NAJVISA INSTANCA

Milosevic spasava mandatara?

Ukoliko od dogovora kod Milosevica nesto bude, najvise ce dobiti Sloba, Krajisnik i Ivanic, a najvise izgubiti Plavsiceva, Buha i Dodik

Banjaluka, 13. januar 1998. (AIM)

Srbi na lijevoj obali Drine, svejedno jesu li paljanskog ili banjaluckog usmjerenja, ponovo su pokazali da imaju genetski cip da se za sve medjusobne svadje koje ne mogu da rijese najprije obracaju patrijarhu Pavlu, a kada najkvalifikovaniji boziji posrednik digne ruke od njihovih zavada i komplikovanih kombinatorika, onda posezu za Slobodanom Milosevicem, koji, kako vjeruju, bolje razumije njihove gresne duse i koji im u svemu tome dodje kao visa instanca. Bilo je tako i u ponedjeljak, poslije nastavka konstitutivnog zasjedanja u Bijeljini, koje je odrzano poslije visednevnih pregovora blokova koje predvode Biljana Plavsic i Momcilo Krajisnik. Najprije je izgledalo da se ne mogu dogovoriti ni o cemu, cak ni o takvom mandataru kakav je Mladen Ivanic, covjek koji je ulozio mnogo vremena i koncentracije da djeluje kao bice koje se nikome nije zamjerilo i koje ima samo jednu misiju da radi na polzu narodu, ukljucujuci i prekomjerno razumjevanje za sve sujete, ambicije i kombinatorike oko sebe.

Ali, koliko god su pregovori tekli lose, sastanak svih sudionika kod Milosevica pripreman je uspjesnije, gotovo citavu proslu nedjelju. Beograd su najprije, dva dana uoci nastavka Skupstine, pohodili Momcilo Krajisnik i Dragan Kalinic, kojima je Milosevic objasnio u cemu se sastoji njihov izbor. Ili ce, bio je rezolutan Sloba, progutati zabu i pristati na Ivanica ili ce progutati nesto jos bljutavije i pristati na Vestendorpa. A tamo gdje je Ivanic, objasnio im je Milosevic, bice mjesta i za njega, najvisu instancu kod Srba. Tamo, medjutim, gdje je Vestendorp, tamo ni za koga, pa ni za sveprisutnog Slobu, mjesta vise nece biti. Da bi cijela prica bila jasnija bio je tu i Milosevicev ekspert za Srbe s one strane rijeke Nikola Sainovic, koji je toliko ubjedljivo klimao glavom da su Krajisnik i Kalinic odgovorili: "Pristajemo, samo kako da to izvedemo". Milosevic ih je umirio (ima on rjesenje) i otpravio ih kuci. U cekaonici je vec bio mandatar Ivanic, koji se vec pomalo poceo da preispituje da li mu je sve to trebalo. Prvi medju Srbima saopstio mu je da je upravo prije neki minut postao premijer, ali da to ima i cijenu, doduse, ne previsoku.

A Buha pojma nema

Srbi su se jos jednom, svi zajedno sastali u ponedjeljak ujutro uoci zasjedanja, ponovili ono sto su ponavljali ranijih dana kako dogovora nema, a onda svi skupa krenuli na sjednicu, mirniji nego inace, puni povjerenja u misao koju su nosili vec par dana: "Neka, vidjecete vi veceras kod Slobe." Jedini koga su mucile druge mnogo teze misli bio je Aleksa Buha, jedini koji je imao sopstvenu strategiju. Buha je imao originalnu ideju da parlament treba blokirati i izasao sa zahtjevom da sjednicu ne treba ni pocinjati sve dok se ne obezbijedi televizijski prenos za cijelu teritoriju RS. Naravno, pri tome nije priznao da zna gdje je oprema sa repetitora Veliki Zep i jos nekih cuka, koje su njegovi partijski drugovi opustosili kao gladni skakavci. Njega je vise od prenosa interesovalo da se skupstina otegne, odlozi ili blokira. Buhin prijedlog otisao je na glasanje poslije koga ce mu biti potrebno dosta vremena da dodje sebi. Naime, za njegovu ideju glasalo je svega 33 poslanika, sto ce reci da ga nisu podrzali ni svi poslanici koalicije SDS-radikali, koja ima 39 clanova. Sestorica su znali za jadac.

Naravno, taj trenutak, koji je na vidjelo izbacio da koaliciju "tvrdih Srba" ne vodi jedna, vec dvije ruke, bio je znacajniji cak i od onoga sto je doslo poslije, kada je za predsjednika skupstine izabran Dragan Kalinic, za potpredsjednike radikalski lider Nikola Poplasen, Jovan Mitrovic iz Srpskog narodnog saveza - Biljana Plavsic, dok je mjesto sekretara pripalo socijalisti Momiru Malicu. Lakoca, kojom su izabrani skupstinski celnici, galantnost bloka predsjednice RS da odustanu od najavljenog obracanja Ivanica poslanicima, zatim leprsavost kojom dogovor o Vladi ponovo nije postignut i kojom je prva radna sjednica zakazana za subotu 17. januara - sve je to otvorilo oci Buhi, za koga, medjutim, nije bilo mjesta u povelikom spisku putnika za Beograd.

Pinki, Saja i gosti s one strane

Osim Biljane Plavsic, Ivanicu, Krajisniku i Kalinicu, da vide Pinkija posrecilo se i Ostoji Knezevicu (SNS), Zivku Radisicu (SPRS) i Nikoli Poplasenu (SRS RS). Pored Milosevica u Belom dvoru bio je i neizbjezni Saja. Kako je za AIM rekao jedan od ucesnika sastanka, koji je, postujuci pravila da Srbi sve velike odluke donose u strogoj konspiraciji, zelio da ostane anoniman, Milosevic je Srbima odrzao jedan od svojih najpatriotskijih govora poslije cuvenog kontramitinga na Terazijama. Objasnio im je da bi bilo potpuno "neukusno" da izaberu Vladu uz pomoc Bosnjaka, sto bi do katastrofe uvecalo srpske podjele.

Dogovor je, tvrdi izvor AIM-a, postignut mnogo lakse nego sto se ocekivalo. Vlada ce biti sastavljena od cetiri stranke: SDS, radikala, SNS i socijalista. Krajisnikovima ce prema toj podjeli, pripasti cetiri resora, SNS tri, radikalima i socijalistima po dva. Drugi dio od jedanaest ministara bice sastavljen od eksperata, upravo onako kako je Ivanic prvobitno zamislio. SDS i radikali glasace za Vladu, a zauzvrat ce dobiti najvaznije resore, medju kojima su unutrasnji poslovi i trgovina, upravo oni na cijim je grijesima Biljana Plavsic i zasnovala svoju antiesdeesovsku kampanju.

Srbi su se, kazu, izmirili i to uz pomoc onoga kome je to vec pocelo da spada u opis radnog mjesta. Rijecju, nije to bilo prvi put da Milosevic posreduje izmedju zavadjenih strana u RS, vaznije je, medjutim, da je od svih prethodnih pomirenja mnogo vise koristi imao on nego oni, koji bi pred njim kao nepotkupljivim svjedokom, s mukom jedni drugima pruzali ruku. Naravno, ni posljednje izmirenje ne bi trebalo smatrati gotovom stvari, nije se jednom desilo da se oni sa Slobom sve utvrdo dogovore, pa da im na putu do kuce zazvoni satelitski telefon, odakle zacas izleti neka jos bolja ideja. Mozda zbog toga iz Belog dvora u ponedjeljak uvece i nije izaslo saopstenje u kojem je predsjednik SRJ obavijestio narod da je jos jednom vratio Srbe sa litice.

O vuku i magarcu

Ukoliko se dogovor kod Milosevica, makar u najosnovnijim crtama realizuje, najveci dobitnici uz obaveznog njega, bice Krajisnikovo krilo SDS-a i Mladen Ivanic, dok ce gubitak podijeliti tvrdokorni Aleksa Buha, koji u izgledu za dobitak nije ni bio, osim u varijanti da na Drinu izbije Crvena armija, zatim Biljana Plavsic i Milorad Dodik. Krenimo redom.

Ako Buha sa vecinom u Glavnom odboru SDS, koju u odnosu na Krajisnika jos uvijek ima, ne blokira Milosevicev plan, Krajisnik ce biti prvi srpski politicar poslije Pasica i Slobe, koji je savladao tehniku ustajanja iz mrtvih. Iako SDS nece imati vecinu u Vladi, kontrola nad najvitalnijim ministarstvima dace mu ne samo mnogo vise uticaja nego sto ga sada ima nego i vise od onoga sto je dobio na izborima. Na drugoj strani Ivanic ce upisati svoj prvi veliki patriotski poen, tako da ce mu, osim da je pametan i razuman, biti prikaceno i ono odlicje ciji nedostatak je smatrao svojom najvecom manom. Postao je Srbin, a za sertifikat ce se vec pobrinuti Krajisnik.

Buha ce za to vrijeme vjerovatno dobiti mjesto jednog od potpredsjednika u Ivanicevoj Vladi i, dok shvati da cast i vlast nikada nisu bili u srodstvu, u korist "predsjednika u Predsjednistvu" izgubice u Skupstini mnogo podignutih ruku onih "tvrdih Srba", koji ce shvatiti da Krajisnik, istina, ne nosi zlatna jaja kao prije, ali da ih i takav nosi vise od ostalih. Gubitnik je i Dodik, koji nece uci u vladu iako su iz bloka Plavsiceve koliko juce mahali njegovim imenom na mjestu mandatara ukoliko Ivanic ne prodje. Medjutim, kao mnogo vise od utjehe, Dodiku ce ostati cinjenica da je na kraju ostao jedini autentican opozicionar u RS, sto nije mnogo, ali ce mu i to omoguciti da svaku gresku vlade koja ce funkcionisati kao cetverac bez kormilara, uknjizi na svoj biracki konto.

Ukoliko dogovor u Beogradu prodje najvise ce izgubiti Biljana Plavsic, koja ce koalicijom sa SDS-om najbolji dio svoje okoline ubijediti da medju Srbima ipak nema ne samo ideje za koju se treba zrtvovati vec da izaci na ulicu ima smisla samo ako ste krenuli u kupovinu. Istovremeno, takav sporazum u njenoj, inace ideoloski problematicnoj stranci, afirmisace one tipove koji su raskid sa SDS-om shvatili iskljucivo kao novo dijeljenje karata i nista vise od toga. Bice to scena koju su Srbi u posljednjih deset godina reprizirali cesce nego "Bitku na Neretvi": vuk ce jos jednom pojesti magarca. Vjerujuci da ce se jednom dogoditi i suprotno, idealisti ce morati da shvate da od korjenitih promjena i temeljne reforme drustva nece biti nista osim puste retorike.

Srbi su se, kazu, pomirili. Ostaju samo dva pitanja. Prvo: do kada, do subote ili neke druge prilike da jedni drugima siknu noz u ledja. I drugo: koliko ce to da kosta. Ne njih.

Ivan Djordjevic (AIM)