NOVA HRVATSKA POLITICKA GEOGRAFIJA

AIM, ZAGREB, 28.1.1998. Od subote, 24.sijecnja, u Hrvatskoj postoji jos jedna stranka. Svega dva mjeseca nakon raskolnickog Sedmog sabora Hrvatske socijalno liberalne stranke i zestokog sukoba izmedju Budisine i Gotovceve struje, u Zagrebu je osnovana Liberalna stranka, ciji je prvi predsjednik Vlado Gotovac. Ovi, kako sami sebe nazivaju, pravi liberali uspjeli su od Budise otrgnuti znacajan broj clanstva, a sve cesce smo svjedoci da mnoga regionalna rukovodstva otkazuju poslusnost Budisi, opredjeljujuci se za klasicnu opoziciju, to jest cvrst stav da sa HDZ-om nema pomirbe ni suradnje. Platformu nove stranke mozda je najbolje iznio sam Gotovac: "Ako je istina da se jedino revolucionarnim metodoma moze ukloniti HDZ, onda Hrvatska nije demokratska zemlja. Ako je istina da se na izborima moze pobijediti HDZ, onda cemo to uciniti. Smisao nase stranke nije popraviti HDZ, nego promijeniti Hrvatsku. Zato smo otvoreni svima koji zele zajedno s nama graditi liberalnu demokraciju. Onima koji strahuju da HDZ nece predati vlast nakon poraza, porucujemo da razmisljamo samo o tome kako cemo pobijediti."

Kao i vecina hrvatskih stranaka tako i ova Liberalna sebe vidi u politickom centru, ali spremna i na suradnju sa svima onima kojima je glavni cilj promjena sadasnje vlasti. Upravo zbog tog tvrdog stava protiv HDZ-a i onih koji su spremni sa Tudjmanom suradjivati, ipak se cini da je Gotovac po mnogo cemu otisao prilicno ulijevo, ali u Hrvatskoj kao da jos uvijek postoji strah da se prizna: da mi smo lijevi. Ovoga trenutka tesko je procjeniti kolika je tezina Liberalne stranke na hrvatskom politickom trzistu, ali vec sama njena pojava donijela je znacajne promjene u sadasnjoj slagalici. Osnivacki kongres ne samo da je bio konacni raskid sa kvaziliberalizmom pristojnog nacionaliste Drazena Budise, vec ujedno i definitivan kraj takozvane porecke grupe stranaka centra, sto su je cinili HSLS, HSS, HNS i IDS. Bilo je to jasno vec na lokalnim izborima u primorsko-goranskoj zupaniji kada su stranke Obitelji, predvodjene SDP-om, hametice potukle HDZ, a seljaci, koji nikako nisu zeljeli sa komunistima, nisu uspijeli dobiti niti jedno mjesto u Zupanijskoj skupstini. I tako dok Ivic Pasalic, jedan od glavnih Tudjmanovih suradnika i savjetnika, uporno ponavlja da poziva na suradnju Budisine liberale i Tomciceve seljake, a zahvaljujuci njima HDZ je u nekoliko gradova (Zagreb, Zadar, Bjelovar, Dubrovnik...) zadrzao vlast, rijecka se formula sve vise namece kao jedini put ka promjeni vlasti.

Prakticno to znaci da ce u politickom centru ostati jedino Budisa i Tomcic sa sve sumnjivijim rejtingom kod biraca, jer to su dvije stranke koje su najcesce iznevjerile ocekivanja i iz kojih je bilo najvise onih koji su lako mijenjali dres za malo vlasti. Budisu i Tomcica izborno tijelo vec prepoznaje kao HDZ-ovske trabante, koji su stvarni krivci za razbijanje centra i bipolarizaciju Hrvatske. Budisin HSLS definitvino se kompromitirao nakon zagrebackih izbora, a potom i nacinom na koji je nakon pobjede na sedmom saboru obracunao sa svojim dojucerasnjim kolegama. Mnogima jos u usima zveci Budisina recenica: "Ja sam legalni predsjednik i zahtijevam da mi ovog trenutka tajnik stranke preda kljuceve!" Takvo nesto, doista, ne moze izgovoriti covjek koji je liberal i demokrat. Vrijeme ce pokazati koliko je u narodu onih koji su ostali vjerni Budisi, ali vec sada je jasno da je Hrvatska seljacka stranka naprosto anakronizam i da ce krenuti putevima pravasa i tesko skupiti pet posto glasova potrebnih za ulazak u Sabor.

Sto se zapravo dogodilo nakon Rijeke i osnivanja Liberalne stranke? Stranke umjerenog centra, ili umjerene ljevice, zapravo su pristale da zajedno sa mocnom Socijaldemokratskom partijom cine jedinstveni blok koji ce se pokusati suprotstaviti HDZ-u. Iako do sada formalno "porecka grupa" jos nije ukinuta, sve je razvidnije da sa Budisom i Tomcicem vise nece suradjivati predsjednik narodnjaka Ratomir Cacic, niti Istarskog demokratskog sabora Ivan Jakovcic. Stvara se, dakle, nova koalicija: SDP, HNS, IDS i jos po neka manja lijeva ili regionalna stranka.

Raspad liberala na dvije stranke zapravo je na cistac istjerao Budisu i Tomcica, te omogucio stvaranje koalicija koje su se do prije godinu cinile nepojmljive, s tim da ove stranke imaju podrsku i najjacih sindikata. U HDZ-u su vjerojatno likovali kada su uspijeli razbiti liberale, ali po svemu sudeci racunice su im bile krive. O tome govori i podatak da je u Gotovcevoj stranci mnostvo onih koji do sada nisu imali niciju clansku knjizicu, dok su Budisi ostali vjerni oni koji su vec svima poznati. Gotovac je osjetio i shvatio da je hrvatstvo kao politicki program potroseno, dok Budisa jos uvijek pjeva Hrvatska uber alles, skrivajuci svoje podrepastvo iza kvazinacionalnih interesa, cesto kao i Tomcic strahujuci od nekakve restauracije komunizma.

U HDZ-u, naravno, pomno prate sto se zbiva i pripremajuci se za svoj odgodjeni sabor (navodno zbog toga da se vidi kako ce teci odlazak UNTAES-a). U njemu vri. I ovaj pokret pocinje definitivno obracun za posttudjmanovska vremena, a izborne skupstine po zupanijama daju naslutiti da se nastavlja obracun sa takozvanim "barakasima" /osnivacima/, te da je sve vise novih ljudi, ili onih koji su do sada bili u sjeni. Uvelike se promijenila i retorika rukovodstva, od Tudjmana pa nanize, jer postalo je jasno da rata, to jest vjecnog krivca i alibija vise nema. Zanimljivo je primijetiti da su na zadnjem zasjedanju Hrvatskog drzavnog sabora jednako kriticni prema prijedlogu novog zakona o vladi bili i HDZ-ovci i opozicionari, te da su i jedni i drugi bili razocarani izvjestajem Drzavne revizije i cinjenicom da za mnoge zloupotrebe i kradje nitko nije odgovarao.

Sabor HDZ-a stoga se ocekuju sa velikim zanimanjem. Od Tudjmana i HDZ-a ne treba ocekivati neke velike zaokrete, ali sasvim je sigurno da pod pritiskom javnosti nece moci zaobici vruce teme, kao sto su socijala ili famozni Porez na dodatnu vrijednost. Uostalom ne bi bilo iznenadjenje da i on i HDZ podijele packe pojedinim strukturama vlasti, kako bi na taj nacin preuzeli barjak kritike od opozicije. Uostalom, Tudjman je i do sada mnogo puta znao koristiti metode svoga uzora Josipa Broza, koji je da bi sacuvao cjelinu komunisticke vlasti znao prvi udariti po njezinim pojedinim dijelovima.

GOJKO MARINKOVIC