ANTIFASISTICKI POVJETARAC U HDZ-u

AIM, ZAGREB, 21.1.1998. Niz incidenata u Splitu u posljednje vrijeme - skidanje hrvatske zastave s Marjana, pojavljivanje letaka fantomske Komunisticke partije Dalmacije i oslikavanje Peristila velikom crnom tockom - naislo je na ostre osude lokalnih duznosnika i "odgovarajuci tretman" u medijima. Medjutim, skidanje ploce s natpisom "Ulica Mile Budaka", u sredistu grada, koje je pocinio "nepoznati ilegalac", u javnosti bi proslo posve nezapazeno da to nije registrirao "Feral Tribune", objavivsi fotografiju zida sa tragovima skinute ploce s imenom ulice.

Taj tjednik, koji je bio najzesci kriticar davanju imena ulici po Mili Budaku, knjizevniku ali i ministru u ustaskoj vladi i potpisniku rasnih zakona po kojima su se tijekom Drugog svjetskog rata progonili Srbi, Zidovi i Romi, poslije tri godine i 163 broja u svom najnovijem broju prvi put ne objavljuje stalnu rubriku "Nomen est omen" u kojoj je uz fotografiju ulicne table "Ulica Mile Budaka" objavljivao sarkasticne "nazive" ulica.

Unatoc otporu demokratske javnosti, gradska vlast u Splitu s hadezeovskom vecinom, nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, bivsoj Sedejevoj ulici dodijelila je ime Mile Budaka, koji je nakon Drugog svjetskog rata osudjen i pogubljen kao ratni zlocinac. Istina, bucnije su u samoj Ulici Mile Budaka, svojevremeno prosvjedovali jedino clanovi Dalmatinske akcije. Zatim je godinama, osim prigodnicarskih antifasistickih skupova i svakotjednih "Feralovih" upozorenja, to pitanje stajalo pod politickim tepihom sve do kolovoza prosle godine kad je splitska organizacija Socijaldemokratske partije, pozdravljajuci uspostavu diplomatskih odnosa izmedju Hrvatske i Izraela, "u svijetlu tog iznimno vaznog dogadjaja" predlozila izmjenu naziva ulice Mile Budaku, tim vise sto je Split pobratim izraelskog grada Bath Shemes.

Izgledalo je da inicijativa SDP-a Splita ima izgleda na uspjeh s obzirom da ta stranka sada sudjeluje u gradskoj koalicijskoj vlasti u kojoj je, uz nju, najjaci partner Hrvatska socijalno liberalna stranka. Medjutim, jos u kolovozu prosle godine clan Izvrsnog odbora splitskog HSLS-a i dogradonacelnik Splita Miroslav Bulicic je izjavio: "U povodu inicijative SDP-a mi kao stranka jos nemamo stav o tome". Stav o "nemanju stava" je aktualan do danas.

Marin Jurjevic, saborski zastupnika i predsjednik splitskog SDP-a, o inicijativi njegove stranke kazze: "Ta inicijativa je data u redovnu proceduru komisiji koja se s time bavi. Ona ce donijeti prijedlog s kojim ce izici na Gradsko vijece. Inicijativa je bila izraz nase potreba da i na taj nacin kazemo sto mislimo o nekim stvarima, iako je najmanje bitno kako se zovu ulice, ali neki nazivi nisu nebitni i ne moze se tek tako prelaziti preko njih. Mi to pitanje ne dramatiziramo upravo zato sto nas neki zele navesti na to da se bavimo, da tako kazem, samo ideoloskim problemima, a onda cemo se tu prepucavati, a stanje se nece mijenjati. SDP u svojoj tradiciji ima i antifasizam u temelju, ali varaju se oni koji misle da ce nas uvaliti u beskonacno iscrpljivanje po tim temama. Prije svega treba raditi na promjeni samih uvjeta zivljenja. Mi ne zelimo promasiti stvarnost".

U "promasivanje stvarnosti" spada i presucivanje drzavnih medija nasilnog skidanja ploce s imenom Mile Budaka. Do prije izvjesnog vremena to bi u njima poprimilo dimenzije skandala, a danas se cak ni splitsko-dalmatinski zupan Branimir Luksic nije oglasio svojom poznatom retorikom da za taj cin optuzi "jugosevdalije" i "jugonostalgicare" kako je kvalificirao one - policiji jos nepoznate osobe - koji su skinuli zastavu s Marjana.

Sutnja oko tajanstvenog nestanka ulicne ploce s imenom Mile Budaka uklapa se u nove povjetarce koji dolaze iz vladajuce Hrvatske demokratske zajednice koja se, izgleda, sjetila da negdje na marginama njena programa pise da bastini i hrvatski antifasizam. Tako je prosle subote u Zagrebu na svecanosti u povodu 54. obljetnice osnutka 10. zagrebackog korpusa NOVJ u ime HDZ-a i Gradske skupstine skup od stotinjak starih partizana pozdravio Zlatko Canjuga, jedan od najblizih Tudjmanovih suradnika. Ovaj srednjeskolski profesor povijesti je, govoreci im o antifasistickoj borbi, rekao da je, povijesno gledano, bilo odredjenih trenutaka koje mozda treba odbaciti, ali i trenutaka bez kojih ne bi bilo okupljanja hrvatskih zemalja, poglavito Istre i Dalmacije, nego bi one bile raspolovljene i danas tko zna u kojim drzavama.

Dok je Tudjman povremeno, i to ponajprije za vanjskopoliticku upotrebu, davao antifasisticke izjave, Canjugin istup u kojem je odao priznanje partizanima za njihovu drzavotvornost - i to oci u oci s antifasistickim veteranima, a ne pred nekom inozemnom delegacijom - jest prvi nastup takve vrste nekoga iz HDZ-ovske vrhuske, osim prigodnicarskih govora u povodu 22. lipnja, Dana antifassisticke borbe. Canjugi valja pridodati i intervju u "Globusu" Zlatka Viteza, savjetnika za kulturu hrvatskog predsjednika i bivseg ministra kulture, koji je za duznosnika njegova kalibra izrekao donedavno nezamislivu recenicu: "Cesto se pitam sto bi bilo s Hrvatskom da su ostali zivi August Cesarec, Bozidar Adzija, Otokar Kersovani i svi oni hrvatski intelektualci koje su ustase pobili".

Nije ostalo nezapazzeno da su na Tudjmanov novogodisnji domjenak bili pozvani i Jure Bilic i Josip Vrhovec, komunisti iz stare garde obiljezeni kao gusitelji Hrvatskog proljeca, a i anatemizirani Stipe Suvar je dobio priliku javno progovoriti na Hrvatskoj televiziji u emisiji Press-club o inicijativi Ivana Paullete za istarsku autonomiju. U citavu sliku antifasistickog hrvatskog "revivala" uklapaju se i nagadjanja da bi zagrebacki nadbiskup Josip Bozanic mogao odati pocast zrtvama Jasenovca.

Pretenciozni zakljucak da je u Hrvatskoj - poslije nemoguceg pomirenja mrtvih ljudi i ideologija koja je olicena u Tudjmanovoj ideji o prenamjeni spomen-parka u Jasenovcu - sada, kad jos jedino na Prevlaci nema hrvatskog policajca, pocelo pomirenje zivih, ne samo Hrvata i Srba, nego Hrvata i Hrvata, mogao bi se zamijeniti spoznajom da je na djelu tek politicka hadezeovska pragma ulaska u izborno dvoriste narastujeceg SDP-a. Vladajuci HDZ je od svog dolaska na vlast ustrajno presucivo, a cak je i podsticao, rusenje 3.000 antifasistickih spomenika, ukidanje stecenih prava borcima NOB-a, te je tolerirao, precesto i inicirao, "ustasonostalgiju" izvrcuci povijesne cinjenice. U mirnim vremenima biracima, barem onima koji imaju povijesni smisao poput svog drzavnog poglavara, ne bi se nekaznjeno dalje mogao prodavati taj rog za svijecu. Zato ce, recimo, Canjuga umivena lica u nekoj novoj retorici mirno moci poruciti starim i mladim antifasistima: "Ja sam govorio na proslavi zagrebackog korpusa jer sam zagrebacki gradski celnik, a recite mi tko se od splitskih gradskih celnika, liberala i socijaldemokrata, odazvao antifasistickoj proslavi oslobodjenja Splita?" Jos kad bi, k tome, zajedno sa svojom koalicijskom vecinom u zagrebackoj Gradskoj skupstini vratio ime zagrebackom Trgu zrtava fasizma, gdje bi mu bio kraj?

GORAN VEZIC