BAJRAM, PRAZNIK POMIRENJA, OPROSTA I VESELJA

Interview: Muhamed ef. Lugavic

AIM, TUZLA, 27.01.98. Muslimani sirom svijeta slave dva bajrama - ramazanski i hadzijski, ili Kurban - Bajram. Obiljezavanje ovih praznika tradicija je i muslimana u Bosni i Hercegovini. O znacenju bajramskih praznika, a u povodu ramazanskog Bajrama, razgovarali smo sa Muhamedom efendijom Lugavicem, glavnim imamom u Tuzli:

• Po formi su to vjerski praznici, cije obiljezavanje sa vjerskog stanovista podrazumijeva propisanu normu. Po sustini ili funkciji su to praznici pomirenja, oprosta i veselja, kako u domacinstvima, tako i u familijama i susjedstvu, a imaju i svoju socijalnu funkciju.

Da li je neki od ova dva bajrama ima vecu vrijednost?

• U vjerskom smislu oba imaju istu vrijednost, medjutim neoficijelno narod vise slavi i paznje poklanja ramazanskom Bajramu, koji dolazi nakon mjeseca Ramazana u kome muslimani poste od izlaska do zalaska sunca, uzdrzavajuci se od hrane, pica i svih drugih uzitaka, od, kako mi kazemo, rucka (jutarnjeg jela) do iftara (vecere). Tokom Ramazana vjernici obavezno idu na zajednicki teravih namaz (vecernja molitva), kao sto na oba bajrama zajednicki obavljaju jutarnji Bajram - namaz. Nakon toga vjernici nastavljaju uobicajen vjerski zivot, uz upraznjavanje drugih osobenosti.

O kojim je osobenostima rijec?

• Bajram ima svoju draz u cinjenici sto svaki vjernik osjeca zadovoljstvo nakon mjesecnog posta, koji je obaveza, ali i sevab (bogougodno djelo). Nakon toga nastavlja uobicajen zivotni ritam. Ali, Bajram je i praznik oprosta i pomirenja. To je duznost muslimana - bez obzira da li je postio, ili nije, da se u vrijeme bajramskih dana okupi familija (vise porodica) oko najstarijeg pretka - djeda, pradjeda, nane ili pranane. Osim familije, duznost je susresti se i sa komsijama, bez obzira na vjersku pripadnost. E sad, ako je duznost susresti se, taj cin se ne moze obaviti bez kontakta. Ukoliko je neko s nekim u zavadji, Bajram je uvijek prilika za izmirenje i oprost. Meni su poznati slucajevi da bliznji - bilo rodbinski ili prostorno - godinama nisu razgovarali, a za Bajram se pomire.

Koliko po Vasem misljenju vjera i vjerske institucije uticu na procese pomirenja?

• Prvo moram reci da u islamu nema prisile, vec imaju upute u vidu obaveze. Jedna od obaveza muslimana - koji u potpunosti uvazavaju vjeru - je da za ucinjenu nepravdu uzvrati dobrim djelom, kako bi mu i neprijatelj postao prijatelj. Na Bajram - namazu vjernicima se drzi "vaz" (propovijed) pri cemu bivaju upozoreni na potrebu oprosta, tolerancije i pomirenja. To je vjerovatno uticalo da su se u nekim nasim mjestima uvrijezili obicaji da nakon Bajram - namaza muslimani kolektivno odu na mezarje i prouce Fatihu (molitvu) za mrtve, nakon cega su zajednicki odlazili u sve kuce. To zblizava ljude, a obicaj je da se obidju svi susjedi, bez obzira na vjeroispovijed, nacionalnost, rasu Prema tome, vjera i vjerske ustanove su imale i imaju uticaja na zblizavanje ljudi.

U cemu se ogleda socijalni karakter Bajrama?

• Tokom posta Ramazana do Bajrama su muslimani duzni siromasnima dati posebnu sadaku (milostinju) poznatiju pod imenom vitre. Taj vid davanja siromasnima se razlikuje od obaveze muslimana mimo Ramazana. Sustina "vitri" je da niko Bajram ne doceka kaharli (neraspolozen), odnosno bez mogucnosti da obiljezi blagdan. Pamtim ljude koji su uoci Bajrama siromasnima dijelili odjecu, novce ili namirnice, jer je to veliki sevab. U tome se ogleda socijalna ili humana strana Bajrama. Tako je uoci i za vrijeme ramazanskog Bajrama, a iste funkcije ima i hadzijski ili Kurban - Bajram. Tada, oni koji su imucni, kolju kurbane (prinose zrtvu) i duzni su prvo siromasnima, zatim i susjedima, podijeliti kurbane (odredjena kolicina mesa od zrtve - obicno ovan ili govece p.a.).

Kakav je kulturoloski znacaj Bajrama?

• To je i praznik muslimanske kulture. Pred bajrame se generalno uredjuju prostori gdje se zivi, od kuce do avlije, a tokom praznovanja Bajrama muslimanima je zadaca da se lijepo obuku i sastaju sa svojim okruzenjem. Moglo bi se reci da su bajrami prave smotre i narodnog stvaralastva, jer se mnogi oblace u narodne nosnje, sto pokazuje pravi kolorit narodnog stvaralastva. U nekim sredinama uvrijezili su se narodni skupovi (veselja) pod nazivom "pratidan" (dan ispracaja Bajrama), sto je posebno upecatljivo u Sprecanskoj dolini. To su uvijek bili skupovi koji su podsjecali na prave narodne izlozbe i smotre kulturnog stvaralastva, od narodnih nosnji, do rukotvorina, muzike i pjesama karakteristicnih za te prostore.

Kako biste opisali prosjecan bajramski dan u jednom domacinstvu?

• O vjerskim obavezama sam govorio. Nakon toga - po tradiciji i islamskim uputama - sinovi i kceri posjecuju roditelje i starije pretke, uz uobicajen bajramski rucak, koji je svecaniji i obilniji. To je tradicija bez posebnog ceremonijala. Znaci, sustina je ukazivanja pocasti roditeljima i starijoj rodbini. Obicno je prvi dan predvidjen za najblize, a dok traju bajramski blagdani, muslimanska je duznost posjetiti i pozvati susjede. Sa vjerskog stanovista to je uputa, a po tradiciji je sramota "zatvoriti", ili ne "otvoriti" vrata, kako kaze nas narod, sto je u sustini zahtjev za eventualnim pomirenjem i oprostom medju zavadjenima. Za vrijeme Bajrama odrasla djeca nose poklone roditeljima i starijoj rodbini, a stariji djeci daju novcane ili druge darove, sto je stvar tradicije.

Kako vidite bajrame u danasnjoj i ovakvoj Bosni i Hercegovini?

• Sa vjerskog stanovista Bajram je uvijek isti. Ostale osobenosti ovog muslimanskog praznika su neophodne svima nama. To je prilika za poziv na oprost, pomirenje i zivot u toleranciji. Prema vjerskim uputama, muslimani ne smiju biti ljuti jedni na druge, ne trebaju mrziti nikoga. To je obaveza muslimana. Zar to nije poruka i princip za slogu medju ljudima? Dakle, pomirenje ili izmirenje medju ljudima ima poruku da ljudi zive u slozi i ljubavi, jer samo uz ljubav i postovanje moze opstati ljudski rod. Sam islam je zasnovan na ljubavi prema Bogu, a ne u strahu od Njega. Konacno, prema islamu, mrznja je grijeh. S obzirom na vrijeme u kome zivimo, ljubav i postovanje su pravac za izlaz iz svega sto smo dozivjeli i dozivljavamo.

Vehid JAHIC (AIM, Tuzla)