VERBALNI NASTAVAK RATA

Zupkovi interviewi skandaliziraju sarajevsku javnost

AIM, SARAJEVO, 13.01.98. Godina iza nas je zavrsila skandaloznim Izetbegovicevim javnim istupima u Sarajevu, na Vijecu kongresa bosnjackih intelektualaca i na konferenciji za novinare u ime SDA. Dojam nije bitno popravio ni njegov istup u Teheranu na konferenciji islamskih zemalja za koji se u Sarajevu iz pojedinih krugova moze cuti da mu je napisan negdje na Zapadu, niti interview podgorickim "Vijestima". Pocetak ove godine, medjutim, medijski je obiljezio drugi clan Predsjednistva BiH, Kresimir Zubak, svojim interviewima zagrebackom tjedniku "Globus", "Vjesniku" i nastupom sa kopredsjedavajucim Ministarskog vijeca BiH, Harisom Silajdzicem, u emisiji nezavisnog televizijskog studija, sad vec prestiznog OBN-a (nekad se to zvala Bildtova televizija). Svi sarajevski mediji su brzo i energicno reagirali na Zupkove izjave, skoro zborski, kao po dogovoru. Kao da je trebalo brzo zataskati sve skandale koje su napravili ekstremisti Organizacije aktivne islamske omladine udarima na Bozic, Novu godinu, Djeda Mraza i sve ono po cemu su BiH, SDA i njezin lider Izetbegovic iznova izbili u prvi plan medijskih zanimanja ne samo ovdje, nego i sirom Europe. Frontalni udar na Zupka i bezmalo svaku njegovu izjavu, udarao je i na poziciju Republike Hrvatske u BiH, ali u dobroj mjeri i na produbljivanje razdora medju dva naroda, konstitutivna u Federaciji BiH. Ne znaci da se sa Zupkovim stavovima ne treba polemizirati, dapace, ali nikad toliko energije, dojam je, nije troseno na polemiku s nekim visokim politickim duznosnikom u BiH i nikad, cini se, BiH i Federacija dva naroda nisu od rata naovamo bili tako daleko kao nakon Zupkovih interviewa i reakcija na njeih i na gostovanja Zupka i Silajdzica na OBN-u.

Konkretan povod za interview za Zupkom, "Globus" je nasao u gostovanju Billa Clintona Sarajevu kad je ovaj svakome od clanova Predsjednistva rekao sto mu pripada: Izetbegovicu da zaboravi na dominaciju najbrojnijeg naroda, Krajisniku da isporuci zlocince i bude konstruktivniji, a Zupku da Hrvati iskrenije pridju izgradnji Fedceracije, dakle daytonske BiH. Pa, sto jje tu onda sporno? To sto je Zubak rekao da bi "Amerikanci i medjunarodna zajednica prihvatili i podjelu BiH ako se sve tri strane dogovore" ili "Problem je Bosnjaka sto se oni jos nisu dokraja konstituirali kao nacija i sto to nece postati, mozda, cak ni u iducih pedeset godina, pa stoga ne mogu jasno i realno formulirati svoje politicke ciljeve. Bosnjaci su i sami svjesni toga strateskog nedostatka. Stoga pokusavaju preformulirati, redizajnirati cinjenicnu povijest BiH, i to na stetu drugih dviju nacija. Oni se zele predstaviti kao jedini autenticni narod u BiH, tvrdeci da potjecu jos od bosanskih bogumila. Gradeci svoj nacionalni identitet na takvim osnovama, oni, zapravo, zahtijevaju ekskluzivno pravo na BiH"... ili jos dalje "Cinjenica je da se ja o nekim bitnim pitanjima lakse mogu dogovoriti s Momcilom Krajisnikom, nego s Alijom Izetbegovicem". Odavde bosanski politicari iz reda bosnjackog naroda i novinari sarajevskih medija izvlace sve Zupkove grijehe. Dodatni grijesi su mu pripisani nakon televizijskog nastupa, kada je govorio o bosnjackom odbijanju da se Sarajevo uredi kao distrikt, srediste za sva tri naroda, u zamjenu za "zrtvovana" mjesta u istocnoj Bosni, da bosnjacki vojni vrh cine ljudi koji nisu iz Bosne rodom ili tu nisu ni zivjeli.

Potom je akademik Muhamed Filipovic, predsjednik vanparlamentarne Liberalno-bosnjacke organizacije BiH, i sam sudionikom "historijskog sporazuma" Srba i tada Muslimana, o cemu govori i Zubak, krenuo drzati lekcije Zupku iz povijesti BiH, rugati se njegovom "zagrebackom" jeziku, negirati utemeljnost Hrvata i Srba u BiH. Javio se i Izetbegovicev savjetnik za vanjsku politiku Mirza Hajric koji je Zupkovo govorenje okarakterizirao kao borbu za predsjednika HDZ BiH, tj. kao govor koji bi trebalo da se svidi Tudjmanu. To je govor, tvrdi Hajric, koji steti i Zupku i narodu koji predstavlja i to u trenucima "kada mi cinimo ogromne napore da ostvarimo sto bolje uslove za povratak u srednju Bosnu, u Sarajevo, kada zelimo da ucinimo daljnji napredak u formiranju policije, obavjestajne sluzbe".

Svi su mediji, dalo se zamijetiti, Zupkove interviewe popratili promptno, isti dan ili samo dan-dva nakon sto su "Globus" ili "Vjesnik" osvanuli i na sarajevskim kioscima. Toliko su ih brzo procitali da su neki u njima vidjeli i ono cega nema. Nitko, naprimjer, nije procitao Zupkov odgovor o podjeli BiH: "Takva podjela je vec i tehnicki nemoguca", ali su izjavu da bi Amerikanci prihvatili podjelu "ako se sva tri..." okarakterizirali kao Zupkovo zalaganje za podjelu. Dakle, nije vazno sto je rekao, nego sto eventualno misli Zubak, ili sto cini politicki Zagreb. I dok Zupkova politicka kvalifikacija nacionalnog i politickog konstituiranja Bosnjaka i moze biti sporna, politicki neukusna, stetna, zlobna, pogresna, neprimjerena, dotle su Filipoviceva reagiranja na nju najmanje jednaka tomu. Razdor se medijski produbljuje iz dana u dan, a kulminira nakon Silajdziceva i Zupkova "Teleringa" u kome su, sudeci po stavovima, bili dva doista nepomirljiva neprijatelja, a ne samo i tek dva politicara iz reda dvaju partnerskih naroda u Federaciji BiH. Bavili su se proslim ratom Hrvata i Bosnjaka, krivnjama, optuzbama, ratnim zlocinima, optuzivali jedni druge za nekooperativnost. Kad je Zubak ukazivao na aktualni mudzahedinski terorizam, Silajdzic je govorio o terorizmu za vrijeme rata. Silajdzic je izigravao Izetbegoviceva odvjetnika, Zubak Tudjmanova. BiH ili Federacija ih je pritom malo interesirala, pogotovu sadasnjost ili, ne daj Boze, buducnost. Odnosno, Silajdzic se borio za reintegraciju BiH, kako on vidi to iz perspektive svog naroda, otprilike s pozicije Srba u bivsoj Jugoslaviji, a Zubak je trazio mjesto svome narodu sto je bosnjackim usima zvucalo separatisticki, secesionisticki, u stilu politike dogovorene u Karadjordjevu itd.

Potpuna i nepomirljiva apsolutizacija nacionalnog ucinila je i to da se u sarajevskim medijima ne moze naci nijedna zamjerka Silajdzicu, niti je na ijednu Zupkovu primjedbu o ugrozenosti Hrvata odgovoreno. Za to vrijeme Zubak nema odgovore o ugrozenosti Bosnjaka u Stocu, Jajcu ili Capljini, ako Bosnjaka tamo uopce ima, i u prvi plan istice pozitivan primjer Mostara u kojemu, po Zupku, kao u jedinome multietnickome gradu u BiH ima mjesta za sve. I dok bi se normalan covjek koji sve to prati u medijima imao razloga smijati, onaj tko zivi tragediju postratne BiH mora biti zabrinut jednako zbog politickog rjecnika politickih lidera, koliko i zbog medijske podijeljenosti prostora za koji je najblaza kvalifikacija to da jednako kao ni politicari nema sluha za onog drugog. Drugi - to je neprijatelj. Drugi ne moze i ne smije drukcije misliti. Drugi je dobar samo dok misli kako se to od njega ocekuje. Vraca se, izgleda, u sarajevske medije vec vidjena matrica: Bosnjaci i posteni ili lojalni Srbi i Hrvati. Kako tko voli. No, samo su jedni neupitni.

Ocito se ni Silajdzicevi Bosnjaci, ni Zupkovi Hrvati, da parafraziramo Zupka, jos pedeset godina nece konstituirati kao politicki narodi. Tocno to vidi Zubak za Izetbegoviceve Bosnjake, samo bi prije toga morao vidjeti i "svoje" Hrvate, pa i sebe i svoje HDZ-ovce koji jos nisu "formulirali politicke ciljeve", a i ako ih slucajno imaju, svakako nisu njihovi, nego Tudjmanovi. Jesu li svi zaboravili koji dan ranije izrecen Clintonov govor u sarajevskom Narodnom pozoristu, opomene u cetiri oka, Papine govore u Sarajevu i tolike, tolike druge? Nimalo obecavajuce u na pocetku nove godine. U BiH jos jedino, izgleda, politicare prozivaju samo zbog onoga sto govore, a ne i zbog onoga sto cine ili ne cine.

Zeljko IVANKOVIC (AIM, Sarajevo)