"Policijski"sluŸaj muftije Jusufspahica

**"Policijski" slucaj beogradskog muftije Jusufspahica

POLITIKA NADJACALA VERU

Privodjenje i saslusavanje u policijskoj stanici velikodostojnika Islamske zajednice pretvorilo se u politicki smog u kome se tesko dise i sa gas maskom

AIM, BEOGRAD, 23. 1. 1998.

"Za privodjenje muftije beogradskog, Hamdije Jusufspahica, kriva su odgovorna lica iz komunalnog odeljenja Opstine Vracar koja su policiji dala nepotpune podatke o stanu u Ulici Svetozara Markovica 11. On ce, naravno, i dalje moci da koristi svoje sluzbene prostorije, a protiv odgovornih cemo pokrenuti postupak. Sve cemo detaljno proveriti i krivce kazniti" - izjavio je Dragan Ilic, policijski general-major. Ovo je prvi put, koliko se zna, da je tako visoka licnost Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije komentarisala jedan "stambeno-rezidencijski slucaj".

Naime, policija je 20.01.1998. godine, nasilno usla u rezidenciju Islamske zajednice u pomenutoj ulici. Muftija, njegova dva sina (teologa) i jos jedan imam pruzili su, kako je gospodin Jusufspahic prvobitno izjavio, samo verbalni otpor i trazili rjesenje o iseljenju. Kasnije je, medjutim, rekao da je "mogla pasti krv". Priveden je u policijsku stanicu u opstini Vracar, gdje je saslusavan dva sata.

Dogadjaj je dobio izrazito politicke dimenzije. Prvi se oglasio vrsilac duznosti ministra vjera u vladi Srbije, Andreja Milosavljevic:

• Pre nekoliko dana obavesten sam da ce biti izvrseno prinudno iseljenje. Zamolio sam predsednika Izvrsnog odbora opstine Vracar, gde je na vlasti Demokratska stranka, da dobro pogledaju dokumentaciju sa svih strana. Po nasim zvanicnim dokumentima, prostorije u Ulici Svetozara Markovica 11 tretrijaju se kao prostorije Islamske verske zajednice, mada ima dosta spornih stvari". Milosavljevic je direktno optuzio Demokratsku stranku za ovaj "nezakonit cin", ali ostaju nerazjasnjenja mnoga imovinsko - pravna pitanja. Naime, prostorije u pomenutoj ulici date su 1967. godine, od strane savezne komisije za dodjelu stanova funkcionerima, tadasnjem reis-ul-ulemi, Sulejman efendiji Kemuri, ali kao "stan", a ne zvanicna rezidencija. Vlasti u beogradskoj opstini Vracar upravo se pozivaju na "Ugovor o koriscenju stana" od 117 kvadratnih metara, uz obrazlozenje da su se njegovi stanari odselili iz Jugoslavije prije petnaest godina. Drugi dio objasnjenja je neubjedljiv u prvom redu zbog toga sto nema podataka da je neko iz familije Kemura ikada tu i stanovao.

Na drugoj strani, muftija Jusufspahic tvrdi da su prostorije koriscene za odrzavanje sabora, odnosno sastanaka Islamske zajednice.

Do zamesateljstva je doslo i zbog toga sto je u nalogu policije o iseljenju iz prostorija stajalo ime Zuhre Mujcinovic, koja je, kao izbjeglica iz Brckog, bila jedno vrijeme smjestena u dijelu rezidencije. Ona je iseljena iz tih prostorija prije godinu dana, ali na zahtjev beogradskog Muftijstva tako da je i ovaj slucaj svojevremeno dobio veliki publicitet u beogradskim nezavisnim medijima kao "nehauman odnos prema izbjeglicama". Ta vrsta "iseljenja" nije do kraja razjasnjenja. To je dalo povoda za spekulacije da je muftija u te prostorije "na nedoredjeno vrijeme" uselio svog sina, o cemu se govori i u zvanicnom saopstenju Demokratske stranke.

Sadasnji dogadjaj, koga su mnogi proglasili skandalom, dao je povoda za razlicita nagadjanja, ali i stranacka prepucavanja. Tako se srucila lavina kritika na Demokratsku stranku Zorana Djindjica. Srpski pokret obnove u svom saopstenju obrazlaze da je sve ucinio kako do skandala ne bi doslo, a postupak policije okarakterisao je kao "protivzakonit upad policije u rezidenciju Islamske zajednice". Jugoslovenska udruzena ljevica optuzila je Demokratsku stranku za "versku netolarantnost" i "politicku nezrelost i nekompetentnost u vrsenju lokalne vlasti".

Podsjecanja radi, odnos ove stranke prema pripadnicima islamske vjere u SRJ izrazen je u izjavi njenog zvanicnog predstavnika za stampu, Ivana Markovica, poslije pobjede Mila Djukanovica na izborima u Crnoj Gori. On je tada rekao da su Djukanovicu (politicki protivnik Momira Bulatovica - miljenik Slobodana Milosevica) pobjedu donijeli "fundamentalisti", "balisti"... Tacno je da je vecina tamosnjih Crnogoraca - muslimana, Bosnjaka i Albanaca glasala za Djukanovica iako im on nije nista posebno obecavao. Karakteristicno je objasnjenje predsjednika umjerenog krila SDA Sandzaka, dr Rasima Ljajica, da su tako postupili zato sto ih sadasnji predsjednik Crne Gore nije spominjao u negativnom kontekstu i da je bila dovoljna samo ta "sitnica" da se opredjele za njega.

Jedan od razloga sto se JUL stavio u odbranu muftije lezi i u cinjenici da je on clan najuzeg rukvodstva Stranke Jugoslovena, koja je donedavno bila kolektivni clan te iste Jugoslovenske udruzene ljevice, naljednice bivseg Saveza komunista Jugoslavije. Pojedinci to objasnjavaju "diplomatskom taktikom" muftije Jusufspahica kako bi odrzao, u ratnim godinama, Islamsku zajednicu Beograda, ali je ostalo rasireno misljenje o njegovoj bliskosti sa ovdasnjim vlastima.

Politicki protivnici Milosevica "gledali su mu kroz prste" zbog toga, osudjivali bobmaske i druge napade na dzamiju, ali ovoga puta muftija se nasao u klincu izmedju Demokratske stranke, koja ima znacajan uticaj u Beogradu, i njenih protivnika. Zapravo, za pripadnike islamske vjere u prijestonici sadasnje Jugoslavije najopasnije je kada se preko njih obracunavaju stranke razlicitih politickih orjentacija. Ovoga puta iskoriscen je slucaj "rezidencije - stana" u Ulici Svetozara Markovica u Beogradu, koji je vracen Muftijstvu zahvaljujuci intervenciji najvisih republickih licnosti, kojima je itekako stalo da "zastite" Islamsku zajednicu kako bi se u ovdasnjoj javnosti zaboravilo na ono sto se dogadjalo u BiH, ili odredjenije

• na prostorima koje se sada nazivaju Republikom Srpskom. Cak i kod zagrizenijih nacionalista vise ne pali mnogo parola da "Srbija nije bila u ratu".

Koliko je saradnik AIM-a mogao da sazna policijski general Ilic odrzace obecanje i pokrenuce postupak protiv odgovornih licnosti u Opstini Vracar, pripadnika Demokratske stranke. Da li ce i na koji nacin oni biti kaznjeni, zbog toga sto su "nasamarili" policiju - ostaje da se vidi.

U svakom slucaju, eventualni sudski postupak ce ponovo skrenuti paznju na ovaj politicko - stambeno- rezidencijski slucaj. Medju vjerncima postoji strahovanje da bi "talasanje" javnosti oko toga moglo da u nekome probudi zelju "za osvetom Islamskoj zajednici". Za to jos uvijek nije potrebno mnogo povoda.

Ejub Stitkovac