CRVENKOVSKI PROTIV TITA

AIM Skopje, 27.01.1998

Jedan zakonski akt koji je na istom mjestu usvojen jos prije osam mjeseci bio je, barem sto se javnosti tice, najzanimljivija tacka dnevnog reda prve ovogodisnje sesije makedonskog parlamenta. Radilo se o Zakonu o zakljucivanju, verifikaciji i provodjenju medjunarodnih ugovora ciju su valjanost poslanici davno aminovali, ali zakon nije stupio na snagu buduci sef drzave, prema utvrdjenoj proceduri, nije potpisao odgovarajuci ukaz koji ga proglasava vazecim. U krugovima oko Kire Gligorova, naime, protumaceno je kako neka rjesenja iz ovoga akta ogranicavaju Predsjednikova ustavna ovlastenja i to u korist Vlade. Kabinet Branka Crvenkovskog je prema slovu zakona, trebalo da dobije najsire nadleznosti u delikatnoj oblasti odnosa sa inostranstvom, a predsjednicka bi se "prava i obaveze" reducirali tek na nekolicinu. Da bi povratio vlastite ingerencije Gligorov je odbio staviti autogram na sporni zakon, a to je, prema ovdasnjoj legislativi, podrazumjevalo poslanicku raspravu o predsjednickom vetu i izjasnjavanje o njemu. Ukoliko bi Gligorovljevo tumacenje ubijedilo poslanike, Zakon bi isao na doradu, a ukoliko bi bilo obrnuto, pao bi veto, a Zakon usao u praksu. Jedan pravni nesporazum tako je otvorio veoma osjetljiva pitanja, a neki ovdacnji posmatraci odmah su procijenili kako se radi o ozbiljnom institucionalnom nesporazumu izmedju dviju izvrsnih funkcija najvise vlasti - sefa drzave i kabineta, ali i onaj personalni izmedju Kire Glirova i premijera Branka Crvenkovskog.

 Valja, medjutim, primijetiti da su obe pomenute adrese odmah

procijenile kako bi sve spekulacije u vezi sa ovim, mogle imati pogubne posljedice po njihov zajednicki cilj, a to je iznad svega nova izborna pobjeda vladajuceg Socijeldemokratskog saveza na jesenjim parlamentarnim izborima. I odmah su krenuli da takvu jednu mogucnost preduprede i sve to sto ranije i sto eksplicitnije saopste javnosti. Mozda je i bilo razloga da se dvojica jamacno najuticajnijih makedonskih politickih licnosti gledaju suzdrzano. Gligorovu, u svakom slucaju, nije prijala cinjenica sto je povremeno guran u zapecak, a Crvenkovski je postao dodatno nervozan kad je prosloga oktobra sef drzave poceo da drzi zajednicke i bilateralne sastanke sa opozicionim liderima, sto se moglo protumaciti kao politicko ocijukanje sa opozicijom. U ovome trenutku nije bitno ko je nacinio prvi korak, ali se stariji i iskusniji Gligorov prvi ocitovao. Mada je pri tome iznevjerio ocekivanja opozicije da ce ostati ( barem) neutralan u vezi sa njihovim trazenjem vanrednih parlamentarnih izbora vec ovog proljeca, Predsjednik je u novogodisnjem obracanju javnosti, a preko govornice Sobranja, potpuno stao na stranu vladajuce koalicije koju predvodi SDSM Branka Crvenkovskog i prakticno eliminisao sve dileme u vezi sa izbornim tajmingom.

 Kako to dolikuje novonastaloj situaciji i izbornoj godini,

Vlada je potom sa punim oprezom prisla izgladjivanju pravnog nesporazuma oko preplitanja vlastitih i predsjednickih nadleznosti u spornom Zakonu o ratifikaciji. Poslanici, a njih oko dvije trecine pripada vladajucoj koaliciji, nisu cak ni bili izlozeni riziku da razmisljaju o Gligorovljevom vetu. Nadlezno ministarstvo, naime, definisalo je amandmane koji su unijeli pomirljive i kompromisne tonove u Zakon i provelo pripremnu parlamentarnu proceduru prije nego li su poslanici bili i upoznati sa primjedbama iz predsjednikova kabineta. Stari-novi zakon je, uz javno izrazene rezerve i glasacku apstineniju opozicije, glatko dobio potrebnu vecinu, a da najdelikatnija pitanja koja je stara verzija sugerisala prakticno nisu ni otvarana. Ostalo je samo da se zabiljezi kako opozicioni lideri i dalje smatraju da renovirani zakon nije donio nikakva prakticna poboljsanja u razgranicenju nadleznosti, nego je samo razapeo nove zamke za neko buduce vrijeme, kad sef drdjave i vlada ne budu, kao sto je to sada slucaj, iz istog politickog okruzenja i identicnih pogleda i ciljeva u vezi sa vanjskom politikom. Politicari iz vladajucih partija, sa svoje strane, nisu pokazali prevelik entuzijazam u skupstinskoj raspravi, ali "of-rikord" podsjecaju kako medju njima niko nije ni sanjao da Gligorovu reducira nadleznosti, a ako se tako nesto i moze protumaciti iz one stare verzije famoznog zakona, onda se to ima zahvaliti cinjenici sto se radi o projektu ondasnjeg ministra spoljnih poslova Ljubomira Frckovskog. Da podsjetimo, Frckovski-jedan od najisturenijih licnosti vladajuce nomenklature i pisac vecine zakonskih akata-prosle godine je odstranjen iz vlade i amputiran od vladajuce elite, izmedju ostalog i zbog vlastitih projekcija u vezi sa obavezama sefa drzave. Ovog aktuelnog i posebno nekog buduceg.

 Po svemu sudeci, dakle, i ako ima izvjesnih nesporazuma

izmedju Gligorova i nekih licnosti iz partijskog vrha SDSM, onda je nerealno ocekivati da bi javnost o tome tokom ove godine mogla previse saznati. Kiro Gligorov se, naime, jos uvijek smatra najuticajnijim politickim partnerom i samo u "koaliciji" s njim moguce je dobiti parlamentarne izbore.Isto tako, moze se ocekivati da ce izborna agenda suspendovati sve ostale unutarnje surevnjivosti i moguce konfrontacije u vrhu vladajuce partije za koje, inace, posebno ako je suditi prema pisanju makedonskih medija, ima podosta indicija. Poslije najznacajnijeg ovogodisnjeg politickog zadatka u Makedoniji - parlamentarnih izbora, medjutim, unutarnja previranja u nomenklaturi mogla bi doci do punog izrazaja.

 Kiro Gligorov je, naime, najavio kako vise ne kani nuditi

svoje predsjednicke usluge biracima, cime je prakticno pocela licitacija najskuplje makedonske fotelje. Izazov je prevelik da bi se, zbog jedinstva partije, apstiniralo od vlastitih ambicija, pa se pred narednu zimu ocekuje ubrzano razmotavanje SDSM-ovskog klupka. Medju prvim i najinteresantnijim, u ovdasnjim se krugovima ocekuje suceljavanje sefa partije i premijera Branka Crvenovskog sa spikerom Sobranja Titom Petkovskim koji izmice svim potresima i uporno gradi imidjz koji bi ga mogao preporuciti i na najvisu funkciju. Njihov rivalitet nije od juce, ali je - poslije povremenih eskalacija - uvijek saniran otvoreni sukob i stvar predstavljena kao demokratsko unutarpartijsko raznoglasje. Mladi Crvenkovski po Ustavu jos nije "punoljetan" za predsjednicku funkciju, pa se pretpostavljalo kako je spreman parirati Petkovskom na konkursu za sefa drzave preko svog "delegata" Blagoja Handjijskog, sad ministra spoljnih poslova, nekad odbrane. Profesor Handjijski koji inace, pored premijerovog, uziva i potpuno povjerenje Kire Gligorova, medjutim, ne odaje utisak politickog kaskadera i covjeka koji bi sebi dozvolio "jednokratnu" upotrebu. Na protiv.

 Naravno, niti je ovo jedino potencijalno zariste u

vladajucoj partiji, niti je pomenuta dvojka iscrpila spisak aspiranata za buduceg Kiru Gligorova, ali se racuna kao najvjerovatniji scenario za razresenje protivrjecnosti unutar partije koja vlada Makedonijim od kako je drzava stekla ravnopravnost. Ukoliko se, naravno, aktuelni sef drzave u medjuvremenu ne predomisli. Makedonski mediji, posebno oni oficijelni, takvo rjesenje, naime, vec sugerisu. Mada je do predsjednickih izbora ostalo jos skoro dvije godine, navodi se kako nema ustavnih prepreka za novi Gligorovljev mandat, a na brzinu provedene ankete ukazuju da bi najsretnije rjesenje bilo da se na vrhu nista ne mijenja. Da su, medjutim, anketari i anketirani bili neki drugi, mozda bi i utisak bio drugaciji.

AIM SKOPJE

BUDO VUKOBRAT