SA PRINCIPIMA NEMA POIGRAVANJA
aim/pod/pubs/zi
Intervju: Slavko Perovic, politicki lider Liberalnog saveza Crne Gore
tekst:
u ponedjeljak 26. januara navrsilo se osam godina od osnivanja i djelovanje Liberalnog saveza Crne Gore, gradjanske i demokratske stranke, jedine koja u svom programu cvrsto zagovara samostalnost ove republike. Ovaj jubilij LSCG je povod za razgovor sa njegovim liderom Slavkom Perovicem.
- Liberalni savez je ovih dana proslavio osam godina postojanja. Od drzavnog neprijatelja broj jedan, postali ste stranka ciji je program dio drzavne politike Crne Gore. Da li Vam to prija?
PEROVIC: Naravno. Velika je stvar slusati dojucerasnje protivnike koji su sve radili da bi vas zbrisali sa politicke scene, kako danas ponavljaju, precizno, od reda do reda, vasu pricu. Kada se ta prica cuje kroz njihova usta, onda se razumije da je ona bila, sa gledista evropskih standarda, sasvim prosjecna, elementarna, rekao bih elementarno normalna. Zbog svih tih, da kazem, normalnosti, LSCG je bio satanizovan do mjere koja se moze definisati kao histerija, kao mrznja, kao strast. Sa istim monaskim mirom kojim sada saopstavaju nase poruke, sa istim takvim mirom su kovali planove o nasem unistenju. Cesto su ti planovi bili mracni. Na srecu i Crne Gore i njihovu, naravno, mi smo prezivjeli prepuni oziljaka, a oni se, vjerujemo, transformisu. S druge strane, takvi fenomenalni obrati, sposobnosti da se danas kaze u strateskom ili principijelnom smislu da je nesto crno, a sjutra isti subjekat sa istom energijom kaze da je nesto bijelo, a da se u medjuvremenu ne trazi odgovornost, govori o sustinskoj zapustenosti crnogorskog drustva. Sada osjecamo neku potmulu, prikrivenu energiju da se istisnemo sa politicke scene, jer je mogucnost otvorenog obracuna sa nama, iza nas. Osjecamo da se zelimo maci, a ne zelju za partnerstvom. No to je sve dio ovdasnjeg politickog folklora, sve se to, na zalost, mora proci, kako bi se shvatilo da politika nije alhemija, a pogotovu da u temeljnim relacijama ona ne smije biti prevara.
- Iako jedina (mozda i najvaznija) stavka iz vaseg programa nezavisna Crna Gora, deklarativno nije cilj Djukanovicevih reformista, smatrate li da je Crna Gora danas blizu njene realizacije?
PEROVIC: Nezavisna Crna Gora nije politicki cilj Djukanovica. Da jeste, on bi se proteklih godina drugacije ponasao, on bi, takodje, danas vukao drugacije poteze. On je postao antimilosevicevac u onom trenutku kada je procijenio da Milosevic vuce samoubilacke poteze, a to je kulminiralo u toku proslogodisnjih visemjesecnih demonstracija u Srbiji, kada su mnogi povjerovali da Milosevic pada. Treba podsjetiti da je Milosevic doveo Djukanovica na vlast januarskim pucem 1989.g., kao sto treba vidjeti da Djukanovic ne zeli sa njim da ode, kada ovaj bude jednog dana sisao sa vlasti, i ako bude. Medjutim, realna je mogucnost da se, nakon svega, i Milosevic preobrati u demokratu, da restrukturira sadasnju Jugoslaviju itd. i jos dugo ostane u politici. Bila bi to posljednja stepenica raspada komunizma na crnogorsko-srpski nacin. S druge strane, ukoliko okolnosti budu povoljne, Djukanovic bi zaigrao i na nezavisnost. Jednostavno receno, sve opcije su u toku, sve igre su u kombinaciji, jer se vlast na ovim prostorima ne ispusta, po mogucnosti, nikad. Tako hoce vlast, tako hoce narod i tako jeste. Objektivno, mimikrijski igrajuci na nezavisnu Crnu Goru, a sustinski zeleci stolicu predsjednika Jugoslavije, Djukanovic se moze pojaviti kao najozbiljniji kocnicar projekta nezavisne Crna Gora. Iskljucivo preko pozicije jakog Liberalnog saveza, on se moze drzati u smjeru koji bi odgovarao nasoj politickoj grupaciji. No o tome ce, mislim definitivno, rijesiti majski izbori.
- Mislite li da je nezavisnu poziciju Crne Gore bilo lakse realizovati onda kada se Jugoslavija raspala, recimo 1991. u Hagu?
PEROVIC: Ne mislim. Pazite, iza garde crnogorskih komunista ostala je pustos u svim vitalnim strukturama drustva. Prava pustos je ostala na ideoloskom planu. Crnogrski komunisti su uvijek bil najrigidniji izvrsioci volje Beograda. Ruseci Crnu Goru, oni su dokazivali lojalnost Beogradu, trazili i dobijali beneficije. Na nacionalnom i kulturnom planu, to je bila katastrofa. Izuzeci radjeni u tom smislu, samo mogu da potvrde tacnost ove konstatacije, a konacno je potvrdjuje sadasnje stanje u Crnoj Gori. Sadasnji, ili osmogodisnji "kadrovi" koji su na sceni u oba krila DPS-a, rezultat su onih domisljanja komunistickih kadrovskih kuhinja. Zahvaljujuci upravo LSCG-u i nekolicini pojedinaca koji su se hrabro i uprkos svemu, svim progonima, bavili istinom o Crnoj Gori, gradjani Crne Gore mogli su, po prvi put nakon 1918.g. da spoznaju neke temeljne istine o sebi. Godine 1991. nije postojao naboj, nije postojala zelja za Crnom Gorom. Crnogorski komunisti, a pogotovu njihovi omladinci, nijesu bili obuceni, nauceni, pripremljeni da shvate epohalni znacaj pada berlinskog zida, ponasali su se kao slijepci, jer su bili slijepi. Haski iskorak Momira Bultovica ce se, najvjerovatnije pokazati samo kao jos jedan trik Slobodana Milosevica radi bacanja prasine u oci zapadnom faktoru. Dakle, danas je situacija mnogo povoljnija, danas imamo pokret u LSCG jer se shvatilo da nas zahtjev nije obojen nacionalnim romantizmom. Kada mi kazemo - nezavisna Crna Gora - mi kazemo, zapravo, hocemo bolji zivot i nama i Srbiji. To je postala ocigledna istina.
- Ako bi se na eventualnom referendumu gradjani Crne Gore izjasnili za nezavisnost, kakva bi bila reakcija Beograda?
PEROVIC: Beograd ce to prihvatiti. Nema tog Milosevica ili Perisica koji ce se usudititi da pomjeri tenk. Mi ne trazimo nista sto nam ne pripada, mi ne trazimo nista od Beograda. Mi imamo pravo na nezavisnost, krstite ga kako god hocete - istorijsko, prirodno... Mi imamo takvu argumentaciju koja je neoboriva pred bilo kojim medjunarodnim faktorom i to sa bilo kojeg aspekta. Jasno, referendum mora biti u punom smislu demokratski. I jasno, izmedju Srbije i Crne Gore granica ce biti samo u onom smislu ukoliko ona danas funkcionise izmedju evropskih zemalja. Takav odnos treba da gradimo i prema drugim susjedima.
- Potpisivanjem Sporazuma sa Vladom i opozicionim strankama i pozivom Vasim glasacima da podrze Mila Djukanovica na predsjednickim izborima, pomogli ste novom predsjedniku da odnese prevagu nad Milosevicevom ekspoziturom u Crnoj Gori. Cini se, ipak, da Vam je brzo dosadilo drzanje strane Djukanovicu?
PEROVIC: Prvo se moramo sjetiti da je LSCG jedina politicka stranka u Crnoj Gori, koja je principe stavila u prvi plan svoje politicke djelatnosti. Mi cemo podrzati svakog, ko je za ostvarenje Crne Gore kao demokratskog, otvorenog i bogatijeg drustva. Mi, jednostavno, trazimo partnera ili partnere, za taj gigantski i patriotski zadatak. U zoni komunisticke inercije, mi ga jos nijesmo nasli, ali smo inicirali procese koji ce ga jednog dana i stvoriti. Ako vjerujemo da se Djukanovic mijenja, postoje sanse da se i drugi promijene. Jedno je sigurno - sa nasim principima se nece niko poigravati, mi nikome necemo dozvoliti da oni budu temelj neke mimikrije, nekih novih prevara. Sa nama to nece ici. Sa drugim moze, ali sve krace i sve farsicnije od farsicnijeg. Ja cesto znam u sali reci - mi smo dobri momci - i jesmo. Mi smo smatrali da je opozicija bila u istorijskoj sansi da odigra na predsjednickim izborima pravu, opozicionu igru, da se danas bavi diktiranjem demokratskih uslova, a ne da se bavi politickim gatanjem i sitnim kalkulacijama oko ministarskih mjesta i to u vladi koja ce trajati samo par mjeseci. Na zalost, nijesmo imali sagovornika za to veliku i ozbiljnu pricu. Tek nakon toga, prisli smo Sporazumu i podrzali Djukanovica. Sada trazimo da se Sporazum ispostuje do kraja, kao sto uvidjamo da bi neki od njega odustali, jer su se, jednostavno receno, u mogucnosti svih komibinacija, prekombinovali. Gelbard i Djukanovic su rekli - izbora ce biti. Sve drugo bi bilo katastrofa.
- Ima onih koji vam u posljednje vrijeme prigovaraju da izbjegavanjem saradnje sa Djukanovicem idete na ruku Bulatovicu i Milosevicu. Vas komentar?
PEROVIC: Da, to je najnoviji komunisticki modni trend kreiran od strane zagrebackih i terazijskih Crnogoraca, i potpomognut nekim uglednim imenima koji rade na stranim radio stanicama. Tu mislim, u prvom redu na Stanka Cerovica, urednika Radio Frans-internasionala, koji nas je, u jednoj radio emisiji, okfalifikovao kao najsumnjiviju stranku na crnogorskom politickom prostoru, kao koloborante sa Milosevicevim, kao stetocine, kao provokatore i kao stranku koja svojom strategijom gura Crnu Goru u propast. Takvim komunistickim rjecnikom koji seze da najmracnijih ibeovskih dana, niko nikad nije saopstio tako brutalne neistine o nama. I sve to pod firmom da mi sprjecavamo okupljanje opozicije!? Istina je sasvim na drugoj strani, a ona je vrlo jednostavna. Nikad i nigdje Djukanovic nije ponudio bilo kakav oblik predizborne koalicije, vjerovatno uocavajuci sve potencijalne opasnosti po svoju poziciju iz takvog odnosa, opasnosti koje su realne. Mi nijesmo zeljeli da ponizavamo Kilibardu da ga tretiramo kao megafon Djukanovicevih zelja, jer znamo da on to nije, niti Socijal-demokratsku stranku. To su grupacije koje traze koaliciju zbog svojih realnih razloga. Takodje, mi nijesmo smjeli dopustiti da ponudimo koaliciju, razumijevajuci politicki milje Crne Gore, pa da budemo odbijeni. Shvatili smo da ne smijemo gubiti vrijeme. Maj je vec tu i mi smo sa nasom budvanskom deklaracijom, decembra prosle godine, pozicionirali tako sto smo istakli da na izbore zelimo sami, pogotovu nakon eksplicitne izjave Milice Pejanovic date u novembru u tom smislu. Podsjecamo, Sporazum sa Djukanovicem potpisan je u septembru. I jos nesto - kapitalno. Ovoga Sporazuma ne bi bilo da nije prethodno izmedju nas i narodnjaka napravljena koalicija Narodna sloga. Takodje, ne bi bilo ni Djukanoviceve pobjede, a Crna Gora bi, na osnovu sukoba u DPS-u vec imala rat. Eto, tako je stetocinski, provokatorski, kolaborantski i sumnjivo radio LSCG. Sto reci za one koji to, ko zna zbog cega, nece da vide? Na kraju - postoji samo jedna formula - sto jaci Liberalni savez - veci ugled za Crnu Goru i sve one koji rade na tome. Kome odgovara sijanje sumnje na relaciji Djukanovic - LSCG? Samo srpskim nacionalistima iz vlasti i opozicije kao i tamosnjoj UDBI. Da li je neko svjestan toga ili ne - njegova je stvar.
- Stice se utisak da su Milo Djukanovic i Momir Bulatovic potpuno prekrili politicki prostor u Crnoj Gori. Koliko mjesta tu ima za Vasu stranku?
PEROVIC: To je samo na prvi pogled. Mi smo jaci iz dana u dan i taj trend je nezaustavljiv.
- Poznat je Vas stav da Liberalni savez ne zeli da bude dio visestranacke prelazne vlade koja ce funkcionisati do vanrednih parlamentarnih izbora. Kada nakon izbora budete imali legitimitet, kako zamisljate saradnju u vladi sa onima koji se zalazu za ostanak Crne Gore u SR Jugoslaviji?
PEROVIC: SRJ je pravno-politicki provozorijum ali i realitet. Na sceni su se iskristalisale tri grupacije: Bulatovic sa Milosevicem u bilo kojoj varijanti. Kada on kaze "Jugoslavija bez alternative" on porucuje - Milosevic bez alternative. Djukanovic koji je za ravnopravnu Crnu Goru u toj tvorevini, cime potvrdjuje nas stav da u toj Djukanovicevoj i Milosevicevoj tvorevini Crna Gora nikad nije bila ravnopravna, niti moze biti. Djukanovic ce u toj borbi okupiti puno bofla i sa jedne i druge strane, dakle i iz Podgorice i iz Beograda, koji vidi nekakvu nadu u Djukanovicu. U njegovim dzepovima zveci novac, on ima vlast i to je primamljivo. U svakoj situaciji treba opaliti po liberalima, jer se misli da je Djukanovicu tako milije, a nije. I na kraju, kao na svakom pravom pocetku - tu smo mi. Saradjivacemo sa svima koji mogu pomoci makar i milimetar proces demokratizacije i tranzicije crnogorskog drustva. Mi jesmo za postavljanje sustinskog pitanja Crne Gore u pravom ambijentu. Njegova izgradnja zahtijeva par godina. Ako gradjanima Crne Gore ona nije potrebna, ne treba ni nama. Kako hoce. Znak o tome bice majski izbori.
- Mislite li da bi Bultovicev poraz na parlamentarnim izborima znacio i definitivan kraj Miloseviceve politike u Crnoj Gori?
PEROVIC: Ne. To je model misljenja, to vam je komunizam sa kokardom na celu. To je ono: spremte se spremte, ali i ono - u tunelu u sred mraka. To govori najrjecitije u sto je Crna Gora izgubila poslijeratnih pedeset godina. To govori i o tome - kakav je posao uradio LSCG za svega osam godina!
- Strahujete li od novih nemira, ili mozda od gradjanskog rata u Crnoj Gori?
PEROVIC: Ne strahujemo, niti vidimo da je bilo kakav rat moguc. Ta prica o ratu potrebna je i jednoj i drugoj DPS strani, kako bi se homogenizovalo clanstvo. Ona je alibi za postupke koji se nikako ne bi smjeli raditi u jednoj normalnoj atmosferi, to je izgovor za kriminogena ponasanja navodnih patriota i sa jedne i sa druge strane.
Nebojsa REDZIC (AIM)