LEDOLOMAC JE ZAGRIZAO

Sarajevo Jan 19, 1998

Milorad Dodik, premijer RS ili Kako alternativa izlazi iz sjene

AIM, SARAJEVO, 19.01.97. "Ukoliko zivota uopce bude na ovim prostorima, to automatski znaci da se mora prihvatiti alternativna politicka opcija. Dakle, samo je pitanje vremena kada ce politicko rjesenje za koje se mi zalazemo postati stvarnost", samouvjereno je jos maja 95. godine govorio za AIM Milorad Dodik, tada vodja usamljene sedmoclane opozicije paljanskom rezimu, danas novoizabrani premijer Vlade Republike Srpske. U vrijeme kada je to tvrdio, (susret Demokratske alternative BiH u Perugi), Karadziceve su pristase vezivale Unproforce kao taoce za stubove i autobobile, na Tuzlu je ispanjena granata koje je usmrtila vise od sedamdeset mladih zivota, svi frontovi u BiH su gorili, oruzje grmilo, a neuspjesi inih pregovarackih konferencija o primirju bacali Bosance i Hercegovce u beznadje.

Dodikovo pojavljivanje i politicka opcija koju je promovirao daleko prije potpisivanja Daytonskog sporazuma, dozivljavani su ili kao "politicka egzotika" u okruzenju SDS-ove tiranije s, navodno, upitnim izgledima za buducnost, ili pak prvim jasanim znakom neodrzivosti nacionalistickih rezima u dijelu BiH gdje je rigidnost jednopartijskog apsolutizma dostizala najvisu razinu. Onima koji su znali (ili htjeli) slusati drugacija razmisljanja u godinama kada je famozna Kontaktna skupina pokusavala zaustaviti bosanskohercegovacko krvoprolice i privoliti ovdasnje lidere da sjednu za pregovaracki stol, danasnji novoizabrani mandatar Vlade Republike Srpske nije iznenadjenje. "Vladajuce nomenklature na svim stranama jedna drugu odrzavaju i podupiru. I dok ne padne prva, nemoguce je ocekivati da ce doci do bilo kakvog trajnijeg rjesenja. Jer, ako s ove strane postoji struktura koja je usla u rat, mora i s druge postojati ona koja je to prihvatila, te je trajni mir s takvom politickom strukturom sigurno iluzoran" - Dodikove su tvrdnje koje je javno iznosio godinama prije inauguracije za mandatara, a koje brojni nazovi opozicionari (u oba entiteta, dakako) i danas ne izgovaraju cak ni tajno.

Nesporna je cinjenica da su se Dodikova predvidjanja pocela obistinjavati. Prva noga tronosca SDS-HDZ-SDA sedmogodisnje koalicije gotovo je slomljena. Da je za njegovo konacno urusavanje upravo Milorad Dodik najoptimalnije rjesenje, za razliku od Biljane Plavsic ili pak Mladena Ivanica, s ulogama zeca u atletskoj trci s jedne, te nagodbenog povuci- potegni kompromisa s druge strane, najbolje potvrdjuju razlike izmedju Dodika i ostatka opozicije u Republici Srpskoj.

Prvo sto se ovom tridesetosmogodisnjem samostalnom privredniku (proizvodnja namjestaja) ne moze osporiti je kontinuirana politicka borba protiv Karadzica i SDS-ove politike, te zalaganje za mirno rjesenje sukoba. Prijeratni zastupnik be-ha parlamenta i clan Reformskih snaga, koji u stranku posljednjeg saveznog premijera ulazi kao jedan od imucnijih privatnika i tvorac tzv. raja za poduzetnike u rodnim Laktasima, u ratnom parlamentu Republike Srpske zadrzava legitimitet ali odbija svako paktiranje sa SDSom. Iritiran odbijanjem mirovnog plana Kontaktne skupine od strane Pala 1984. godine, s grupom slicnomisljenika, prijeratnih clanova reformista ili ex- komunista, oformljuje parlamentarnu grupu nezavisnih zastupnika, poznatiju pod nazivom Grupa 7, koja ce biti jezgrom buduceg formiranja Stranke nezavisnih socijaldemokrata ciji je aktualni predjednik. Tijekom rata odrzava niz tajnih kontakata s opozicijom iz Federacije, naravno van prostora BiH i ociju ovdasnjih vlastodrzaca, a na prvom javnom skupu u Italiji, u Perugi, koncem maja 95. zajedno sa dopredsjednikom Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata Sejfudinom Tokicem, sacinjava inicijalni dokument o Mogucnostima uspostave trajnog mira u Bosni i Hercegovini koji ubrzo postaje temeljem aktiviteta tada formirane Demokratske alternative citavog prostora be-ha drzave. Time je, mjesecima prije potpisivanja Daytonskog sporazuma, Milorad Dodik svoje ime stavio na dokument kojim je be-ha alternativa, izmedju ostalog, zahtijevala
zaustavljanje konflikta svim politickim sredstvima, intenziviranje aktivnosti medjunarodne zajednice u uspostavi stabilnog mira, konstituiranje BiH kao decentralizirane zajednice s jakim garancijama jednakopravnosti svih njenih naroda i gradjana, utvrdjivanje individualne krivice i kaznjavanje svih ratnih zlocinaca, te koordiniranu suradnju nezavisnih i alternativnih snaga s citavog prostora BiH. Rijecju, danasnji mandatar Republike Srpske, zajedno s partrerskom UBSD, promovirao je svojevoljno sustinu Daytonskog sporazuma daleko prije no sto su ga ovdasnji nacionalni lideri bili primorani potpisati pod americkim diktatom.

Ovakva Dodikova aktivost, nepojmljiva za to vijerme u Republici Srpskoj, docekana je s zgrazavanjem i histericnim povicima o izdajnistvu "visih nacionalnih ciljeva", tacnije kao bjelodana objava politickog rata SDS-u. Naravno, odmah po povratku iz Perugie, Dodika u Banjoj Luci sacekuje krivicna prijava zbog "kontaktiranja s neprijateljskom stranom", a slicne prijetnje obrusavaju se u Sarajevu i na UBSD, ne samo od celnika vladajuce SDA ("Tokic je presao sve mjere kontaktirajuci s tim ratnim zlocincem", Ismet Grbo, potparol SDA) vec i od celnika nazovi opozicijskih stranaka, medju kojima su prednjacili pojedini lideri Socijaldemokratske partije.

Potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, u Perugi aktivirana Demokratska alternativa BiH dobija dodatni prostor za djelovanje. U to vrijeme Dodik vec ima formiranu stranku, naravno socijaldemokratske orjentacije, uz pomoc Socijalisticke internacionale i njenih stranaka na vlasti u zapadnoj Evropi krece ofenzivna promocija alternativne politicke be-ha opcije, a
na relaciji Banja Luka-Tuzla-Sarajevo vrse se zadnje pripreme za formiranje Alternativnog ministarskog vijeca, popularnije Vlade u sjeni. Njena ce promocija ponovno uzburkati etablirane nacionalne oligarhije oba entiteta, no istovremeno pridobiti sve vecu paznju medjunarodne zajednice, posebice Sjedinenih drzava, sto uz naklonjenu socijaldemokratsku Europu rezultira prihvatanjem be-ha alternative kao ozbiljnog partnera na kojeg se u tvorbi trajnog mira treba racunati.

Zapravo, izbor Milorada Dodika za mandatara Republike Srpske, odnosno neskrivena podrska i odusevljenje medjunarodnih predstavnika njegovom inauguracijom, daleko je od slucajnog odabira nekog opozicionara nakon upitnog neuspjeha s kandidaturom Mladena Ivanica. Prije ce biti da je ponudjena Ivaniceva vlada predstavljala posljednju sansu Palama da iskazu makar minimum kooperativnosti u sprovodjenju Mirovnog sporazuma i pokusaju se dogovoriti sa svojim vladajucim partnerima iz Federacije. Nakon tog odbjanja, odnosno jos jednog dokazivanja da odgovorni za rat ne zele i ne mogu graditi mir, Palama je servirana krajnja i po njih najbolnija varijanta - Milorad Dodik. Ovaj ce tvrdoglavi Krajisnik - s kojim, usput receno, i privatni kontakti izgledaju kao susreti "u zivo" s Copicevim likovima poput Nikoletine Bursaca - beskompromisno i do kraja igrati svoju ulogu ledolomca s obzirom na upornost i viziju koji mu, zasigurno ne nedostaju. Ovaj put, medjunarodni tutori, ocito igraju na siguniju kartu. To prije sto izbor Dodika za celnu funkciju u RS nikako ne moze proci bez reflektiranja i na drugi entitet. Novi mandatar Republike Srpske, naime, nije opozicija samo SDS-u vec svim nacionalistickim opcijama u BiH. Time zapadna podrska Dodiku istovremeno znaci jasnu i nedvosmislenu poruku federalnim partnerima na vlasti SDA-HDZ, a koja, vrlo razocaravajuce po njih, razotkriva fazu u kojoj se trenutno odvija uloga medjunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini: Alternativa je ovdje zapocela svoj izlazak iz sjene!

Drazena PERANIC