Penzije u BiH-tri sistema, jedan problem

Penzije i mirovine BiH

TRI SISTEMA - JEDAN PROBLEM

I Daytonski ugovor predvidio u FBiH dva i treci sistem penzijskog-penzionog-mirovinskog osiguranja u RS. Bez obzira na to kako se zove sistem, njegovim korisnicima nije dobro, najteze je onim u RS

AIM, SARAJEVO, 30.01.98. Bosna i Hercegovina je, kako sada stvari stoje, izgleda zvanicno vec podijeljena medju najstarijim njenim ziteljima-penzionerima ili umirovljenicima, kako ko hoce. Na podrucju drzave trenutno egzistiraju tri sistema penzionog-penzijskog ili mirovinskog osiguranja. Tako je od objavljivanja Uredbe sa zakonskom snagom u decembru-prosincu 1993. godine kada su zvanicno ukinuti svi fondovi, pa i penzijsko invalidskog osiguranja, a finansiranje penzija ili kako znalci ove oblasti tvrde, penzijskih primanja, preuzeo Budzet Republike Bosne i Hercegovine za dio drzave koji je tretiran "pod kontrolom Armije BiH".

Nekoliko dana nakon sluzbenog objavljivanja Uredbe, u Mostaru je osnovan Zavod mirovinskog osiguranja. Nesto kasnije za penzionere drugog entiteta, RS, poceo je djelovati Fond penzionog osiguranja. Za podrucje koje je tretirano kao Republika Bosna i Hercegovina i dalje je djelovao, a tako je i sada Drustveni fond PIO koji u svom nazivu nosi i oznaku BiH sto mu se osporava. Fond je izvjesno vrijeme funkcionirao u sklopu Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH kao samostalan ured, a penzije su isplacivane iz Budzeta RBiH, da bi mu ponovo, nakon zavrsetka rata, bio vracen stari naziv. Ovom prilikom je potrebno i reci zbog cega se osporava naziv Fond PIO BiH.

• Poslije Bona i Sintre nema vise republickih organa, pa ni Fonda PIO, govori Bozo Misura, direktor mostarskog zavoda MIO.- Ne moze imati oznaku BiH ako ne pokriva cijelu drzavu. Nije jedini pravni sljedbenik bivseg predratnog fonda, vec to dijeli sa Mirovinskim osiguranjem u Mostaru i penzionim u RS. Osim toga, niti jedna od tih institucija se ne moze smatrati nicim drugo do adminsitrativnim aranzmanom. Jer, Daytonski sporazum je i penzije svrstao u istu grupu sa socijalnom i zdravstvenom zastitom, stavio ih u podijeljenu nadleznost Federacije i kantona. Tako ce biti sve do izglasavanja novih propisa koji su na Vladi FBiH za Federaciju trebalo da budu usvojeni jos u prosincu prosle, a na Parlamentu u veljaci ove godine. Rokovi su vec probijeni. I prema novom zakonu je predvidjeno daljnje postojanje tri sistema, odnosno dva u Federaciji, kao neka vrsta prelaznog rjesenja. Rad sistema bi povezivala Agencija koja ce biti formirana. Predlozena rjesenja je vec usaglasila zajednicka radna grupa koja je djelovala u saradnji sa predstavnicima medjunarodnih monetarnih institucija: Svjetske banke, MMF-a i Medjunarodne organizacije rada.Tako govori rukovodilac jedne od tri institucije mirovinskog sistema. Zanimljivo da nisu suprotna misljenja ni drugih.

Miralem Vidjen, buduci rukovodilac Agencije, ovih dana na jednom zvanicnom skupu je potvrdio da je Drustveni fond PIO BiH neka vrsta administrativnog aranzmana. No, bez obzira kako se to tretiralo, korisnicima-osiguranicima je svakako najbitnije kolike su im penzije i kako od onog sto dobijaju, ako redovno dobijaju, prezivjeti? Kako stvari stoje, veoma je mali broj penzionera koji to mogu, ako uopste mogu zivjeti iskljucivo od penzije.

U najpovoljnijem su polozaju oni koji prinadleznosti primaju iz kase Drustvenog fonda PIO BiH cije je sjediste u Sarajevu. Na ovom podrucju su prosjecne penzije najvise. Nakon najnovijeg povecanja od 6,5 procenata na ime uskladjivanja penzija sa rastom plata u periodu septembar-novembar prosle godine na posljednjoj sjednici Savjeta Drustvenog fonda kao vrhovnog organa, prosjecna penzija na ovom podrucju ce biti oko 136 maraka. Najniza penzija, tacnije penzijsko primanje je 90 maraka

• sto je odredjeno posebnom odlukom i nije zasnovano na Zakonu, a najvise je 510 maraka, sto je takodje limitirano odlukom, ne i po Zakonu. Istina, ovi penzioneri, izvjestan period tokom rata nisu uopste primali penzije, potom su primali samo po nekoliko maraka na ime penzije, pa potom cak vise mjeseci po 11 maraka. Ali ovi su penzioneri i najglasniji u svojim protestima i trazenju da se ispostuje predratni zakon za koji smatraju da je na snazi, a prema kojem se penzije uskladjuju sa rastom plata u drzavi.

Zbog nedostatka sredstava propisi nisu postovani, posebno tokom rata, ali to nije moguce ni sada, pa su neki izracunali da je dug prema penzionerima oko 350 miliona maraka, ili prosjecno po hiljadu i po maraka za svakog korisnika. Predstavnici Saveza penzionera ovog podrucja uporno traze od Fonda, ali i Vlade FBiH i resornog ministarstva, isplatu duga i ne zadovoljavaju se procentima povecanja. Na sjednici Savjeta Fonda na kojoj je odluceno o najnovijem povecanju penzija doslo je cak do polarizacije izmedju predstavnika Saveza penzionera (pet clanova Savjeta) i ostalih (11 clanova), iako su svi na istom zadatku, brige o penzionerima. Prvi, pak, penzioneri, kao da jednostavno ne zele znati da para nema uporno traze vecu povisicu pozivajuci se na Zakon. Njihov je zahtjev bio povecanje januarskih penzija za najmanje 20 odsto, a obrazlozenje za to je neizmireni dug iz dijela prosle godine od 13,3 procenta, pa na tako uvecane penzije jos povecanje od 6,5 posto. Zahtjev nije ocijenjen kao neosnovan, ali nema para, pa je penzionerima data podrska, ali i receno da ce povisice dobiti kad ih bude.

Zavod mirovinskog osiguranja iz Mostara isplacuje svim penzionerima iste iznose, nakon najnovijeg povecanja po 150 maraka. Umirovljenici su tokom rata bili u nesto povoljnijem polozaju, jer su od pocetka primali neku vrstu akontacije od 50 maraka. Kako je Zavod uspijevao obezbijediti vise novaca, tako su mirovine povecavane, pa su dostigle trostruki iznos. Rukovodni ljudi u Zavodu MIO tvrde da ne moze biti drugacije, jer je za sada toliko moguce prikupiti od oko 50 hiljada zaposlenih za oko 42 hiljade umirovljenika. Ne dozvoljavaju ni pozivanje na predratni zakon uz objasnjenje da je propala drzava Jugoslavija i SRBiH u kojima su funkcionirali jedinstveni sistemi, te da nije moguce primjenjivati propise bivseg sistema, a novi jos nisu izglasani.

Najteze je penzionerima u Republici Srpskoj. Prosjecna penzija iznosi manje od 40 maraka. Samo jedan korisnik tamo prima maksimalan iznos od 157 maraka! To je dakle vrlo blizu prosjecne penzije koja ce biti za januar na teritoriju koje pokriva Fond PIO BiH, i jos blize linearnom iznosu penzije koju primaju svi korisnici u dijelu Federacije donedavno tretiranom kao Herceg-Bosna. Osim sto u RS primaju najnize penzije, one su i najneredovnije, pa jos nije isplacena ni penzija za oktobar prosle godine. Oni "najpovlasteniji", iz sarajevskog fonda, trenutno primaju penziju za decembar prosle godine, a oni iz Mirovinskog osiguranja imaju najredovnije isplate. Kako stvari stoje, cini se da su umirovljenici Zavoda MIO-Mostar najblizi onome sto preporucuju medjunarodne monetarne institucije - uravnilovci, a protiv cega su veoma glasno ustali penzioneri "sarajevskog" fonda PIO. Zavod MIO isplacuje linearne mirovine svim korisnicima. Ipak i penzioneri Fonda PIOBiH polako idu, cini se, ka uravnilovci, jer povecavaju se najniza, a limitiran je iznos najviseg penzijskog primanja. Prave penzije se, pak, kako objasnjava Sead Zeco, direktor Fonda, obracunavaju po propisima i ti podaci su pohranjeni u sistemu RC-a. Ako i kada bude para, moguce da ce korisnici i dobiti svoje prave penzije. Ne samo oni, nego i oni u RS i oni kojima mirovine stizu iz mostarskog zavoda.

Nije iskljuceno da bi neko ipak mogao dati pare za penzionere. Medjunarodna zajednica je uvjetovala davanje kredita usvajanjem zakona o PIO-MIO. Bez obzira na kasnjenje usvajanja akta od Vlade FBiH i Vlade RS koja je tek u formiranju, ne smije se misliti da je sve izgubljeno. Jer rok za usvajanje zakona je februar-veljaca ove godine. Radi zastite penzionera-umirovljenika nadlezni bi trebalo da se vise angazuju na priblizavanju utvrdjenom roku. Inace, sarajevskom fondu bi, na primjer, mnogo pomogla pomoc u iznosu od oko 35 miliona maraka koliko je potrebno za jednomjesecnu isplatu penzija. Predstavnici Zavoda MIO u Mostaru su proracunali da im obveznici doprinosa duguju 42 miliona maraka, dakle oko hiljadu maraka prosjecno po jednom umirovljeniku. Dug prema sarajevskom fondu PIO je, obzirom na broj zaposlenih i penzionera, nekoliko puta veci. Sudeci po onome sto se zna mnogo je teza situacija u RS, pa bi finansijska injekcija najvise pomogla tamosnjim penzionerima. Svi penzioneri bez obzira kojem sistemu-sustavu pripadaju najvise nade imaju u pomoc sa strane.

Poznavaoci prilika, pak, tvrde da je jedino i najbolje rjesenje u finansijskoj disciplini, redovnim uplatama doprinosa, onemogucavanju rada na crno, uplatama doprinosa na ime zaposljavanja nasih ljudi u medjunarodnim organizacijama. Finansijske inspekcije, koje treba da uberu koliko je moguce vise doprinosa, su pocele rad, ali njihovo djelovanje je slabo vidljivo, cak razlicito u pojedinim dijelovima BiH, pa i unutar entiteta. Te inspekcije ne uspijevaju onemoguciti ni neke mahinacije u vidu naplate dvostrukih penzija.

Dovitljivi, naime, koriste neke politicke momente kao sto je sloboda kretanja, pa "ziveci" na dvije teritorije ubiru i dvostruke penzije. Izmedju PIO-a i MIO-a je postignut dogovor o reviziji rjesenja, ali predstavnici i jednog i drugog sistema ne poricu mogucnost da neki i dalje primaju dvostruke penzije. Posebno kad je rijec o korisnicima koji su "iselili" na teritorij RS, gdje su penzioneri i najugrozeniji. Da bi sprijecili mahinacije, tacnije malverzacije, usaglasen je stav da je penzije moguce isplacivati samo onima koji imaju stalno mjesto boravka na teritoriju jednog sistema. Pojedinci se dovijaju tako sto se prijavljuju na stare adrese, fakticki zive kod rodbine izvjesno vrijeme ili dolaze samo u vrijeme isplate penzija. Kontrola da li takvi pojedinci primaju i penzije u drugom entitetu nije moguca sto ovim ide na ruku. I ponovo se dolazi do potrebe zakonskog regulisanja i usaglasavanja propisa u oba entiteta, pa makar i uz egzistiranje dva, odnosno tri sistema PIO-MIO. Ne treba zaobici cinjenicu da cak i uz dvostruku penziju, obzirom na iznose, ni snalazljivi ne mogu dobro zivjeti. Ali zbog tih "snalazljivih" drugi su obespravljeni. Na primjer oni koji ne zive na bivsoj adresi, odnosno na teritoriju Fonda-Zavoda iz kojeg se isplacuju penzije ili su privremeno u inostranstvu. Koliko je to bitno svjedoci i podatak da su desetine penzionera sa podrucja Fonda PIOBiH uz proteste upucene Sluzbi Fonda, protestovali i kod ombudsmena, koji su opet Sluzbu upozorili na obespravljenost penzionera. Obzirom da je odluka o neisplacivanju penzija onima koji nemaju stalno boraviste na teritoriju Fonda usaglasena i na Savjetu Fonda, uz izmjenu o retroaktivnoj isplati penzija na rok od sest mjeseci onima koji samo povremeno odlaze iz stalnog mjesta boravka, odgovor ombudsmenima ce biti da niko ne obespravljuje penzionere, ali "sila zakon mijenja" pa nedostatak para uslovljava i ogranicenja ove vrste.

Penzioneri Fonda PIO, iako najpovlasteniji zbog iznosa penzija, su najglasniji i u trazenju drugih prava. Oni su se vec zalili i Ustavnom sudu zbog limitiranja penzija. Ni ova njihova zalba nije bez osnova, jer je zaista rijec o restrikciji, ali sredstva su ponovo ogranicavajuci faktor, pa obrazlozenje da nije rijec o stvarnoj penziji, nego penzijskom primanju, ponovo vrijedi kao opravdanje. Postoje, medjutim, misljenja da sve te primjedbe "sarajevskih" penzionera nemaju osnova, zbog vec pomenute cinjenice da se pozivaju na predratne zakone, sto tvrdi Bozo Misura, direktor mostarskog Zavoda MIO. Da bi potkrijepio ispravnost politike svog Zavoda, Misura uz ostalo, predocava i tabelu po kojoj je vidljivo da se mirovine isplacuju za 37.654 Hrvata, 3.685 Bosnjaka, 1.030 Srba i 250 ostalih. Za Fond PIOBiH takva podjela medju 200 hiljada penzionera nije radjena. Sudeci po dogadjanjima kojima smo svjedoci medju oko 160 hiljada penzionera u RS, sasvim je izvjesno da je najvise Srba, ali nam ti podaci nisu dostupni.

Ipak, bez obzira na naciju, na mjesto zivljenja i pripadnost sistemu-sustavu PIO-MIO, penzioneri-umirovljenici gotovo bez izuzetka nece moci prezivljavati od penzija-mirovina sve dok se osjetno ne poveca broj zaposlenih koji ih "izdrzavaju", jer imamo takve sisteme u kojima se penzije isplacuju iz tekuceg prihoda od doprinosa na plate zaposlenih. Druga je mogucnost reforma sistema u smislu preobrazaja u finansijsku instituciju, uvezanu na nivou entiteta koja bi time stekla i odredjenu sigurnost. U svakom slucaju potrebne su izmjene, kako i ono sto postoji ne bi nestalo. Radi starih penzionera. Neki sada zaposleni se vec odlucuju na novi nacin osiguravanja svoje buducnosti-starosti. U Fond-Zavod uplacuju minimalne iznose, a dio prihoda izdvajaju u osiguravajuca drustva gdje im ulozi "rastu" i cine se bezbjednijim. Nije iskljuceno da ce upravo isti problem povezati penzionere i umirovljenike, kako bi svi zajedno "bili jaci, finansijski".

Amina AHMETASEVIC (AIM, Sarajevo)