji sjede u najvisem zakonodavnom tijelu FBiH budzet smatra vise spiskom zelja, a raspravu o njemu kao sjajnu priliku da svojim biracima pokaze kako se "brine za njih" . To sto ovakvi zahtjevi bez obzira na njihovu realnu utemeljenost nemaju finansijsko pokrice u budzetskim prihodima izgleda nikog ne interesuje. Uostalom, primicu se i septembarski izbori pa izgleda niko ne zeli gubiti na vlastitom imidzu borca za prava socijalno najugrozenijih, kao sto je boracka populacija, pogotovu zato sto takve diskusije lijepo zvuce, a ni na sta ne obavezuju.

U citavoj prici se ipak zaboravlja da budzet neko mora i napuniti, a to su u krajnjoj liniji gradjani kojima je u cijenu uracunata i carina i porez. Pitanje stoga nije kako podijeliti novac iz budzeta, jer kakvo god rjesenje bilo izabrano uvijek ce biti nezadovoljnih, nego kako povecati budzetski priliv, a da to ne bude kroz uvodjenje novih nameta na teret poreznog obveznika. Odgovor je vjerovatno u obracunu sa ilegalnom trgovinom, svercom i radom na crno i pokretanjem domace proizvodnje.

Prva lekcija, da drzava moze potrositi samo onaliko koliko zaradi kroz naplatu poreza i carina, ocigledno ce biti vrlo bolna.

Drazen SIMIC (AIM, Sarajevo)