PRED SARAJEVOM VELIKI PROBLEMI

Interview s novim gradonacelnikom Sarajeva

(AIM, SARAJEVO, 2.2.1998.) Prvi poslijeratni gradonacelnik Sarajeva, Rasim Gacanovic, donedavni je ministar prometa i komunikacija u Federalnoj vladi, Sarajlija, rodjen prije 48 godina. Po struci je, inace, inzenjer elektrotehnike. Razgovor s gradonacelnikom vodimo u povodu pocetka medjunarodne konferencije o Sarajevu.

Osjecate li se gradonacelnikom Sarajeva, s obzirom na poprilicno poremecenu strukturu stanovnistva u odnosu na period prije rata?

Apsolutno se osjecam gradonacelnikom Sarajeva. Izmijenjena struktura stanovnistva u gradu moze da zavara ljude. Neki simplificiraju stvari i ljude dijele na "papke" i na "gradjane" sto je apsolutno degutantno, sto ne zavredjuje ni komentar. Ti ljudi koji su dosli, nisu dosli dobrovoljno i spram te populacije stanovnistva treba se odnositi na najbolji nacin. Na kraju krajeva, ti ljudi su ucestvovali u odbrani Sarajeva, kada su mnogi napustili Sarajevo. Ja, naravno, ne osudjujem ni one koji su otisli. Ovaj problem, ako je to uopce problem, najbolje ce se rijesiti kada se svi vrate svojim kucama a to je povezano sa globalnom situacijom u Bosni i Hercegovini.

Ipak mora se priznati da "novi" stanovnici Sarajeva pokusavaju ovom gradu nametnuti svoj nacin zivljenja koji se bas ne uklapa u neke standarde primjerene zivotu u metropoli. Mislite li da imate nacin i sredstva kojima bi se to moglo sprijeciti?

Nacin urbanog zivljenja se stjece. On se ne moze nametati. Znaju se nepisana pravila u mnogoljudnoj zajednici. Prema tome, jedan covjek ne moze mijenjati neke stvari dekretom. Ja se bojim prenormiranosti, koja nigdje nije donijela boljitak. Treba se pridrzavati nekolicine kosmickih normi koje vec postoje. Nije problem donijeti norme, problem je postojece provoditi.

Mozete li vi obecati da ce se sve predratne Sarajlije vratiti u svoje domove?

Pitanje je sta je obecanje. Radicu na tome da se svi ljudi vrate na svoje, a carobnog stapica niko nema. Treba uvazavati kompleksnost ovog problema na cijelom podrucju BiH. Cinjenica je da nikoga ne mozete izbaciti na ulicu kako bi se u stan vratio predratni Sarajlija, a da ne govorimo o unistenim stanovima. Ko ce pristati da stanuje u porusenoj zgradi?

Mnogo je novaca doslo u grad, a malo toga se vidi da je uradjeno. Hocete li vi ispitivati gdje su otisla ta sredstva?

Ja nisam finansijska inspekcija i necu se upustati u te stvari. Imam sasvim jasno definiran svoj plan i program koji cu iznijeti pred gradske vjecnike. Trazicu da bude konsenzualno usvojen, to znaci da svi gradjani Sarajeva pristanu na taj projekat, a to opet znaci obavezu ne samo za mene nego i za njih; da me podrze i gradjani, i strukture podredjene gradu Sarajevu. Sarajlije trebaju pomoc sa strane ali moraju prije svega da se oslone na svoje snage. Da se polako prebacujemo na kolosjek gdje se zivi od svog rada i da izgradjujemo grad nasim sredstvima.

Veliki je broj stranaca u Sarajevu i ovaj grad vec poprima konture jedne metropole, glavnog grada drzave. Ipak dojam je da oni malo toga konstruktivnog ostavljaju iza sebe. Mozda je razlog i u samom gradu koji im nema bas tako mnogo ponuditi. Hoce li se sta mijenjati u toj oblasti?

Stranci samim svojim prisustvom trose svoje place ovdje i to je jedan kut gledanja. Sada je pitanje da li ti ljudi mogu, preko svojih institucija za koje rade, pomoci Sarajevu. Ja mislim da mogu, ali potrebno je ovdje napraviti reda jer oni mogu ostaviti znacajne novce. Place koje oni imaju nisu male ali treba biti nacisto s tim da oni zahtijevaju potpunije i sadrzajnije standarde zivljenja, koje cjeni zapadna civilizacija. Treba im to pruziti i uzeti novac od njih na najbolji moguci nacin. Naravno, ocekujem da oni koji uzmu taj novac budu i oporezovani.

Kao strucnjak, ali i kao dosadasnji ministar prometa i komunikacija u Federalnoj vladi, imate li recept za najvecu sarajevsku boljku - saobracaj?

Sarajevo ima visestruke i slojevite saobracajne probleme. Nesto je pokusano prije rata. Plan grada Sarajeva predvidja, a postoje i projekti transverzala koji ce popraviti taj tzv. "saobracaj u kretanju". Poseban je problem tzv."saobracaj u mirovanju". Rjesenja se traze. Razmislja se i o metrou. To je pitanje jedne strucnije analize. Sta bi to znacilo za Sarajevo i koliko bi to kostalo i kakve bi to dobitke donijelo Sarajevu.

Malo je toga ostalo od olimpijskog Sarajeva ima li kakve sanse da se ovom gradu vrati prijasnji atribut "olimpijski"?

Mi cemo svakako iskoristiti nas image i cinjenicu da smo usli u vjecnu knjigu olimpijskih gradova. Slike razaranja Sarajeva koje su obisle svijet daju jednu veliku sansu da se Sarajevo kandidira za neke od narednih zimskih olimpijskih igara. Ja bih bio sretan kada bih bio gradonaclenik koji je tu inicijativu priveo kraju, makar definirali samo godinu u kojoj ce se to dogoditi.

Da li je vasa vizija Sarajeva moderna metropola ili mislite da ovaj grad treba zadrzati ono "nesto svoje"?

Ja ne mislim da Sarajevo mora postati moderna metropola prema mjerilima ljudi koji smatraju da sada sve treba biti staklo, beton i oblakoderi. Sarajevo vec ima svoj image, ali ono treba na jedan fini nacin napraviti limite svoje ekspanzije. Ne treba praviti od Sarajeva megapolis. Ovom gradu je sasvim dovoljno onih 500 hiljada stanovnika koje je ranije imalo.

Primjetna je depresija medju stanovnicima Sarajeva, a posebno medju mladima koji nazalost i dalje odlaze odavade. Nestaje poznati "sarajevski duh". Kako taj problem rijesti?

Depresija je vidljiva na svim prostorima BiH, a osnovni razlog tomu je sto veliki broj ljudi jos nema posla a bez rjesene egzistencije nema ni "duha". Vidite, samo na podrucju Federacije ima preko 200 hiljada nezaposenih. Rjesenjem ovog problema, ali i postojecih postratnih trauma popravice se stanje i u gradu, a i u drzavi.

Na kraju sta vi ne mozete obecati Sarajlijama?

Mada ovo pitanje zvuci lako, ono to uopste nije. Ja samo ne mogu obecati Sarajlijama da ce put oporavka biti brz i lak.

Eldin KARIC (AIM, Sarajevo)