POCINJE PRVA PRIVATIZACIJA

Sarajevo Jan 21, 1998

Mjesec i po do pocetka otkupa stanova

AIM, SARAJEVO, 21.01.98.
Priblizavanjem 6. marta, kada zvanicno pocinje primjena federalnog zakona o otkupu stanova, matematika postaje sve popularnija u domovima korisnika drustvenih stanova. Naravno, to se odnosi samo na predratne stanare koji su jos uvijek u svojim stanovima. Za stanove koji su tokom rata proglasavani napustenim jos uvijek nije jasno ko ce ih i kada otkupljivati.

Iako je federalni zakon odredio da je pocetna cijena za jedan kvadratni metar stana 600 njemackih maraka, kantonima je pruzena mogucnost da uzimanjem u obzir lokacije i opremljenosti pojedinih stanova koriguju ovu pocetnu cijenu na vise ili na nize za 20 odsto. To znaci da je raspon pocetne cijene od 480 do 720 maraka za kvadratni metar stana.

Zahvaljujuci ovoj odredbi, kao i ostalim kriterijima koji uticu na visinu otkupne cijene, nisu iskljucene ni nelogicnosti poput one da recimo stan u Banovicima ili Zivinicama bude skuplji od stana iste velicine u uzem gradskom jezgru Sarajeva.

Izracunavati neku prosjecnu cijenu kvadratnog metra stana u Federaciji BiH je poprilicno nezahvalan posao. Koliko ce ko na kraju zaista i platiti za stan u kome stanuje zavisi od mnogo faktora.

Hoce li se cijena od 600 maraka za jedan kvadratni metar stana biti visa ili niza zavisi od dvije stvari, odnosno famoznih koeficijenata. Na visinu koeficijenta uticu dva faktora, lokacija stana i njegova opremljenost.

U Sarajevu je tako odlukom kantonalnih vlasti utvrdjeno pet stambenih zona. Prakticno radi se o preuzimanju iste takve odluke iz 1985. godine. Interesantno je da po ovoj odluci, uz rijetke izuzetke, gotovo svi veliki stambeni objekti spadaju u I i II zonu.

Prva zona tako se prostire sve do Cengic Vile, a u drugoj zoni nalaze se i kolektivne spavaonice poznatije kao Dobrinja, Nedzarici, Kvadrant II i IV.

Nesto manje uticaja od same lokacije stana, na pocetnu cijenu kvadratnog metra imat ce opremljenost stana. Tu ce biti presudno bodovanje stanova koje je izvrseno u Sarajevu jos 1987. godine. Tadasnjim Sarajlijama vjerovatno je ostalo u sjecanju da je i ovo bodovanje bilo puno nelogicnosti, poput cinjenice da je isti broj bodova donosilo i vise od dvije uticnice u sobi kao i recimo ugradjeni tus na balkonu.

Iako je pribavljanje podataka o stambenoj zoni u kojoj se nalazi stan kao i o broju bodova koji govore o opremljenosti stana obaveza prodavca, vecina Sarajlija je pozurila da dodje sto prije do ovih podataka kako bi svi mogli izracunati koliko ce kostati njihov stan. Koristeci ovo neocekivano interesovanje, "Sarajevostan" je u praksi demonstrirao djelovanje jednog od osnovnih trzisnih postulata, zakona ponude i potraznje. Tako je potvrda o broju bodova za pojedinacan stan do sada kostala gradjane dvije marke, ali je naprasno, sa porastom interesovanja gradjana, cijena skocila cak na 30 maraka.

Vecina ostalih kantona u FBiH jos uvijek nije utvrdila koeficijente za stanove na svom podrucju, iako je zakonski rok za to istekao 6. januara. Na podrucju Tuzlansko-podrinjskog kantona pripremljen je nacrt odluke po kojoj bi u samoj Tuzli maksimalna pocetna cijena za jedan kvadratni metar iznosila 600 maraka, kao i u Zenici.

Koliko ce na kraju stanari platiti za otkup stanova na koja sada uzivaju stanarsko pravo osim pocetne, gradjevinske, cijene zavisice i od starosti zgrade. Zakon je predvidio popust od jedan odsto za svaku godinu starosti zgrade po osnovu amortizacije, s tim da po ovom osnovu umanjenje moze maksimalno iznositi 60 odsto.

Kupcima se takodje iznos pocetne gradjevinske cijene umanjuje za visinu sredstava koje bi trebalo uloziti za otklanjanje eventualne ratne stete, s tim da ta suma ne moze preci 30 odsto od pocetne cijene.

Ukoliko ce otkup stana sadasnji stanari, a buduci vlasnici, izvrsiti nekim od certifikata, poput vojnickih deviznih knjizica ili opstim certifikatom koji dobijaju svi punoljetni gradjani FBiH, ovim bi lista popusta bila iscrpljena. Medjutim, ukoliko se kupac odluci da placanje izvrsi certifikatima po osnovu restitucija, koji su jos uvijek neizvjesni, starom deviznom stednjom ili novcem, onda ima pravo i na dodatne popuste.

Tako se pripadnicima Oruzanih snaga FBiH u proteklom ratu, priznaje po 0,25 odsto popusta za svaki mjesec, dok za pripadnike CZ i one koji su rat proveli na radnoj obavezi taj popust iznosi 0,12 odsto za svaki mjesec. Popust po osnovu radnog staza iznosi po jedan odsto za svaku godinu staza, a ukoliko se zbraja staz supruznika on ne moze biti veci od 75 odsto.

Ukoliko se isplata izvrsi odjednom, novcem ili certifikatima koji se tretiraju kao kes, a to su stara devizna stednja i cerifikati po osnovu restitucije, cijena se umanjuje za dodatnih 30 odsto.

Za one koji se odluce na otplatu stana na rate zakon je predvidio maksimalan rok od 25 godina uz kamatu od jedan odsto godisnje. I ovdje je kantonima ostavljena mogucnost da ovaj rok skrate uz istovremeno smanjenje kamatne stope. Ovo pravo je vec iskoristio Sarajevski kanton pa je tako na ovom podrucju maksimalan rok otplate 20 godina, a kamata je 0,8 odsto godisnje.

Otkup stanova, odnosno podnosenje zahtjeva, trebalo bi poceti 6. marta, a rok do kojeg stanari mogu podnijeti zahtjeve za otkup je godinu dana.

Ko ce otkupljivati stanove koje su predratni stanari napustili tokom rata tek ce se vidjeti. Vazeci zakon o otkupu stanova to pravo daje nosiocu stanarskog prava. Posto su misljenja o tome ko je pravi nosilac stanarskog prava, predratni, ratni ili poslijeratni, podijeljena, po svemu sudeci i ovdje ce morati arbitrirati Carlos Westendorp.

Ocekivani otkup stanova je posljednja prilika da se do krova nad glavom, i to u trajno vlasnistvo, dodje prakticno besplatno tj. na "papire". Naravno, to vazi za one koji su u prethodnom periodu dosli do stanarskog prava i stana.

Sta ce biti sa onima koji nisu imali tu srecu, jednostavno zato sto su bili premladi ili sto nisu stigli na red kod dodjele drzavnih (drustvenih) stanova za sada nikog osim njih pretjerano ne interesuje. Drustvena svojina je propala, drzavna nestaje, a kako ce se u okruzenju privatnog vlasnistva dolaziti do vlastitog doma, izgleda da aktuelnu vlast pretjerano i ne interesuje. Vjerovatno su njeni akteri zaokupljeni preracunavanjem koliko ce ih kostati njihovi stanovi impresivne kvadrature i jos impresivnijih lokacija i hoce li imati od cega da ih plate.

Drazen Simic (AIM, Sarajevo)