DRZAVNA SAPA NA UDRUZENJIMA GRADjANA

AIM, ZAGREB, 16.1.1998. Novi hrvatski zakon o udruzenjima gradjana (noviji izraz, nakon dolaska HDZ na vlast: udrugama) zaprijetio je podrzavljenjem cijelog civilnog drustva: po zakonu, 15. sijecnja istekao je rok do kojeg su sve udruge - od onih za zastitu kucnih ljubimaca do onih za zastitu ljudskih prava - morale prilagoditi svoje statute novim propisima, inace ce prestati postojati, a drzava ce, nakon raspustanja, preuzeti njihovu imovinu.

Zakon je donesen, ocjenjivali su njegovi kriticari, zbog zelje vladajuce stranke da institucionalnim okvirom kontrolira siroku scenu nevladinih organizacija, odakle su Tudjmanu i HDZ-u stizale ostre i uporne kritike nacina na koji vladaju, daleko jace i upornije no sto su ih upucivale opozicijske stranke.

Zakon je donesen prije sest mjeseci, otkad je trajao rok za preregistraciju. Prema novim propisima registriralo se samo sezdesetak udruga, dok je oko 600 registracija "u radu". Sluzbena statistika ne prati udruge i njihov je ukupan broj tesko pouzdano utvrditi, no smatra se da je to samo kap u moru od 4.000 do 18.000 koliko navodno udruzenja ima u Hrvatskoj. Te brojke spominjale su se prilikom saborske rasprave o zakonu, a nedavno osnovani Centar za razvoj neprofitnih udruga u Zagrebu pretpostavlja da je razlicitih udruzenja na koje se zakon odnosi cak 25.000: velik je broj malih udruga koji cekaju na registriranje u lokalnim, zupanijskim uredima za upravu.

Iz ministarstva uprave koje u svom registru ima popis od 2.200 udruzenja (ministarstvo uprave nadlezno je za taj sektor, ali u registru vodi samo one organizacije koje djeluju na cijelom podrucju republike), dopiru nesluzbene informacije da ce se ponasati fleksibilno i da ce, mozda, rok biti produzen za novih sest mjeseci.

U ministarstvu naglasavaju da se ni udruge nisu pretjerano zurile s registracijom, jer su prve prijave pocele stizati tek prije mjesec dana. Iz udruga odgovaraju da su provedbeni propisi doneseni prekasno, cak tri mjeseca nakon donosenja zakona, a ne mjesec kako je zakonom odredjeno. Isticu pritom da su u susjednoj Sloveniji slicna udruzenja imala rok od dvije godine za prilagodjavanje novim propisima.

Vec za donosenja zakona cule su se kritike, i kod kuce i vani, da je previse restriktivan prema nevladinim organizacijama i sindikatima, pa ce vlast vjerojatno malo popustiti, da ne bi izazvala nove prigovore iz medjunarodnih krugova. S druge strane, popusti li udrugama, vlast ce se naci pod snaznim pritiskom iz sindikalnih redova. Naime, u zakonu o udrugama uvedena je i odredba da sindikati moraju za sest mjeseci postici sporazum o podjeli nekretnina koje su naslijedili od nekadasnjih socijalistickih sindikata, a koje sada vecinom koristi Savez samostalnih sindikata.

Prosli tjedan istekao je i taj rok. Sindikalna imovina presla je u vlasnistvo drzave, koja ce je podijeliti sindikatima u roku od godine dana prema kriterijima koje ce donijeti - opet vlada. Naime, u zakonu pise da ce kriterije propisati hrvatski parlament, a ondje sigurnu vecinu ima HDZ. Podjela sindikalne imovine vec je dugi niz godina glavni kamen spoticanja na sindikalnoj sceni, a vladi sluzi kao zgodan nacin da zavadi i destabilizira sindikate. Zbog zakona o udrugama i vladinog uplitanja u sindikalne poslove Samostalni sindikat je tuzio vladu Medjunarodnoj organizaciji rada, a zastitu su potrazili i kod hrvatskog Ustavnog suda.

Kad kod kuce raste pritisak, udruge se obracaju saveznicima u inozemstvu. Ovih je dana Medjunarodni centar za neprofitne organizacije sa sjedistem u Budimpesti ponovo negativno ocijenio zakon o udrugama ukazujuci na presiroke ovlasti tijela drzavne uprave koje i bez prethodnog sudskog postupka, samo na temelju osnovane sumnje, mogu suspendirati aktivnosti neke nevladine organizacije i imenovati prinudnog upravitelja koji bi raspolagao i imovinom organizacije. Suspenzija moze uslijediti i na zahtjev javnog tuzioca.

Ako ministar ili sef nekog nizeg upravnog tijela suspendira rad neke udruge, tuzilastvo mora u roku od tri dana donijeti odluku hoce li pokrenuti postupak trajne zabrane ili ce se prijava odbaciti. Za neka udruzenja, poput Djecjeg SOS sela, koje brine o djeci bez roditelja, i ta su tri dana pod suspenzijom previse, i mogu donijeti znacajnu stetu njihovom radu, isticu u nevladinom Centru za neprofitne organizacije.

Zamjerke su upucuju i nesrazmjerno visokim novcanim kaznama za pojedine prekrsaje: od 3.000 do cak 100.000 kuna (900 do 30.000 njemackih maraka) za prekrsaje poput "nevodjenja popisa clanova", pa do rastezljivog "ako udruga obavlja djelatnosti koje nisu u skladu s ciljevima navedenim u njezinom statutu". Udruge prigovaraju i netransparentnom sistemu financiranja iz drzavnog budzeta. Iz vladinih redova dosle su vijesti da ce se "financirati programi, a ne ime udruge", pa cak i to da pritom vise nece biti vazan ni broj clanova. U nevladinim se krugovima strahuje da ce novac biti usmjeravan podobnim ogranizacijama, poput brojnih udruzenja ratnih veterana koja vrlo cesto vise zestine i upornosti ulazu u javnu podrsku vladajucoj partiji, nego brizi za standard svojih clanova.

Za razliku od razvijenih zemalja, u Hrvatskoj uopce ne postoji sistem priznavanja poreznih olaksica kad netko donira novac nekom gradjanskom udruzenju ili humanitarnoj organizaciji. Novi sistem poreza na dodanu vrijednost, koji je stupio na snagu pocetkom godine, takodjer za njih nije predvidio posebne izuzetke. Prema zakonu o Hrvatskoj lutriji dio zarade pripada i udruzenjima gradjana. Ali kome ide taj novac, to nitko ne zna, kazu u Centru.

Pritisak na NVO bit ce kompletiran i zakonom o humanitarnoj pomoci, koji je u pripremi. Zakon ce prosiriti osnovu drzavnog mijesanja u razlicite tokove i vidove inozemne pomoci, od koje su dijelom zivjele i domace udruge za zastitu i promociju ljudskih prava, poput Otvorenog drustva (Soros), Helsinskog odbora, Gradjanskog odbora za ljudska prava, Antiratne kampanje i drugih.

Vlast nista ne prepusta slucaju: u proceduri je i zakon koji ce podrzaviti nekretnine nekadasnjih DPO: Saveza komunista, Socijalistickog saveza, Saveza omladine i SUBNOR-a, koje se jos u knjigama vode kao drustveno vlasnistvo. Jedan dio te imovine naslijedio je SDP koji je u proteklih godinu dana izrastao u najozbiljniju opozicijsku stranku, i koji dobrim dijelom zivi od iznajmljivanja prostora, pa se novi zakon razumijeva i kao klip u tockove novom izazivacu. No i kad ne bi bilo takvih neposrednih povoda moglo bi se reci da je nacionalizacija dobara konstanta HDZ-ova ponasanja na vlasti. Od 1990. ponasali su se po slicnoj logici od ekonomije do kulture: podrzavljali su sve sto su stigli, i potom plijen dijelili podobnim "klijentima".

IGOR VUKIC