META KOJA TRAZI SVOJU STRELU

AIM Skopje, 31.01.1998

Makedonski gradjanin Jakub Selimovski cije se ime ne tako davno izgovaralo sa beskrajnim postovanjem a uz njega isao neobicno dugacki spisak titula, funkcija i pocasti, uz ovogodisnji ramazanski post, najsvecaniji i najdostojanstveniji dio godine za covjeka muslimanskog svjetonazora, iz duboke ilegale, iznenadno je iskocio do jedne od najeksploatisanijih tema ovdasnjih medija. Njegovo ime, naime, danima se vrti na stranicama dnevne i nedjeljne stampe, a novinari elektronskih medija ne stede minute za bivseg reis ul ulemu, dakle vrhovnog poglavara Islamske vjerske zajednice nekadasnje Jugoslavije. Pitate se, naravno, cime to razalovani reis moze konkurisati u pravoj poplavi politickih, finansijskih i kriminalnih afera koje naprosto zatrpavaju ovdasnju javnost?

  Ukratko, Islamska vjerska zajednica Makedonije, 

obnarodovala je negdje na pocetku posta kako je jos prije dvije godine njen nekadasnji poglavar efendija Selimovski, i to u bajramskoj poslanici, proglasen za "murteda", sto bi reklo otpadnika od islama. Hadjzi Jakub, kome njegovo religijsko obrazovanje i funkcije koje je nekada obavljao ne osporavaju kompetentnost u poslovima tumacenja Kur'ana, promptno je reagovao pomalo dramaticnim upozorenjem javnosti, kako je time on prakticno osudjen na smrt. Prema njegovom razumijevanju onog sto implicira ova etiketa iz svete knjige, vjernicima se prakticno sugerira kako on, Jakub Selimovski, nije dostojan zivota i tako ih se, doduse posredno ali ipak, podstice na eventualnu egzekuciju. Pomalo prema sugestijama bivseg reisa, a pomalo po diktatu vlastitog entuzijazma u vezi sa uzvisenim drzavnim ciljevima, poletni patriotski orijentisani novinari, odmah su potegli provjereni mehanizam analogija i prekonocno "naseg covjeka" isturili na izvanredno drugo mjesto svjetske top-liste meta za odapete strijele. Znaci, ni manje ni vise, nego bas uz rame Selmanu Ruzdiju. I laiku se moglo uciniti kako je stvar ipak pomalo nategnuta, jer bi u protivnom drzavni javni tuzilac morao poslati vlastitu "fatvu" navodnom nalogodavcu za ubistvo Jakuba Selimovskog. Uostalom, sa te adrese je doslo saopstenje kako - a i tamo sjede visokoobrazovani duhovnici kojima citanje svetih knjiga nije popodnevna razbibriga - proglasavanje nekoga za otpadnika od vjere ne znaci nista drugo osim - doslovno to. Drugo je, pak, pitanje da li je "inkriminacija" efendije Selimovskog razmjerna sankciji kojoj je podvrgnut.

 Njegove nevolje, podsjecanja radi, zapocinju negdje prije

pet - sest godina, u trenutku kad je izgubio ovlastenja u bivsoj panjugoslovenskoj islamskoj duhovnoj drzavi i sa "savezne funkcije" se vratio kuci u Skopje, vjerovatno ubijedjen kako ga ovdje cekaju sve one casti i titule sa kojih je ranije, mora se priznati pomalo iznenadno, katapultiran na polozaj prvog islamskog duhovnika od Vardara pa do Triglava. Njegova "delegatska baza", dakle nekadasnji prvi saradnici nisu, medjutim, dangubili dok je reis bez Uleme, stolujuci u Sarajevu pokusavao sacuvati ono sto vise nije postojalo. Poslije raspada zajednicke drzave, jednostavno je nestalo i njene duhovne analogije, pa je u Skopju instalirana domicilna Islamska vjerska zajednica i postavljeno njeno starjesinstvo. Bez Jakuba Selimovskog, naravno.

Bivsi reis, sa nekolicinom slicnomisljenika, a uz podrsku nekih redova, djzemata i djzamija formirao je potom novu - Muslimansku vjersku zajednicu, ali posao oko registracije ne ide tokom koji je prvotno zamisljen, pa je i legalitet MVZ u ovome trenutku upitan. Tim prije, sto pozitivni makedonski zakoni propisuju mogucnost postojanja samo jedne vjerske zajednice za odredjenu vjeroispovijest. Ali, na zalost, ovo nije jedina oblast gdje se zakoni primjenjuju elasticno pa MVZ, cak i ako pravno ne postoji, realno djeluje. A kako na ovim prostorima realigija i politika naprosto nece jedna bez druge, dvije su se vjerske zajednice, zloupotrbljavajuci politiku ili dozvolajvajuci da budu od nje zloupotrebljene, pocele boriti za vjernike. Krugovi oko Selimovskog od samog pocetka optuzuju Mesihat IZV i aktuelnog reisa hadjzi Sulejmana efendiju Redjepija za proalbansku politiku i nacionalno podvajanje vjernika. Ovi, opet, uzvracaju kako Selimoski hoce da uspostavi neku izvanjsku crkovnu nadstrukturu.

Jedna cinjenica u vezi sa ovim unutarreligijskim nesporazumima, cini se, zasluzuje posebnu paznju, a moze biti i razotkriva jednu drugaciju dimenziju citavog slucaja. Naravno da postoji ona plemenita ljudska potreba da komunicira sa svevisnjim, da uspostavlja veze sa savrsenstvom i naravno da postoje institucije i zanati, ili ako je prihvatljivije zanimanja, koja tu ljudsku potrbu posreduju i njeno zadovoljenje cine mogucim. Vrijeme, medjutim, u kome je pokrenuta "kampanja" protiv Selimoskog i nacin kako je on uzvratio, upucuju na zakljucak kako iza citavog slucaja mozda i ne stoje uzviseni principi. Islamska vjerska zajednica podsjetila je vjernike na anatemu bacenu na svog nekadasnjeg vrhovnika upravo u vrijeme Ramazana i to posredstvom sredstava javnog informisanja. Mesihat je, prema vlastitom priznanju, ucinio ovaj neuobicajeni vid komuniciranja sa vjernicima kako bi ih upozorio da "ne nasjedaju na njegove price i ne davaju novac" Jakubu Selimoskom.

 Ovaj je, kao sto se dade pretpostaviti, u ime vlastite

vjerske zajednice od vjernika skupljao redovnu finansijsku potporu koja se u vrijeme ramazanskog posta poklanja u dobrotvorne svrhe i za finansiranje vjerskih organizacija. Iz Islamske vjerske zajednice polit - vjerski oponenti optuzeni su kako skupljaju pare, toboz za milodare i za finansiranje Isa

• begove medrese, a da ih trose "nenamjenski". Drugim rijecima, ne davajte njemu, dajte nama. Jakub Selimoski u jednom od bezbrojnih intervjua datih ovdasnjim medijima cijeni da ima sva prava prikupljati novac i tvrdi kako se u njegovom slucaju radi o desetak hiljada maraka, a da "oni drugi" istim putem prikupljaju i po pola miliona maraka kojima se poslije gubi svaki trag. Radi se, dakle, o velikim parama koje u svakoj prilici generiraju pitanje da li je veca potreba vjernika za crkvom, ili obrnuto crkve za vjernicima.

  U ovome trenutku nije suvisak napomenuti kako u Makedoniji jos nije rijeseno pitanje denacionalizacije imovine koja je nekada pripadala vjerskim zajednicama. Povremeno pred ovdasnji parlament dolaze prijedlozi da se imovina vrati Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, a to onda sugerise da bi i nekadasnji posjedi Islamske vjerske zajednice mogli obradovati svog ondasnjeg titulara. U ovom slucaju, radi se o basnoslovnim vrijednostima vakufske imovine na kojoj je izgradjeno "pola Skopja", na primjer, i cije zgrade zadovoljavaju mnoge "drustvene potrebe". Ko u eventualnoj "sukcesiji" u okviru IVZ bolje prodje, mogao bi znaci "nasljediti" veliki imutak. Odatle je i borba za vjernike zestoka i bezkompromisna. Ostaje nada da ce, poneka neodmjerena procjena ili nespretna definicija, ostati na nivou stilske figure i da se odapete strele i njihove mete nece susretati.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT