NOVI AMBASADORI POD NOVOM ZASTAVOM

Rjesava li se, konacno, pitanje bh. diplomacije

NOVI AMBASADORI POD NOVOM ZASTAVOM (AIM, SARAJEVO, 22.1.1998.) Uvjeti za ustroj bosanskohercegovacke diplomatsko-konzularne mreze, sukladno Daytonskom mirovnom sporazumu, konacno su stvoreni. Clanovi Predsjednistvo BiH, Alija Izetbegovic, Kresimir Zubak i Momcilo Krajisnik, nakon upozorenja clanova kontakt-grupe za provedbu Mirovnog sporazuma, te specijalnog americkog izaslanika za Balkan, Roberta Gelbarda, imenovali su trideset i dva ambasadora koji ce, nakon sto dobiju agremane zemalja za koje su odredjeni, otpoceti sa svojim diplomatskim aktivnostima. Istina, u obavezi clana Predsjednistva iz RS, Momcila Krajisnika, ostalo je jos imenovanje kandidata za ambasadorsko mjesto u Washingtonu, cime bi se slika bh. diplomacije trebala upotpuniti. Ustroj DKP mreze izvrsen je po nacionalnom kljucu, tako da dvije trecine ukupne diplomatske mrze popunjavaju Bosnjaci i Hrvati iz Federacije, a jednu trecinu Srbi iz Republike Srpske. Bosnjacki su predstavnici dobili ambasadorska mjesta u Zagrebu, Misiji pri OSCE u Becu, Rijadu, Ankari, Islamabadu, Dzakarti, Budimpesti, Misiji pri UN u Njujorku, Londonu, Kuala Lumpuru, Stokholmu, Teheranu i Becu. Hrvati ce obavljati ambasadorske duznosti u Bonnu, Rimu, Bruxsselesu, Buenos Airesu, Madridu, Vatikanu, Beogradu, Tokiju i Otawi. Srbima su odredjeni Pariz, Moskva, Peking, Atena, Tel Aviv, Zeneva (Misija pri UN), Ljubljanaa, Nju Delhi, Kambera, Kairo i Washington. Medju ambasadorima su ljudi razlicitih profesija i kvalifikacija, pocev od profesora muzike, preko sumara, javnih radnika do lijecnika, kakav je slucaj sa Benjaminom Markinijem, bivsim drzavljaninom Gane, kojega su Hrvati imenovali za ambasadora u Tokiju. Usaglasavanje oko mjesta i ljudi koji ce ici na spomenute funkcije u Predsjednistvu BiH, trajalo je vise od sest mjeseci. Medjutim, i nakon sto je izvrseno spomenuto usaglasavanje, bosnjacki predstavnici nisu u potpunosti zadovoljni. Po rijecima Mirze Hajrica, savjetnika za inostrana pitanja u Izetbegovicevom kabinetu, Bosnjaci su, srazmjerno njihovom broju, za razliku od Hrvata, dobili manje mjesta. Naravno, razlog za nezadovoljstvo bosnjackih predstavnika je sasvim opravdano. Ovo tim prije, sto ce se, sada nakon novog postdaytonskog ustroja, iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu vratiti najveci broj Bosnjaka. Sa izuzetkom Pariza, New Yorka, Rima i Ljubljane, ambasadorska mjesta, ali i ukupnu diplomatsko-konzularnu mrezu popunjavali su iskljucivo bosnjacki kadrovi. Gotovo sa devedest procenata. Rukovodjen time, clan Predsjednistva BiH, Kresimir Zubak, nedavo je u interviewu zagrebackom Globusu, u povodu sporosti oko ustroja DKP, istakao kako trenutno stanje u diplomaciji odgovara Bosnjacima. U svakom slucaju ono ide na ruku svim onim ljudima koji se jos nalaze u DKP-ima sirom svijeta, a koji ce se nakon nove organizacije vratiti kuci. Povratak ljudi sa sluzbovanja u inostranstvu do sada je bio goruci problem, a tokom rata gotovo niko, bez obzira na istek mandata, nije htio, niti se vratio u BiH. Medjutim, ministar vanjskih poslova BiH, Jadranko Prlic, kategorican je u tvrdnji da ce se, sada vec bivsi kadrovi vratiti iz inostranstva. U ove tvrdnje, sasvim sigurno, ne treba sumnjati, ako se zna, da su se, sukladno zakljuccima iz Sintre, bh. predstavnici u inostranstvu jos tokom prosle godine, nasli u nezavidnom polozaju. Pojedine su zemlje gotovo da zaprijetile da ce im otkazati gostoprimstvo. Na pomolu je bila nevidjena bruka, nesto sto ni u kom slucaju ne bi bilo dobro, kako za ljude koji su se tada zadesili u bijelom svijetu, tako za drzavu i vlast uopce. Poslovi oko potpune organizacije i novog ustroja diplomatske mreze, koja ce brojati 148 zaposlenih u zemlji i oko 300 ljudi u inostranstvu jos nije zavrsena. To jest, jos se ne znaju ljudi koji ce, uz ambasadore, obavljati sve ostale djelatnosti. Nije poznata ni platforma na osnovu koje ce novi kadrovi predstavljati BiH u svijetu. Obaveza je Predsjednistva jos davno bila da utvrdi dokument na osnovu kojeg ce bh. predstavnici zastupati nasu zemlju u inostranstvu. Prijedlog ovog dokumenta, kako tvrdi ministar Prlic, upucen je jos prije dva mjeseca, ali se jos nije nasao na dnevnom redu Predsjednistva. Svi su izgledi da novi ambasadori i kada dobiju agremane zemalja u koje ce ici, nece odmah moci stupiti na duznost. Ocito je da ce to ovisiti i o usvajanju zajednickih obiljezja, zastave i grba pod kojima bi oni trebali predstavljati BiH u svijetu. Pogotovo kada se ima u vidu negiranje srpskih i hrvatskih predstavnika postojece bh. zastave sa ljiljanima koja se vijori pred zgradom UN na East Riveru. Uz to, niko od novih kadrova nece moci otici bez novih, zajednickih diplomatskih putovnica. Cinjenica je da je na insistiranje Ureda Visokog predstavnika usvojen zakon o zajednickim putnim ispravama, ali njegova realizacija jos nije pocela. Inace, trenutna nesredjenost u bh. diplomaciji, po Prlicevim rijecima, trebala bi se okoncati do kraja februara. Do tada bi Ministarstvo vanjskih poslova trebalo donijeti pravilnike o radu DKP kako u zemlji, tako i inostranstvu. Odnosno, popuniti mrezu u skladu sa Daytonskim sporazumom. I dok se iscekuje smjena ljudi u diplomaciji, s pravom se namece pitanje ko trenutno financira ljude koji su vec nekoliko mjeseci na ledu, cekaju zeleno svjetlo za odlazak. Prlic tvdi da oni nisu na jaslama Ministarstva, pa je logicno da su na teretu onih kod kojih su do sada ili jos uvijek sluzbuju. Bez obzira ko ih financira, u trenutnoj teskoj ekonomskoj situaciji i velikoj nezaposlenosti u kojoj se nalazi BiH, njihov status trebalo bi sto prije rijesiti. Mirjana Micevska (AIM, Sarajevo)