MUCKE OKO VECERNJEG LISTA

AIM, ZAGREB, 18.1.1998. Najtiraznija hrvatska dnevna novina zagrebacki "Vecernji list" ovih je dana konacno navodno privatiziran. Sve je teklo brzo i bez vecih problema, a ono sto pritom najvise smeta upravo je ta lakoca s kojom se drzavni Mirovinski fond (dakle vlast, dakle HDZ) odrekao 53.61 posto "Vecernjakovih" dionica, a sve to za mizernih 19,5 milijuna maraka. Citava transakcija obavljena je javno i po zakonu, ali svakom pametnom je jasno da tu nesto ozbiljno smrdi i da su u pravu oni opozicioni politicari i nezavisni novinari koji tvrde da se radi o bezobrazluku bez presedana i prevari ispod svih razina elementarne pristojnosti.

Proslo je desetak dana od 9. sijecnja kada je Upravni odbor Mirovinskog fonda za samo pet minuta, bez ikakve rasprave, odlucio da vecinski paket "bezgresnjaka" proda tvrtki "European Development trust", a sve to preko tvrtke za zastupanje "Intel". EDT je pak poduzece kci "Caritas Funda", koji je opet vlasnistvo engleske tvrtke "Hermitage Trustes LTD". Ta je tvrtka opet clanica Hermitage grupe koja objedinjuje kompanije na Bermudima, Londonu, Yersiju, Luxemburgu i Johanesburgu i bavi se uglavnom pruzanjem usluga medjunarodnim investitorima. Vaznu ulogu u ovoj nedokucivoj enigmi odigrao je poznati zagrebacki odvjetnik Marijan Kostrencic, koji je bio i glavni posrednik prilikom prodaje "Nikole Tesle" "Eriksonu". Dakle, zna se tko nije kupio "Vecernji list" jer sedam ostalih ponudjaca je poznato javnosti, ali niti zaposleni u ovoj novini ne znaju tko im je zapravo pravi vlasnik, to jest da li se on uopce promijenio?

Nema hrvatske novine koja se nije bavila nagadjanjima tko je kupio "Vecernji", ali sve teorije svode se u biti na dvije. Prema jednoj, za koju je premalo dokaza, a i u hrvatskim prilikama u nju je tesko povjerovati, prodaja "Vecernjaka" ustupak je evropskim pritiscima i lako je moguce da je vlasnik vecinskog, ali ne i kontrolnog paketa, postala neka strana tvrtka. Takvu tezu zastupaju nepopravljivi optimisti, zaboravljajuci pritom na neke kljucne cinjenice u ovom najnovijem hrvatskom pretvorbenom krimicu. Prvo, postavlja se pitanje zasto je odluka o prodaji donesena iznenada krajem prosle godine a natjecaj je trajao od

1. prosinca do 2. sijecnja, dakle u vrijeme bozicnih i novogodisnjih blagdana? Drugo, zasto je pocetna cijena za 53,61 posto novina koje dnevno prodaju preko 250.000 primjeraka bila svega oko 15 milijuna maraka? Na kraju je najbolja ponuda bila za oko 30 posto veca, ali to ipak znaci da cijelo poduzece "Vecernji list" kosta nekakvih tricavih 36,5 milijuna maraka. Zasto bi netko strancima u ime nekakve kvazi kooperativnosti, poklonio zlatnu koku, jer primjerice samo vozni park ovog poduzeca stoji preko 1,5 milijuna maraka, kompjutorski sistem izmedju pet i sest, a da se ne govori o prostoru kao onom u Zagrebu, tako onom razasutom diljem Hrvatske sa stotinjak dopisnistava i na kraju vlastitom stamparijom.

Dakle, potpuno je jasno da nitko nije lud strancima poklanjati novac, a onda sto je mozda jos i vaznije odreci se utjecaja kojeg "Vecernji" sa svojom ogromnom tirazom ima na hrvatsku javnost. Ostaje, dakle samo jedna prava varijanta sa mnogo podvarijanti. HDZ se sasvim sigurno nije odrekao "Vecernjaka", ali je pitanje da li ga je prepustio nekom domacem strancu, pa bi se onda uvjetno moglo govoriti o stranom kapitalu, da li je prepusten nekom od domacih tajkuna, kao sto je svojedobno ucinjeno sa "Slobodnom Dalmacijom" ili je mozda u pravu "Nacional" koji je otkrio da je "Vecernjak" kupio HDZ krijuci se iza anonimnog fonda s britanskih Djevicanskih otoka osnovanog prije nekoliko tjedana.

Tesko je reci koliko je "Nacional"" u svakom detalju u pravu, ali je zasigurno istina da je "Vecernji" definitivno i formalno postao vlasnistvom HDZ-a kada se zna da je potpredsjednik vlade Borislav Skegro nakon citanja ponuda odmah izjavio: ja sam za najbolju ponudu, a ostala cetvorica clanova Nadzornog obora samo su digli ruke. Kad Skegro ne bi znao tko je fantomki stranac sasvim sigurno ne bi tako postupio, jer kako to ironiziraju, zar se iza najbolje ponude, ali navodno anonimne, nije mogao kriti netko od opozicionih politicara, recimo liberalna internacionala, ili ne daj boze socijaldemokrati, ili cak Slobodan Milosevic? No, ni tu nije kraj otkrivanju istine, jer ako je nedvojbeno da je HDZ kupio "Vecernji" to jos uvijek ne znaci da se zna koji njegov dio, da li ce "Vecernji" od sada biti batina ljevice, desnice ili tehnomenadzera unutar ove stranke-pokreta. A mnogo toga upucuje da je najspretnija bila takozvana tvrda struja osiguravajuci sebi glasilo za vremena obracuna koja dolaze.

Kad je "Vecernjak" stavljan na drzabu direktor Mirovinskog fonda Damir Zoric nekadasnji liberal, a sada HDZ-ova Katica za prljave poslove objasnjavao je da se to cini jer nema novca za isplatu mirovina pa je na trziste baceno jos desetak poduzeca iz portfelja Fonda. Ono sto je pritom zanimljivo je da se radilo u pravilu o tvrtkama koje dobro posluju, kao sto su Secerana u Virovitici, "Dalekovod", "Kras", "Tempo". U Fondu su ustvrdili da je to najpametije jer "zlatne koke" donose samo 23 milijuna maraka dividendi godisnje, pa su procijenili da je bolje odmah ubrati oko 100 milijuna maraka i ostati bez icega nego kod taktike "kap po kap". Prodaja drugih poduzeca ostala je u zavjetrini medijske buke oko "Vecernjaka", ali upuceni znaju da je to objavljeno zato sto ce se uskoro mijenjati zakon o privatizaciji i ovakvi poklon-paketi tajkunima vise nece biti moguci. Prica o nedostatku novca za mirovine stoga je samo krhki alibi, jer vec lani u sijecnju znalo se da ce biti problema sa isplatom mirovina u ovogodisnjem sijecnju, jer je to vrijeme kada se budzet uvijek najslabije puni. Prava je istina da je trebalo zavrsiti pljacku koja se u Hrvatskoj sluzbeno zove pretvorba.

Da se hrvatska vlast ne libi ni javnih makinacija primjetno je na najnovijim zbivanjima oko drugog zagrebackog dnevnika, kronicnog gubitasa "Vjesnika" sa bijednim tirazom od oko 15 tisuca primjeraka. Upravo je "Vecernji list", sto samo govori da ove dvije novine iako obe drzavotvorne, nisu na istoj valnoj duzini, otkrio kako se daleko od ociju javnosti mijenja vlasnicka struktura u nekad najuglednijem hrvatskom dnevniku. Do sada je najveci dionicar "Vjesnika" bila "Hrvatska tiskara". Ova nekadasnja "Vjesnikova" stamparija dobila je 33 posto vlasnistva ili nominalno 17.9 milijuna kuna bezvrijednih papira na ime dugova koje je "Vjesnik" napravio neplacavsi stampanje. "Hrvatska tiskara" je zato odlucila, a netko joj je to omogucio da svojih 17,9 milijuna zamjeni za 5,1 milijun dionica vrsarskog turistickog poduzeca "Anita". Bezvrijedan papir, jer iako je "Vjesnik" procijenjen na 15,5 milijuna maraka, njegova stvarna vrijednost je nula, to jest i manje jer su mu maltene dugovi toliki, preuzet ce ponovo Fond za privatizaciju, pa ce tako drzava ponovo postati vecinski vlasnik HDZ-ova biltena velikog formata.

I dok se javnost zabavlja krimicima oko "Vecernjeg lista" i "Vjesnika" paralelno je tema dana jos jedna dnevna novina. Sada se i definitivno zna da ce sredinom veljace u Zagrebu poceti izlaziti "Jutarnji list" vlasnistvo "Europapress holdinga", najveceg hrvatskog izdavaca Ninoslava Pavica. "Jutarnji list" kojem ce glavni urednik biti Tomislav Wrus, a zamjenici nekadasnji sef "Globusa" Davor Butkovic i njegov zamjenik Zdravko Milinovic, najavljuje veliku ofenzivu na domace trziste. A spisak onih koji bi navodno trebali preci u ovu novinu svakim danom je sve intrigantniji. Najvise golicaju imena Drazena Vukova Colica, jednog od urednika nekadasnjeg "Danasa", a sada udarnog komentatora "Novog lista" i Jagode Vukusic, predsjednice Hrvatskog novinarskog drustva, manje poznatoj kao sefici dopisnistva "Novog lista" iz Zagreba.

GOJKO MARINKOVIC