ZUBAKOVA DOGOVORNA ISTINA

AIM, ZAGREB, 12.1.1998. Prema Zubaku nije Hrvatska dijelila Bosnu i Hercegovinu, nego je obratno Bosna i Hercegovina komadala Hrvatsku - ironicno pise rijecki Novi list, osvrcuci se na njegov intervju u Vjesniku, u kojem on odgovara na brojne kritike koje su mu ovih dana upucene u Sarajevu. Kresimir Zubak to cini vrlo opsirno, na citavoj stranici provladinog dnevnika "velikog formata", i to, sto je posebno vazno, na nacin koji u svakoga tko se ne opredjeljuje za jednu od strana u ovome sporu, mora zatrijeti i posljednji trag iluzija.

Hrvatski predstavnik u Predsjednistvu BiH odgovara, naime, svojim kriticarima po principu prljavim rubljem na prljavo rublje, sto dolazi najvise do izrazaja bas u spomenutoj temi podjele BiH. Zubak kaze da mu nije poznato o cemu su Tudjman i Milosevic razgovarali u Karadjordjevu, ali ne vidi sto je u tome problematicno i lose. Jer "cak i ako je to tocno da se razgovaralo o podjeli BiH, treba to smjestiti u kontekst onog vremena". A "kontekst" je takav, odaje on, da su se odmah zatim sastali Izetbegovic, Filipovic i Zulfikarpasic, s jedne strane, a Karadzic, Krajisnik i Koljevic, s druge, i tajno dogovorili da se "Neum i sve juznije prikljuci Jugoslaviji, a da se eventualno iz BiH iskljuci nekoliko opcina iz Hrvatske". Ako se, dakle, u Karadjordjevu razgovaralo o podjeli BiH, na tajnom bosnjacko- srpskom sastanku se otislo korak dalje - osim o podjeli ove drzave, razgovaralo se o i podjeli Hrvatske.

Isti princip Zubak koristi i u ostatku intervjua. Na sarajevske kritike oko izostavljanja Muslimana iz hrvatskog Ustava, odgovara da je to uplitanje u stvari "kako bi trebala biti uredjena Hrvatska", dok se istodobno prava Hrvata i Srba u BiH minoriziraju. Njih se naziva, veli, "politickim Hrvatima" i "politickim Srbima", a "u tom kontekstu nas, koji zastupamo interese hrvatskog naroda u BiH, naziva se slugama Zagreba". Nema, medjutim, nijednog opipljivog argumenta koji bi opovrgao tu uvredljivu kvalifikaciju. Stovise, Zubak kao da se trudi dokazati da nema te invektive na njegov racun u kojoj barem nesto nije istina, iako su mu na dohvat bili argumenti koji bi ga barem u nekim stvarima amnestirali.

U prijasnjem intervjuu Globusu, on je potvrdio da se u Daytonu suprostavio Tudjmanovoj predaji bosanske Posavine srpskom entitetu u BiH. Ali, taj dokaz da se cak i on usprotivio, barem fragmentarno, podjeli BiH, on ne koristi. Naprotiv, Zubak mirno pusta da i taj grijeh s kojim nema nista indirektno padne njemu na dusu, sto stvarno jeste sluganski, ulazeci i ovdje u vec spomenute relativizacije. Nakon sto je vec rekao u Globusu, on sada i u Vjesniku ponavlja da su i Bosnjaci imali svoju "Posavinu" - u istocnoj Bosni. Stovise sada tvrdi kako se i iz "sluzbene dokumentacije" s daytonskih pregovora moze dokazati kako su dijelovi istocne BiH mogli pripasti Federaciji da su Izetbegovic i Silajdzic pristali na drukciji status Sarajeva.

"Prvotna ponuda medjunarodne zajednice, preciznije SAD koje su vodile taj proces, bila je ta da se Sarajevo uredi kao distrikt koji bi imao status glavnoga grada i bio pod upravom predstavnika triju naroda, te na neki nacin bio eksteritorijalan i iskljucen iz podjele 51:49. Kada se to ima u vidu, kaze Zubak, onda je sasvim sigurno da je postojala sansa da pojedini dijelovi istocne Bosne, a bili su i takvi prijedlozi, udju u sastav Federacije". U nastavku slijede dvije recenice koje su kljucne za razumijevanje Zubakovog intervjua. Na pitanje zasto Izetbegovic i Silajdzic to nisu prihvatili, on kaze: "Ja osobno znam neke razloge zasto nije prihvacena varijanta o Sarajevu kao distriktu, cime bi neka od tih podrucja usla u Federaciju. Sve informacije koje imam o tome, nisam dosad iznosio u javnost i ne znam hocu li uopce i iznositi. Iznosenjem nekih od tih stvari samo bi se dodatno komplicirala situacija".

Zubak ovim otkriva da njegovo sudjelovanje u ovoj polemici nije motivirano nikakvim rasvjetljavanjem cinjenica iz recentne proslosti. Suprotno, on kovertiranim prijetnjama polemickim suparnicima poziva da se ne ceprka po proslosti, poducavajuci ih da je skrivanje stidnih mjesta i tajni iz nedavne proslosti prvorazredni hrvatski (pa i bosnjacki) interes. O "malom Karadjordjevu", dogovoru izmedju srpskih i bosnjackih predstavnika, on govori samo zato da se ne otvori rasprava o onom velikom, "posavizacija" istocne Bosne njega zanima samo zato da se ne cacka kako je "prava" Posavina pala u ruke tada jos posve nelegalne "Republike Srpske". Ovo je zapravo poziv da se ustanovi nekakva "dogovorna istina" o proteklim godinama. Ona nece imati nikakve veze sa stvarnom istinom, naprotiv bit ce to kompromisni zagrljaj dviju lazi o 90-tim na ovome prostoru. No, od toga ce obje strane imati lijepe koristi.

Koliko god ova plemenska gnoseologija (koja proizlazi iz vec poznate maksime da je patriotska duznost lagati za domovinu) mogla biti predmetom najsaljivijih rasclambi, izgleda da iza nje stoje sasvim ozbiljne Zubakove ambicije. Nakon smrti Bobana, teskog oboljenja neokrunjenog hercegovackog bana Gojka Suska te hapsenja ili smjenjivanja gotovo citavog cvrstorukaskog rukovodstva bivse Herceg-Bosne, prvi put se ukazuje prilika da se lider Hrvata u BiH ne izabere iz ovoga kruga. Ukoliko dobije nezaobilazne preporuke s Pantovcaka - a uz to uvijek ide podnosenje dodatnih dokaza o nacionalnoj punokrvnosti i odanosti Vrhovniku - vrlo izgledan kandidat za tu funkciju mogao bi biti relativno umjereni Hrvat iz srednje Bosne , Kresimir Zubak.

Cini se da je Zubak polemickom simultankom na vise ploca, koja vec nekoliko dana traje u Sarajevu, i sluzbeno obznanio da ima takve ambicije, i to na dulje staze. U intervjuu Globusu, on je izjavio da je uvjeren da ce HDZ ostati vodeca snaga hrvatskog naroda u BiH cak i nakon sto u maticnoj drzavi izgubi vlast. Time se Zubak ponudio kao siguran i dugovjecan jamac vladajucih hrvatskih interesa i u vremenima najvecih iskusenja, kada ce se mozda zbrojiti ili cak i poklopiti Tudjmanov odlazak s mogucim pokusajem medjunarodnih posrednika da definitivno iskljuce sve centrifugalne i separatisticke pokusaje u BiH. U tom sklopu, bezbolno podvlacenje crte pod kompromitirajuce dogadjaje u bliskoj proslosti, moglo bi biti vazan dokaz drzavnickih sposobnosti, i to koliko u odnosu na nepredvidive medjunarodne posrednike, toliko i u odnosu na uporne i nasrtljive politicke konkurente u vlastitom dvoristu.

Vjerojatno nije slucajno da se jedan od tih konkurenata, predsjednik Hrvatskog narodnog vijeca Ivan Komsic, takodjer ovih dana oglasio velikim intervjuom u jednoj drugoj hrvatskoj novini, nezavisnom Tjedniku. Ne spominjuci izrijekom Zubaka, ali ocito polemizirajuci bas s njime, Komsic kaze da je neupitno ne samo da je Tudjman pokusavao podijeliti BiH, nego da to i dalje nastoji. Zato njemu treba vjerovati, kada izjavljuje da je svih proteklih godina postojao "kontinuitet hrvatske politike" u BiH. "Na djelu je, zaista, kontinuitet podjele Bosne i politike utemeljene 1991. godine, godinu dana prije nego sto je rat u Bosni poceo" - kaze bez dvoumljenja Komsic.

MARINKO CULIC