Djukanovic sve jaci, Bulatovic u nokdaunu

aim/pod/pubs/zi

Nakon kraha protesta i predsjednicke inauguracije

tekst:

Sve do proteklog cetvrtka, Momir Bulatovic je s ponosom i prijetnjom, zavisno od konteksta, volio da istakne kako je lider najjace politicke partije u Crnoj Gori. Sve do ponoci 14.januara bio je i predjsednik Republike. Sasvim je izvjesno da je u policijskim i vojnim esalonima imao znacajno uporiste, sto je cesto nagalasavao procjenjujuci da ga podrzava najmanje 80 odsto uniformisanih. Sve je to bila solidna osnova sa koje je Bulatovic mogao da gradi igru cak za eventualnu pobjedu na proljecnjim predsjednickim izborima. Ali, nakon kraha njegovih demonstracija i neuspjesnog pokusaja drzavnog udara, Momir Bulatovic je, izgleda, sve izgubio. Niti je predsjednik drzave, niti lider najjace stranke, a protiv sebe je grubo okrenuo i vojsku, a posebno crnogorsku policiju. Za par sati Bulatovic je prokockao sve i ostao sam. Poceli su cak da ga napustaju najblizi saradnici (sef kabineta i portparol), osipa mu se i partijska struktura, medjunarodna zajednica ga je okarakterisala kao nasilnika i lazova - jos mu samo fali da mu i glavni patron Slobodan Milosevic okrene ledja.

Na drugoj strani, Milo Djukanovic zadovoljno trlja ruke. Institucije sistema su odbranjene bez i jedne zrtve, svecano je protekla njegova inauguracija, uz njega su i savezni premijer i nacelnik Gneralstaba VJ, i Crkva, a najvise i za jednog balkanskog lidera naeuobicajeno otvoreno - medjunarodni faktor. Dugo, jos od proslog ljeta kada je ozvanicen njegov razlaz sa bivsim predsjednikom, Djukanovic nije uspijevao pronaci najoptimalniji nacin za suzbijanje nepogode zvane Momir Bulatovic. Nije pomogla ni televizija, ni partijska vrhuska, ni drzavni aparat - na predsjednickim izborima samo cudo je spasilo Djukanovica od poraza jos u prvom krugu. Cak ni ta predsjednicka pobjeda nije uticala na pad popularnosti Momira Bulatovica. Vrlo vjesto za ovdasnje prilike on je uspijevao da odrzi tenziju i dovede u pitanje regularnost predsjednickih izbora. Djukanovic se, nezvanicno, znao pozaliti kako jos nema lijeka za Bulatovica. Opste prilike, u prvom redu ekonomski kolaps i praznjenje drzavne kase, isle su na ruku Bulatovicu. Djukanovic i njegove pristalice su strahovale od proljeca - od socijalnih nemira i parlamentarnih izbora. Eventualni poraz na njima potpuno bi obezvrijedio pobjedu u nedavnoj predsjednickoj utrci. Ali, Bulatovic je odlucio da mu pomogne. Sve sto je ucinio za tri dana protekle nedjelje vratilo mu se kao bumerang i prosto ga nokautiralo, sa malim izgledima da se tako brzo oporavi.

U tom duhu, s jedne strane poletnosti i optimizma reformiskog tabora, a s druge, depresije i straha bulatovicevaca, proticu prvi dani nakon sto je Crna Gora dobila novog predsjednika. U petak je Djukanovicu bio prvi dan na novom radnom mjestu, a vec u subotu primao je lidere parlamentarnih partija u okviru konsultacija za imenovanje novog mandatara. I prije tih razgovora bilo ja poznato da ce kandidat predsjednika Djukanovica biti dosadasnji ministar unutrasnjih poslova Filip Vujanovic, koji je, nesumnjivo, u strukturi aktuelne vlasti i vladajuce stranke najkompletnija licnost i najbolji izbor. Sto se Vlade tice, ona ce biti visestranacka i prelazna, do okoncanja buducih parlamentranih izbora. U nju ce uci Kilibardini narodnjaci i kandidati partija manjinskih naroda, dok ce Bulatoviceva stranka i Perovicevi liberali ostati van tih kombinacija. Razlog prvih je nepriznavanje i predsjednika, i mandatara, pa i same Vlade, dok liberali zele da u Vladu udju samo na osnovu izbornog rezulatata, a ne, kako kazu, "politicke trgovine".

I na drugom planu aktuelna vlast je vrlo angazovana. Policija svakodnevno privodi i saslusava protagoniste Bulatovicevih demonstracija. Nekima je vec i
odredjen pritvor uz podizanje krivicnih prijava. Svakako da je javnosti najatrakivniji slucaj bivseg urednika Televizije CG Emila Labudovica koji je svoje visegodisnje sluzbovanje u Bulatovicevom patriotskom novinarstvu krunisao ispaljivanjem hitaca na policijske snage u toku pomenutog jurisa na zgradu republicke Vlade. Prema procjeni poznavalaca zakona Labudovic tesko moze proci bez dugodisnje zatvorske presude. Slicna sudbina mogla bi zadesiti jos jedan broj poznatih podgorickih biznismena i "jakih momaka" jer je klupko zavjere pocelo ubrzano da se odmotava tako da se iz dana u dan uvecava broj osumnjicenih. Sta ce biti sa organizatorima i samim Bulatovicem, za sada je potpuno neizvjesno. Drzavni tuzilac Crne Gore je izjavio da prikuplja dokazni materijal i da ce vrlo brzo upoznati javnost sa rezultatima. Od toga zavisi i da li ce se u pritvoru naci rukovodstvo stranke doskorasnjeg crnogorskog predsjednika. Drzavana Televizija koja je pod kontrolom Djukanovica iz noci u noc donosi razovrsne priloge kojima sondira teren u javnosti i za hapsenje samog Bulatovica. Mediji bruje o "nasilnickim demonstracijama", a predsjednik Djukanovic je licno oznacio Bulatovicevu grupu kao "teroristicku". Krug oko bivseg sefa drzave polako se zatvara tako da ce, prakticno, samo od procjene vrha vladajuce stranke zavisiti da li ce se ici na Bulatovica. Ako sa tog nivo stigne zeleno svijetlo odnosno, ako aktuelni predsjednik i njegovi saradnici procijene da je korisnije Bulatovica drzati u zatvoru nego li na slobodi, do hapsenja ce i doci.

Za tako nesto Djukanovic je dobio i spoljnu i unutrasnju podrsku. Vise ne treba da brine ni sta ce na sve to reci federalni sef Slobodan Milosevic. Po onome kako stvari izgledaju iz Podgorice, reklo bi se da je i on u nesvjestici nakon propasti njegovog povjerenika u Crnoj Gori. To je, kako opisa Skaj njuz, najveci gubitak Milosevica u jednom danu - ostao je bez Vukovara i Podgorice. S tim sto bi se moglo dodati da mu ovaj poraz u Crnoj Gori pada mnogo teze. Tek sada se, u stvari, vidi da posledice Djukanoviceve pobjede po dedinjskog dikatatora mogu biti dalekosezne. Ledja su polako poceli da mu okrecu najpovjerljiviji kadrovi. Savezni premijer Kontic je tako vec mnogo blizi Djukanovicu, a slicnu tendenciju pokazuje i nacelnik Generalstaba Perisic. Crkva je i ranije bila protiv Milosevica, sada je takvo drzanje samo potvrdila. Izgleda kao i da se oko vrata predsjednika srpsko-crnogorske federacije steze omca. Naravno, iskustvo uci da njega nikada unaprijed ne treba otpisivati, iako i lider demokrata Djindjic najavljuje da je ovo posljednja godina vladavine Milosevica. Umjesto takve, ipak, preuranjene procjene, realnije je reci da ce ovo, sigurno, biti najneizvjesnija godina u njegovoj dosadasnjoj politickoj karijeri. Broj njegovih neprijatelja, kako domacih tako i inostranih je sve veci. Ostao je bez Crne Gore, bez republike Srpske, sa ogromnim problemima u Srbiji, sa Kosovom, sa medjunarodnim sankcijama - da li to zivi covjek moze da prezivi!? Kada je Milosevic u pitanju sve je moguce.

Zeljko Ivanovic (AIM Podgorica)