POJELA MACA USTAV

U Federaciji BiH ustavnost i zakonitost samo na papiru

AIM, SARAJEVO, 31.01.98. U zelji da se uvjeri u autenticnost teksta jedan visoki sluzbenik Skupstine Federacije BiH potrazio je prije neki dan originalni primjerak Ustava Federacije. Da podsjetimo, radi se o Ustavu iz 1994. godine, kada je nakon Washingtonskog sporazuma i formirana bosnjacko-hrvatska Federacija. I taj ustav je pisan po diktatu medjunarodne zajednice. Trazio tako on Ustav, pomagali mu, rovili i kopali po skupstinskoj arhivi zaposleni radnici i nisu uspjeli da ga nadju. Nestao, kazu, prilikom selidbe u nove prostorije, bas kao da se radi o nekom nevaznom tvornickom biltenu. Maca pojela Ustav. A nije, rekosmo, iz puke znatizelje ovaj pravni strucnjak, koji je zelio da ostane anoniman, trazio temeljni pravni akt svake drzave. Ne, daleko od toga, imao je on zato dublje i sustinske razloge. Ustav je, naime, jedan, a njegova sadrzaja dva. Zvuci apsurdno, nevjerovatno i nemoguce, ali je nazalost tako. Sa originalnog engleskog jezika on je prevodjen na bosanski i hrvatski jezik. Stvar, reklo bi se cisto tehnicke prirode. No, kada su se pomolili na svjetlo dana ispalo je da su po sadrzaju to dva razlicita ustava. Razlike nisu u lingvistickim finesama vec u samoj sustini, od recimo nadleznosti kantona do uredjenja pravosudnog sistema i institucija vlasti. Pozivajuci se tako na isti ustav, bosnjacka ili hrvatska strana, zavisno od pojedinacnog slucaja iznosi sasvim razlicita tumacenja. I niko se do sada, pa cak ni Ustavni sud Federacije, nije usudio da rijesi ovaj Gordijev cvor. Mozda je zato i nestao onaj originalni primjerak, a naivnim ostaje uvjerenje da su za razlicite varijante krivi prevodioci. U formalno-pravnom tumacenju moglo bi se reci da ni drzavni, odnosno takozvani Daytonski ustav jos nije stupio na snagu. Usvojen prije punih dvadeset i sedam mjeseci on i dalje ceka na objavljivanje u Sluzbenom listu. Do sada i za njega vazi isti princip; tri novinske varijante tri razlicita tumacenja. Pravna teorija tako je bar obogacena bosansko-hercegovackim nonsensima.

Kada je sa ustavima takva situacija onda se moze naslutiti sta se i sa zakonima desava. Procedura do njihovog stupanja na snagu izgleda ovako. Potrebno je najprije da oba skupstinska doma (Predstavnicki dom i Dom naroda) usvoje prijedlog zakona u istom tekstu, zatim se oni salju predsjedavajucim domova na potpis, u Vladi (!?) obavi prevodjenje na bosanski i hrvatski jezik, slijedi zatim ovjera i ukaz od predsjednika Federacije da bi konacno nakon objavljivanja u Sluzbenom listu i preciziranja datuma stupio na snagu.

Rokovi u kom periodu sve to treba obaviti nisu odredjeni. Dogadja se tako da zavisno od dobre ili politicke volje predsjedavajucih domova usvojeni zakoni mjesecima cekaju na potpis, trapavi proceduralni hod nastavlja se i dalje, a od jedinstvenog pravnog sistema u Federaciji samo se neki, prvi koraci vide. Pa cak su i oni, po pravili iznudjeni od predstavnika Visokog ureda medjunarodne zajednice. Politikantsko-birokratski otpor zazivljavanju sistema dolazi cas sa bosnjacke, cas sa hrvatske strane.

Najsvjeziji primjer za to je novi Zakon o ukidanju carinskih povlastica. Usvojen nevoljno i pod pritiskom medjunarodne zajednice (jer su placanja carine bili oslobodjeni i borci, ali i mnogi drugi), on je u oktobru prosle godine trebao da stupi na snagu. Umjesto tada, kazu da je zazivio tek ovih dana, a u medjuvremenu samo na bescarinskom uvozu vise hiljada polovnih automobila, budzet Federacije je ostao kraci za milione maraka. Na pitanje poslanika zasto ovaj zakon ne stupa na snagu, visoki skupstinski funkcioner je lakonski odgovorio: "pusti, neka se ljudi jos malo okoriste". Racunajuci unaprijed da se zakoni nece postovati, donose se propisi o povratku izbjeglica, pravu na stan i mnogi drugi. Pravna drzava se ne gradi hrpom propisa bez stvarnog pokrica i bez potrebne politicke volje i zelje da zakonitost zamjeni voluntarizam. A njega je i na podrucju Federacije, ali i u citavoj BiH jos uvijek ponajvise.

Ured Visokog predstavnika sve cesce i u sve vise oblasti uredjuje. Najprije pasosi, pa onda na red dolazi koliko-toliko jedinstvena moneta, zastava, registarske tablice, drzavni grb. Domacim politickim demagozima to mnogo ne smeta. Jadikovace nad protektoratom, govoriti kako su se oni zalagali za druge opcije, prstom ukazivati da je krivac uvijek na drugoj strani. Ali ce isto tako vjesto uciniti i sve da se ne provede ono sto je bar formalno- zakonski usvojeno. Igra sa medjunarodnom zajednicom dovodice i dalje cesto do pat pozicije. Usvojeno je ono sto se moralo, a zivot ce teci po starom. O tome slikovito, ali i argumentovano govori u intervjuu "Vecernjim novinama" dopredsjedavajuci u Vijecu ministara Neven Tomic: "Sada se opstruktori mogu nasladjivati, kao Westendorp moze donijeti to kome hoce, a mi necemo provoditi. Ovdje su strane, jos uvijek dovoljno jake da ne provedu ono sto ne zele. U sestom mjesecu prosle godine mi smo donijeli paket zakona za brzi pocetak, niti jedan nije u funkciji. Zasto? Zato sto nekom ne odgovara da se mijenja postojece stanje, drugi nece jer ne prihvataju to sto je iz nuzde uradjeno. Stoga Ured mora imati instrumente za provodjenje odluka".

Sustina je ocigledno u tome i bar za sada se jedino tako moze izaci iz bosansko-hercegovackog pravnog kosmara. Cekajuci nove izbore i nove snage za one najnuznije promjene potrebna je jos snaznija efikasnost ino-faktora. Bez toga i nestanak Ustava koga je pojela maca i njegova dva sadrzaja i neprovodjenje usvojenih zakona, navode na logican zakljucak da u nefunkcionisanju sistema, sto bi Shakespeare rekao, itekako ima sistema.

Mladen PAUNOVIC (AIM, Sarajevo)