ODBRANA I POSLEDNJI DANI

Pale, dan poslije

Paljani su podijeljeni na domace, koji se pitaju treba li prihvatiti Dodika, i izbjeglice, koje se pitaju hoce li Dodik prihvatiti njih.

Banjaluka, 28. januar 1998. (AIM)

Jos od proslog ponedjeljka, prvog dana posto je u Bijeljini na dramaticnom zasjedanju parlamenta izabrana nova Vlada Republike Srpske, na Palama vec desetak dana caruje nesto sto se najlakse da opisati kao muk. "Isto ovako ovdje je bilo prvih dana poslije Dejtona, kad smo izgubili Sarajevo", kaze jedan novinar tamosnje novinske agencije SRNA. "A onda je preko noci krenuo stampedo. Pale su bile kao Sajgon. Ko je tada imao kamion, mogao se smatrati bogatim covjekom", kaze taj novinar koji svoju zelju za anonimnosti pravda rijecima: "Pusti imena, nama ovdje je Banjaluka predaleko, a Bog previsoko". Prvog dana u "Dodikovom vaktu", najzivlje u toj planinskoj varosi, koja odbrojava poslednje prestone dane, bilo je, pricaju, u salter-sali Srpske drzavne banke (nekadasnjeg SDK). Direktori i vlasnici firmi cistili su racune. Gotovine vec od ranog jutra nije bilo. Oni koji su zakasnili prebacivali su novac na racune u Srbiji. "Isto kao poslije Dejtona", utvrdjivao je gradivo novinar SRNE. "Prvo je bila frka medju glavonjama, pa u SDK, a onda je Sarajevo iz kotline ruknulo na kamionima".

GUZVANJE PAPIRA: Samo nekoliko dana prije bijeljinskog zasijedanja, srpsko rukovodstvo, iz tada jos vladajuce SDS, zajedno je docekalo srpsku Novu godinu u nekada ekskluzivnom sarajevskom restoranu "Kula". Prisutni pricaju da je atmosfera bila opustena iako ne kao prethodnih godina. Kao da nisu slutili, da ce samo cetiri dana kasnije, izgubiti brizno cuvane pozicije. "Atmosfera je bila vise usiljena nego opustena. To sto nismo pricali o politici, znaci da nije bilo nikoga ko bi imao volje da pokrene tu temu. Tek kad je Momo (Krajisnik) otisao, nekolicina prisutnih, na celu s Gojkom (Klickovicem) razvezala je kravate i popila koju casicu vise", demantuje ulicnu verziju jedan funkcioner Vlade koji je bio prisutan na toj, kako je nazvao, "tajnoj veceri na kojoj smo svi pomalo bili Juda, i pomalo Hrist". "Kada bi se ponekom omaklo da pomene RK (ne izgovara puno ime), shvatili smo da ima stvari za koje vise ni mi nemamo snage".

Da je mnogima odavno sve bilo jasno, pokazao je sutrasnji dan, koji je u RS neradni, nastavlja paljanski funkcioner, koga je takodje zahvatila epidemija cuvanja imena ("stavi: jedan koji je sve ove godine znao kako Vlada dise"). "Nekoliko ministara i visih sluzbenika, medju njima i ja, uslo je s kartonskim kutijama u svoje prazne kabinete i spakovalo stvari za koje ne bi zeljeli da padnu u tudje ruke. Ma, sve smo znali sta ce biti, samo nismo znali kako cemo se osjecati, pa smo sad, eto, iznenadjeni", kaze.

U zgradi Vlade, zapravo kompleksu montaznih kuca na istom ulazu u Pale, velika guzva. Niko od ministara nije tu. "Neki su na putu, neki na sastanku van zgrade. Ovdje smo samo mi, sitna boranija", kaze jedna ljubazna plavokosa djevojka sa smislom za samoironiju, dok prolazi hodnicima sa fasciklom u rukama. "Pocelo je guzvanje papira", kaze svevideci novinar SRNE, izbjeglica iz Sarajeva sa, kako kaze, sestogodisnjim stazom. Dodaje da je upravo na hodniku cuo kako je hotel "Rajski do", u kome su smjesteni neudomljeni vladini sluzbenici svojevremeno izbjegli iz Sarajeva, od 1. februara otkazao gostoprimstvo svojoj sestogodisnjoj klijenteli.

AKO BILJANA POSTAVI SRDjANA: Ovih dana u paljanskim kafanama omiljeni sport je pogadjanje imena kadrova "koje ce nam dovesti oni iz Banjaluke". "Je li tacno da ce za ambasadora u Vasington ici Nenad Kecmanovic", pita u prestiznom lokalu "VBC" jedan koji se predstavlja kao Kecmanovicev student. "Kec je dobro premazan, zna on sebi. Ma kad se samo sjetim kako nam je mali bio ono kad se '92. popeo na Pale." Pa, ipak, Paljane vise od drzavnih kadrovanja zanima ko ce im zapasti na lokalnom nivou, prije svega na mjestu policije. "Ako Biljana postavi Srdjana bice loma", odusevljeno govore dvojica mladica koji su za stolom razlili jedno pivo u dvije flase. Rijec je o Srdjanu Knezevicu, ratnom komandantu elitne jedinice "Sivi vukovi", jedinom koji se na Palama suprotstavio lokalnim prvacima, ogrezlim u kriminalu. U vrijeme kada je bjesnio sukob predsjednice RS Biljane Plavsic sa rukovodstvom na Palama, Knezevicevo ime cesto se spominjalo na mjestu osnivaca paljanskog odbora njene stranke. U znak zahvalnosti za takvo ponasanje, lokalno podzemlje, odavno snabdjeveno policijskim legitimacijama, organizuje atentat na njegovog brata. Mladic je, ipak, "samo" tesko ranjen. "Udarili su mu na brata jer Srdjanu nisu smjeli nista, inace bi Vukovi znali gdje da ih nadju", naizmjenicno pricaju vec vrlo uzbudjeni mladici.

Na Palama se vjeruje kako iza te i jos nekoliko slicnih pokusaja likvidacije i "privodjenja u pamet" stoji Malko Koroman, formalno lokalni sef policije, a neformalno mnogo vise od toga. Naravno rijec je o jednoj od tipicnih ratnih biografija. Paljani ga se sjecaju kao svojevremenog prodavca lubenica ispred studentskih domova u sarajevskom naselju Nedzarici. Poslije je bio pozornik "nevelike pameti", ali ga 1990. godine blagovremeno clanstvo u SDS-u nagradjuje mjestom sefa stanice milicije na Palama. Paljani tvrde da, kao takav, u pocetku nije mogao ucestvovati u krugovima gdje su se smisljali veliki poslovi, ali da je svoje mjesto zasluzio tako sto je u svom stolu uspjesno gubio sve krivicne prijave protiv zasticenih ljudi. Ulazak u kriminal na velika vrata obezbijedio je tako sto je uvezao veliku kolicinu lokalnih ratnih kriminalaca sa korumpiranim politicarima, kojima je obezbjedjivao ciste ruke u najprljavijim poslovima. Danas kazu, voli da se pohvali kako na prostoru od Podgraba, sela udaljenog 12 kilometara od Pala gdje zivi, pa do kancelarije moze za sat vremena da od duznika skupi 200 hiljada maraka. Na pitanje gdje se moze naci, mladici nas upucuju: "Ako je pred stanicom parkiran 'audi' jarko crvene boje znaci da je tamo. Ako ga nema vidi pred Televizijom. Voli Malko da ganja novinarke".

"Audi" je zaista bio pred stanicom milicije, ali do Koromana nije bilo moguce doci. "Nacelnik ne prima novinare, ima on preca posla", objasnjava nam dezurni policajac tonom koji "sedmu silu" dozivljava kao elementarnu nepogodu. Pa ipak, na razgovor o kriminalu na Palama iznenada pristaje jedan kapetan vojne bezbjednosti, takodje bez zelje da mu se ime pojavi u stampi. "Ono sto je objavljeno nije ni jedan posto cega je sve ovdje bilo. Ali kad klupko pocne da se odmotava, prvo ce se uhvatiti za glavu kada vide koji su sve junaci i nacionalni uglednici na Palama bili umijesani u kriminal. A drugi put ce se iznenaditi kad vide da najpotpuniji materijal o njima ima Vojska, koja je na vrijeme medju njih ubacila krtice. Hag ce biti mali da ih primi, a kamoli Pale", podvlaci kapetan VRS.

ZASTO PALJANI NE VOLE SDS: Suprotno izbornim rezultatima, SDS na Palama nije omiljen. Sagovornik AIM-a u uniformi VRS tvrdi da ljudi na izborima nisu imali mnogo izbora. "Valjda mi bolje od Banjalucana znamo koliki su oni kriminalci. Ali, njihov poraz za nas otvara mnoga egzistencijalna pitanja", kaze on. "Najprije, ako sve drzavne firme odavde odu u Banjaluku, mi cemo ostati lak plijen Sarajevu, narod ce se postepeno povlaciti prema Drini ili ce sici da poljubi ruku Aliji. Ni Biljanu, a jos manje Dodika ti problemi ne interesuju previse. A onda nam u svoj nasoj muci Glavni odbor SDS-a posalje proglas da neslaganje sa izborom Dodika 'ispoljimo na miran i demokratski nacin'", kaze kapetan i rezignirano zakljucuje: "Izgledamo li mi to njima kao ljudi koji bi da se tuku sa Dodikom, pa kao da nas malo smire".

Paljanski novinar s pocetka teksta, kome je, kako kaze, ta varos potrosila najljepse godine zivota, objasnjava da je Dodik idealan lakmus za prepoznavanje ljudi na Palama. "Oni koji jos postavljaju pitanje hocemo li mi njega prihvatiti, to su domaci Paljani, ljudi sa kucom, imanjem i kravom. To su sretnici kojima se u nekoliko dana '92. pred njihove stale popelo Sarajevo sa nekoliko najlon kesa u rukama. Napravljena je vlada, medijske kuce kao zalog neophodnog saveza sa lokalnim stanovnistvom, Paljani su nagradjeni funkcionerskim i urednickim mjestima. Vise nisu silazili u nedostizno im Sarajevo da prodaju sir i kajmak, Sarajevo se, skruseno i izgubljeno, popelo medju njih. Prvi put tucali su gradske cure, pili pica koja ranije nisu vidjeli, gledali predsjednika drzave kako prolazi pored njihovih kokosinjaca".

KLICKOVIC U TRENERCI: "Oni koji se pitaju hoce li Dodik prihvatiti njih", nastavlja novinar SRNE, "to su Sarajlije, izbjeglice, cinovnicki sloj, novinari i slicne fele. Oni nazad ne mogu kao ovi prvi, koji ce dogodine u ovo doba opet silaziti u Sarajevo i prodavati mlijeko i jaja, i pravdajuci se da su za sve krivi Radovan i izbjeglice, shvatiti da svako kino ima svoj kraj. E sada, da Dodik sve nas primi u Banjaluku, u vladu, u drzavne medije, nas je toliko da ne moze i da hoce. Opet, da nas ostavi da radimo ovdje, zna da smo blizu Momi (Krajisniku), a Momo zna da bude ubjedljiv. Bio ja za ili protiv njega, znao sam da odavde nemam kud. A biti ovdje protiv SDS-a, mogao si samo ako ti zena i djeca vare travu. U Banjaluci je bilo lakse. Pukne ti film na drzavnoj televiziji, pa odes u jednu od alternativnih za dvaput vece pare. Toga ovdje nije bilo".

Na pitanje kakav ishod ocekuje, razocarani novinar kaze: "Bice to jos jedna seoba sarajevskih Srba. S tom razlikom sto su oni iz '92. imali kud, oni dejtonski iz '96. jos i nekako, a mi ne znamo gdje cemo. Vjerovatno ce nas ostaviti ovdje, dati nam neke poslove u kojima njima ne mozemo mnogo stetiti, a u kojima sebi necemo mnogo koristiti. Nasa seoba bice lagano odumiranje. Drugo rjesenje mi je da dignem familiju i krenem za Klickovicem. Ali, kazu mi kolege iz Beograda, kako su ga neki dan vidjeli u "Aleksandriji" (beogradski kafic Momcila Mandica, zamjenika ministra paljanske policije). Kazu, sjedi Klicko u trenerci i pije pice. Ne vjerujem bas da je dzogirao od Pala".

Ivan Djordjevic (AIM)