ZA OLIMPIJADU I BUDUCNOST

Prijedlozi zastave BiH

Banjaluka, 2. februar 1998. (AIM)

Tri do juce zakrvljena naroda imaju svoje tradicionalne simbole, medju kojima je sigurno najznacajnija zastava. Za Srbe to je trobojka s krstom i ocilima, za Hrvate njihova trobojka sa sahovnicom, dok su se Bosnjaci (ukljucujuci tu muslimane, Srbe i Hrvate koji se osjecaju Bosancima) opredijelili za zastavu s ljiljanima, kao simbolom stare bosanske kraljevske dinastije Kotromanica. Te su zastave prihvacene u entitetima.

Dejtonski sporazum predvidja da drzava Bosna i Hercegovina ima svoje simbole - zastavu, grb i himnu. U clanu I Ustava kaze se da ce "Bosna i Hercegovina imati one simbole o kojima odluci njena Parlamentarna skustina i koje odobri Predsjednistvo". Do danas ova je Skupstina odobrila samo zakon o Ministarskom vijecu, dok je sve ostalo morao da nametne sam Visoki predstavnik, ukljucujuci i zajednicku monetu, konvertibilnu marku o cijem je izgledu Predsjednistvo bezuspjesno vjecalo s tendencijom da se "priblizavanje stavova" produzi u nedogled. Tako o izgledu registarskih automobilskih tablica, tako o pasosu , zakonu o drzavljanstvu...

Slicna vijecanja traju vec duze od godine dana o izgledu zastave Bosne i Hercegovine a da se tri strane nisu odmakle dalje od pocetka. Samo politickim slijepcima i budalama nije jasno da je rijec o ljudima koji ne zele da se dogovore o bilo cemu sto ima neke reperkusije na tzv. zajednicki zivot, odnosno zajednicku medunarodnu priznatu drzavu. Srpska i hrvatska strana stoga sto tu drzavu ne dozivljavaju kao svoju, bosnjacka pak stoga sto zeli da zadrzi simbole pod kojima je, po njenom misljenju, pobjednicki okoncala ovaj rat. A Dejtonski sporazum govori nesto drugo - nema pobjednika i nema pobijedjenih, nema unitarne BiH ali nema ni njene diobe. O svemu ostalome - dogovorite se.

Savjet za implemantaciju mira je na Londonskoj konferenciji 4. i 5. decembra 1996. godine naglasio "znacaj daljih odluka da bi se sproveo Ustav, ukljucujuci i dogovor o zastavi i drugim zajednickim simbolima BiH do 15. februara 1997." Ali Savjet ne slusaju oni koji su u Predsjednistvu, kao sto ne slusaju ni svoj narod. Stoga medunarodna zajednica nastavlja s pritiskom da se napokon krene s mrtve tacke i pocne konstruktivno raditi u unesrecenoj i rasturenoj zemlji. Dolazi Ministarski sastanak u Sintri, 30. maja 1997. godine, na kome u paragrafu 29. stoji kako Upravni odbor "ocekuje brzu odluku o zajednickoj zastavi Bosne i Hercegovine". Clan 26. Politicke deklaracije predvidja da ce zastave i simboli istinski predstavljati novi ustavni poredak. Naglasava se da zajednicke institucije BiH treba sto prije osposobiti da predstavljaju jedinstvenu zemlju koja je sastavljena od dva entiteta koji imaju svoje zastave i simbole, ali da je BiH jedini subjekt medjunarodnog prava i kao takva mora imati samo jedn u zastavu i samo jedan grb.

Posto dogovor nije uslijedio ni nakon godinu dana, na Bonskoj konferenciji za implementaciju mira napokon su Visokom predstavniku dodijeljena veca ovlastenja u primjeni mira. Tako je preko noci dosao zakon o drzavljanstvu i pasos, registarske tablice i zajednicka moneta. Na redu je dosao i najznacajniji drzavni simbol - zastava.

Kancelarija Visokog predstavnika u izjavi za stampu 31. 12.1997. godine pozvala se na bonsko Vijece za impolementaciju mira koje je pozvalo Visokog predstavnika "da pokrene proces u cilju donosenja odluke o novoj zastavi i simbolima ukoliko se strane ne budu mogle same dogovoriti do 31. 12. 1997. godine". Kako se do tog roka (ne)zainteresovane strane nisu mogle da dogovore, Visoki predstavnik konstatuje da po ovom pitanju strane nisu postigle sporazum i izjavljuje svoju namjeru da do 20. januara oformi nezavisnu komisiju "koju sacinjavaju ljudi sa dobrom reputacijom i koji ce garantovati pravednu zastupljenost naroda Bosne i Hercegovine". Od ove komisije je zatrazeno da sto prije sacini prijedlog alternativa za zastavu Bosne i Hercegovine kako bi iste mogli da razmotre Parlamentarna skupstina i Predsjednistvo BiH. U komisiju su imenovani Mladen Kolobaric, Nedo Milicevic, Sadudin Musabegovic, Marko Orsolic, Ranko Risojevic, Gajo Sekulic i Vehid Sehic.

Na prvom sastanku komisije, 12. januara 1998. godine, zamjenik Visokog predstavnika Hans Sumaher zatrazio je od njenih clanova da se izjasne da li prihvataju rad u Komisiji i izlozio im pocetna nacela za razmatranje problema i njegovo rjesavanje. O tome, jedini clan iz Republike Srpske, Ranko Risojevic kaze: "Gospodin Sumaher iznio nam je neveseo istorijat neuspjesnog dogovaranja o zastavi BiH i nacela kojih bi trebalo da se pridrzava ova komisija. Naime, posto je rijec o krajnje delikatnoj problematici, o simbolu s kojim treba da se gradjani BiH identifikuju, ne bi bilo dobro da se zastava namece od strane Visokog predstavnika, cak ni privremeno. Potrebno je da prijedlog komisije prihvati Predsjednistvo i Parlamentarna Skupstina, bez obzira na njihovo dosadasnje protivljenje iole znacajnijem dogovoru o bilo kom pitanju od opsteg interesa".

Posto su se clanovi dosadasnje komisije, ciji je jedini clan u ovoj komisiji bio Mladen Kolobaric, dizajner, vrtili oko nacionalnih simbola, boja i grbova, ne dogovorivsi se apsolutno ni o cemu, nova Komisija trebala je da pocne od neutralnih ideja, zanemarivsi sve do sada vidjeno. Neije trebalo, dakle, razmatrati dosadasnju zastavu BiH, potom zajednicku zastavu Federacije, kao ni srpsku tradicionalnu zastavu sa krstom i cetiri ocila. Komisija je prihvatila Sumaherovo objasnjenje i u svom razmisljanju otisla i korak dalje - nece se razmatrati ni tradicionalne boje: crvena hrvatska, zelena muslimanska i plava srpska. Uz puno postovanje prema nacionalnim simbolima i znamenjima konstitutivnih naroda, Komisija je smatrala da je vrlo tesko osigurati da njihovo komponovanje u izgled drzavne zastave bude prihvatljivo za sve, pa stoga na toj osnovi i nece predlagati rjesanja. Clanovi Komisije slozili su se da nova zastava drzave Bosne i Hercegovine treba da ima elemente koji u cjelini mogu biti prihvatljivi svakom njenom gradjaninu i svakom kolektivitetu (narodu).

"Na cetiri sastanka Komisija je postigla visok stepen saglasnosti oko tri prijedloga zastave koje kao ravnopravne predaje Visokom predstavniku, gospodinu Karlosu Vestendorpu, na daljnju proceduru. Osnov ovih rjesenja su geometrijski likovi i boje koji su jednako prihvatljivi za sve. Oni su skladno komponovani tako da se medjusobno povezuju i prozimaju, simbolizujuci na taj nacin sudbinsku povezanost svih gradjana i naroda Bosne i Hercegovine, njihov zajednicki zivot, ravnopravnost i toleranciju", kaze Risojevic. Uz tri predlozena rjesenja zastave BiH, Komisija je sacinila i odgovarajuci izvjestaj u kome se, u tacki II, kaze: "Komisija se opredijelila da podloga svake predlozene zastave bude svijetloplave boje, kakva je i boja zastave OUN, cime se zeli izraziti pripadnost drzave Bosne i Hercegovine svjetskoj zajednici drzava. Opredjeljenje za zutu boju u odredjenim elementima svakog ponudjenog rjesenja zastave motivisano je jednakom prihvatljivoscu ove boje za sve i asocijacijom na sunce kao izvor svjetlosti i simbol zivota. U dva od tri ponudjena rjesenja za zastavu sadrzana je i figura trougla, koji kao univerzalni geometrijski lik moze da izazove i asocijaciju na geografski oblik drzave Bosne i Hercegovine i na njena tri konstitutivna naroda. Na jednom ponudjenom rjesenju ukomponovan je i odredeni broj zvijezda, kakve se nalaze i na zastavi Evropske unije, s tim sto se ovdje daju u pravolinijskom nizu koji na obje strane izlazi iz zastave."

O svom radu u Komisiji, gospodin Risojevic kaze: "Niti jednom nismo bili u situaciji da se posvadjamo, ili da zastupamo suprotne stavove. Mi smo ucinili maksimalan napor da dodjemo do prihvatljivih rjesenja koja se mozda u pocetku nece dopasti onima koji sve u BiH gledaju kroz nacionalne naocale, ali koja su ipak u likovnom i profesionalnom smislu veoma korektna".

U sva tri slucaja rijec je o zastavi koja moze da se svrsta u red zastava svijeta. Gradjani Bosne i Hercegovine vremenom ce se privici na nju i poceti da je dozivljavamo zaista kao zastavu Bosne i Hercegovine, koja im je, uz tradicionalne zastave, potrebna. Komisija je pozurila s donosenjem rjesenja kako bi se ova zastava zavijorila i u Naganu, na Olimpijadi. Svima onima kojima je stalo do mira na ovim prostorima i zajednickog zivota, ova zastava mogla bi biti i kao melem na sve jos nezacijeljene rane. Ona se moze tretirati i kao privremena, sve do onog dana kada se narodi BiH ne opredijele konacno kakvu drzavu zele.

Mirko Mircetic