PORAZ EKSTREMNOG NACIONALIZMA

Nova Vlada i politicka kriza u RS

Banjaluka, 26. januar 1998. (AIM)

Izborom Milorada Dodika za premijera jedna faza politicke krize u Republici Srpskoj je zavrsena. Ostaje pitanje da li ce ovakav rasplet zaista biti izlaz iz krize, ili ce ona poprimiti druge oblike?

Prema odnosu politickih snaga, zapadno od Brckog vlada se bezrezervno prihvata. Suprostavljanja dolaze iz istocnog dijela, kako od bivseg drzavnog rukovodstva sa Pala, tako i od stanovnistva. Kakve akcije je moguce ocekivati, u ovom trenutku niko ne zna. Moguce je racunati na opstrukcije raznih vrsta - od odbijanja primopredaje, do pokusaja "dogadjanja naroda". Istina, manipulaciju narodom ne treba ocekivati u velikoj mjeri, jer je narodna energija iscrpljena ratom i dugotrajnom ekonomskom i socijalnom krizom. Pored toga, SDS kao nosilac nacionalne ideje vec odavno je u velikoj mjeri i sam potrosio svoju energiju i ono cime danas raspolaze jeste puka isprazna retorika.

Ocigledan dokaz su njegovi dojucerasnji clanovi, a danas poslanici Srpskog narodnog saveza. Medju njima sjede i predsjednik i potpredsjednik RS - Biljana Plavsic i Dragoljub Mirjanic. Iza njih je SDS u predsjednickoj kampanji stajao tako zdusno, dijeleci najcrnje uvrede protivnicima.

Da je u ostvarivanju nacionalne ideje doslo do konfuzije pokazuje i neocekivan uspjeh radikala, koji su privukli veliki broj razocaranih SDS-ovih pristalica. I ova stranka se ponasa po obrascu starijeg brata, okuplja se oko vodje Nikole Poplasena i bez njega funkcionise u punoj konfuziji. Poslednja skupstinska rasprava je pokazala da i sa njim ne funkcionise bog zna kako, jer su djelovali kao rastimovani orkestar - jedni su od Biljane Plavsic trazili da podnese ostavku, drugi da promijeni mandatara, treci govorili reda radi.

Citava "nacinalna strategija" svela se na cilj da se izazove medjunarodna zajednica da intervenise direktnim postavljanjem premijera i vlade i time kod naroda izazove bijes koji bi na narednim izborima trebalo da im donese uspjeh. Legitiman izbor Milorada Dodika za predsjednika vlade pokvario je racun nacionalista i doveo u pitanje njihov politicki cilj.

Neprihvatanje koncepta Mladena Ivanica ostavilo je niz otvorenih pitanja koja u okviru srpske politicke scene traze odgovor. Tvrdnja radikala (Nikola Poplasen) i SDS-a na Skupstini, ali i kasnije, da je u prisustvu Slobodana Milosevica postignuta saglasnost oko koncepta Mladena Ivanica, ali da je on "natjeran da se povuce", trazi odgovor na pitanje ko ima pravo na poslednju rijec u nacionalnim poslovima. Da li je to i dalje Milosevic, koji se do sada u svemu bespogovorno slusao, ili ce se ubuduce do rjesenja dolaziti uz vise dijaloga i razumijevanja lokalnih prilika? Da li je, mozda, na sceni ponovo pokusaj demontaze zajednicki dogovorenog stava s Milosevicem, do cega je dolazilo proteklih osam godina u nekoliko navrata (plan Kontakt-grupe)? Odnos Beograda prema Dodikovoj vladi mogao bi uskoro dati odgovor na ova pitanja.

Nova Vlada na celu s Dodikom sastavljena je od predstavnika triju stranaka iz RS (Socijalisticke partije, Srpskog narodnog saveza i Nezavisnih socijaldemokrata) i samo jednog eksperta. Priznata od medjunarodne zajednice i Beograda, odmah je krenula u demontazu i detronizaciju Pala, blokirajuci racune i donoseci odluke o njihovom otvaranju u Banjaluci, sklapajuci protokole o punjenju budzeta iz sredstava medjunarodne zajednice i uklanjajuci celne ljude drzavnih organa i ustanova. To je sasvim logican zalet koji jasno daje do znanja da se sjediste RS premjesta u Banjaluku, sto bi trebalo da bude jedna od posljednjih radikalnih mjera nove drzavno-teritorijalne organizacije RS i njenog politickog sistema.

Pred vladom je i nekoliko krupnih zadataka - uspostavljanje vlasti u novom sjedistu i novim uslovima, arbitraza oko Brckog, saniranje problema penzionera i pribavljanje sredstava za plate zaposlenih u prosvjeti, zdravstvu, policiji i vojsci. Svakako i pocetak ekonomske obnove i rekonstrukcije na osnovu sredstava obecanih od strane medjunarodne zajednice. Finansijski efekti koji su uslijedili na samom startu obeshrabruju protivnike i ulivaju povjerenje.

Analiticari politickih prilika slazu se da je Milorad Dodik na celu vlade za kontinuitet RS u okvirima Dejtonskog sporazuma mnogo bolje rjesenje nego "oktroisanje vlade" od strane Karlosa Vestendorpa. Jer, ne treba zaboraviti da su 42 poslanika Socijalisticke partije, Srpskog narodnog saveza, Stranke nezavisnih socijaldemokrata, ali i Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH i Socijaldemokratske partije BiH, digli ruku za ratnog nacelnika staba Vojske Republike Srpske, generala Manojla Milovanovica, legendarnog komandanta Ozrena, pukovnika Milovana Stankovica i "tvrdog prvoborca SDS-a", Petka Cancara. Samo ta cinjenica ce u velikoj mjeri dovesti u pitanje optuzbe SDS-a i radikala o izdajnickoj vladi i otupiti ostricu njihovih napada, a Dodikovoj vladi donijeti potrebnu stabilnost.

Oni koji na vrijeme nisu prepoznali koncept nacionalnog jedinstva kod Mladena Ivanica, morace da shvate da postoje i drugi koncepti jedinstva RS, usvojeni bez njih i glasovima stranaka kojima je plasen srpski narod.

Dejan Novakovic (AIM)