PRIHVATANJE EVROPSKIH MODELA

Sarajevo Jan 28, 1998

Trziste osiguranja

AIM, SARAJEVO, 28.01.98. Usvajanjem prosle sedmice Zakona o osiguranju imovine i osoba na sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH otklonjene su prisutne dileme i nepreciznosti u ovoj oblasti. Razloga za inoviranje Zakona je vise, a uz ostale su i pojave nekih novih drustava koja su se pocela baviti i osiguranjem zivota. U predlozenim novinama predlagac Zakona je predvidio i obavezno izdvajanje iz dobiti trecine u rezerve sigurnosti dok ne budu bar polovina vrijednosti od prosjecne dostignute premije osiguranja u posljednje dvije godine. Posto do sada nije bila utvrdjena stopa obaveznog izdvajanja, to je postojala mogucnost da drustva cijelu dobit usmjeravaju u dividendu. Sada, nakon usvajanja i stupanja na snagu novog zakona, situacija se mijenja. I ne samo kod dividende, vec i na drugim poljima.

A kakvo je trenutno stanje na trzistu osiguranja u BiH? U najkracem receno, raznovrsno i saroliko. Sudeci po sjedistima i nazivima osiguravajucih drustava, da se uociti da se njihova ekspanzija i stanje temelji na ukupnim drustvenim i privrednim kretanjima u tri dijela drzave. U centralnom dijelu BiH dominiraju predratna drustva, uz nekoliko sitnih (novih) mahom privatnih, ali je vodecu poziciju, i po vrijednosti obima pruzenih usluga i njenom kvalitetu, zadrzalo "Sarajevo-osiguranje" sa razgranatom mrezom svojih filijala. U Hercegovini su, opet, vodeca osiguravajuca drustva. Neka od njih pokusavaju da se uguraju na trziste centralne Bosne, ali sa minimalnim izgledima za obimnije poslove. Drugacija situacija je u Republici Srpskoj, gdje se svo siromastvo i privrede i stanovnistva prelama i kroz cetiri postojeca osiguravajuca drustva, od cega polovina prikupljenog kapitala odlazi u kase naseg istocnog susjeda.

Podatak da u BiH trenutno egzistira 16 osiguravajucih firmi, namece pitanje: imamo li zapravo previse osiguravaca? Prema evropskim parametrima, njihov broj je dovoljan za nase trenutne potrebe. No, prema obimu i vrijednosti pruzenih usluga u prosloj godini, dolazi se do ocjene da su to vecinom usitnjene firme koje se - u vecini slucajeva - bave svastarenjem. Godisnji obim usluga krece se od 5-6 miliona DEM do 40 miliona, sto je ustvari tek desetina obima iz predratnog perioda. Oni najmanji se cesto bave i nelojalnom konkurencijom, snizavajuci (mimo utvrdjenim pravila poslovanja) cijenu usluga da bi dobili klijente. To, opet, dovodi do umanjenja vlastitog prihoda i zakidanja drzave (preko placanja poreza na usluge). U vodecim kucama isticu da nisu ni protiv sadasnjeg broja drustava a ni konkurencije, ali da ona bude realna, korektna i postena. Ocito da oni misle da trziste treba da utvrdi vrijednost i konkuretnost svakog osiguravaca i da klijenti slobodno mogu da se - po cijeni i kvalitetu usluga - odluce koga ce odabrati za svog osiguravaca. Ko ce ostati na trzistu a ko nestati - odlucice sami osiguranici.

Presjek stanja na trzistu osiguranja ilustruje i struktura trenutnih portfelja. Naime, u analizi poslovanja vecine kuca - zbog siromastva privrede i stanovnistva - dominiraju usluge autoodgovornosti i to iskljucivo one zakonski obavezne, mada se prosle godine u jacim osiguravajucim firmama ovaj vid osiguranja postepeno smanjuje u korist ostalih vrsta. Osiguranje zivota (vodeceg u Evropi) kod nas gotovo da je iscezlo. Buduci da je politicka situacija u BiH u posljednje vrijeme stabilnija i da ne hara inflacija, neke osiguravajuce firme postepeno uvode i ovaj vid osiguranja, ali bez nekih vecih zamaha. Primjetan je i pokusaj sirenja lepeze osiguranja i to onih koje u posljednjih desetak godina nisu kod nas ni postojala (putnicko-zdravstveno, osiguranje deminera). Te inovacije predstavljaju izvjesne pomake u obogacivanju ponude, ali u globalnim kretanjima ne najavljuju zaokret u ovoj oblasti.

Ipak, ne moze se poreci tvrdnja da je osiguranje (i u trenutnim okolnostima) profitabilna djelatnost, sto potvrdjuje i osnivanje nekih privatnih drustava. Na proslogodisnjoj listi Stotinu najvecih firmi u Federaciji BiH medju vodecim su i osiguravajuce kuce, a po uspjesnosti poslovanja i u samom vrhu. Naravno, rijec je o renomiranim osiguravajucim firmama sa dugogodisnjom tradicijom, osposobljenih i materijalno i kadrovski za nastup na trzistu. Nesporno je, medjutim, da ce i osiguravajuce kuce u okviru cjelokupne reforme drustva i ukupnog stanja na trzistu morati ici u transformaciju i utvrdjivanje vlastitih pravaca razvoja. Strucnjaci u ovoj oblasti najavljuju dva moguca pravca djelovanja osiguravajucih drustava u buducnosti. Jedan od tih smjerova je trziste osiguranja industrije i drugo trziste privatne klijentele. Ako bi pravci djelovanja krenuli ovim smjerovima, onda bi to dovelo do polarizacije drustava za osiguranje, te do jacanja konkurencije izazvane osnivanjem osigurateljnog preduzeca sa univerzalnom ponudom usluga i utvrdjenom minimalnom velicinom. U toj verziji ocekivati je udruzivanje osiguratelja radi opstanka. Manja ce se pripojiti vecim ili ce, u protivnom, nestati sa trzista. Nasuprot njima, postojace i mala drustva koja ce nuditi specijalizovane vrste osiguranja i to one za koje su se - usljed usitnjenosti - odrekli veliki, jer im se ne isplati gubiti vrijeme za male poslove.

I dok se ocekuje ovakav ili slican rasplet, velika bitka za trziste osiguranja u BiH je pocela. Novoformirani "Aurum BiH" najavljuje svoju ekspanziju na prostore cijele drzave, "BH osiguranje" iz prikrajka nudi ekskluzivno osiguranje zivota, a "Sarajevo-osiguranje" sigurnim i brzim koracima kroci utabanim stazama. Ne predaje se ni "Napredak" koji otvara svoje poslovnice u Kiseljaku, kresevu, Zenici, Zepcu, Novom Travniku, Jajcu i Orasju, gdje su imale primat hrvatske firme, najavljujuci potiskivanje prethodnika.

Ko ce od njih pobrati kapital namijenjen osiguranju imovine i osoba, a ko izgubiti trziste, na kraju ce odluciti sami osiguranici.

Raif CEHAJIC (AIM, Sarajevo)