ZAHTJEVI NEPOZNATI, EPILOG NEIZVJESTAN

Podgorica Jan 10, 1998

aim/pod/pubs/zi

Bulatovic krece s mitinzima

tekst:

Neizvjesnost koja je proteklu sedmicu potresala ne samo crnogorsku politicku scenu vec i kompletnu javnost, konacno je razjasnjenja, ali napetost koju je ona proizvela i dalje ostaje. Naime, politicka partija aktuelnog predjednika republike Momira Bulatovica, koju simpatizeri zovu starim imenom DPS, a protivnici samozvanom grupom, odlucila je da odrzi dato obecanje i od ponedjeljka krene sa mitinzima protiv "nelegitimne i osione" crnogorske vlasti. Glavni odbor Bulatoviceve stranke koji se sastao u petak nije formulisao zahtjeve sa kojima ce ici prema Vladu i premijera Djukanovica, vec je taj posao kao i kompletnu organizaciju povjerio izvrsnim organima stranke. Glavni odbor se zadovoljio samo proglasom koji je, zbog blokade drzavnih medija, stampao u 100 hiljada primjeraka, na plavoj boji koja simbolizuje jugoslovenstvo, a u kome se gradjani pozivaju na Veliki narodni miting jer su "iscrpljena sva druga sredstva da se nasa prava zastite". "Vlast koja nezakonito postupa i koja nema povjerenje naroda nema pravo da bude vlast.. Ako ih danas ne zaustavimo sjutrasnja cijena ce biti mnogo veca kao sto ce biti i vece zlo koje ce nanijeti nasem narodu i nasoj drzavi", kaze se izmedju ostalog u Proglasu, uz zakljucak da se u protestima istraje "sve do ispunjenja zahtjeva koji ce biti ispostavljeni crnogorskim i jugoslovenskim vlastima"!

U izjavi nakon sjednice Glavnog odbora svoje stranke Momir Bulatovic je rekao kako je svjestan da "svaki protest nosi veliku dozu rizika", ali i da "mi drugog puta i sredstva nemamo". Ono sto je posebno politicki znacajno u njegovoj izjavi je da je izrazio nezadovoljstvo "pasivnoscu saveznih organa", jer se, po njemu, ne radi o unutrasnjoj stvari Crne Gore vec o sukobu koji ima odraz i na saveznu drzavu "i red je da ona iznese svoj stav". Iako bi se, izmedju redova pomenute Bulatoviceve izjave mogao procitati i svojevrstan poziv za angazovanje vojske i uvodjenje vanrednog stanja, tesko je povjerovati u informaciju koju danas objavljuje provladin list "Pobjeda", a prenose skoro svi privatni dnevnici u Srbiji, da je na nedavnoj sjednici Vrhovnog savjeta odbrane Bulatovic upravo trazio to - zavodjenju vanrednog stanja i radikalizaciju politickog sukoba u Crnoj Gori. Takva informacija se ne cini pouzdanom, ne samo zbog demantija koji su dali ministar vojni Pavle Bulatovic, takodje clan Vrhovnog savjeta SRJ i potpredsjednik njihove stranke Predrag Bulatovic, vec zbog ocite namjere suprotnog, Djukanovicevog bloka, da pustanjem poluinformacija ili glasina dodatno izvrse pritisak na Bulatovica i njegovu grupu, suzbijajuci tako moguce nezeljene posljedice najavljenih mitingovanja.

Da Djukanovic na razne nacine, svakim danom, uspijeva da omeksa i oslabi tenziju koju svjesno drzi Bulatovic, najbolje ilustruje odluka lidera radikala Seselja, da otkaze dosadasnju podrsku aktuelnom predsjedniku Crne Gore i, umjesto na miting Bulatovicevih pristalica, sljedece nedjelje dodje na Cetinje, gdje se 15. januara obavlja inauguracija Mila Djukanovica za crnogorskog predsjednika. S druge strane, dolazak na Cetinje, sto znaci i priznanje izbornog rezultata i novog predsjednika najavio je i savezni premijer Radoje Kontic koji se, istina, od pocetka sukoba u vrhu vladajuce partije u Crnoj Gori nije izjasnjavao za ili protiv Bulatovica, odnsno, Djukanovica, ali je bilo ocito da je bio mnogo blizi ovom prvom. Najveca nepoznanica, od cijeg rjesenje zavisi i epilog najavljenih protesta, jeste drzanje saveznog predsjednika Milosevica. On i njegova lijeva koalicija dosad su javno i do kraja bili na strani Bulatovica. Iz Beograda je predsjedniku Crne Gore dolazila i medijska i materijalna pomoc. Medjutim, sada je Milosevic na velikom iskusenju. Sve relevantne politicke snage u Srbiji, ukljucujuci i njegovog novopecenog koalicionog partnera SPO, vrse pritisak trazeci da i on prizna Djukanovicevo ustolicenje. Jos veci i znacajniji pritisak dolazi od medjunarodne zajednice. U dva dana, povodom predstojecih desavanja u Crnoj Gori, oglasili su se i Robert Gelbard, Klintonov povjerenik za Balkan, i Kontakt grupa, trazeci od Milosevica i Bulatovica da "mirno predaju vlast Djukanovicu" i upozoravajuci na moguci tragicni epilog njihovih mitinga!

Da Milosevicu zbog svega toga nije bas svejedno govore i nezvanicne informacije koje objavljuje "Nasa Borba" da je, na pomenutoj sjednici Vrhovnog savjeta odbrane, federalni sef nudio Bulatovicu upraznjeno mjesto saveznog ministra inostranih poslova, a da je ovaj to odbio. Bulatovic je u izjavi za nezavisni podgoricki dnevnik "Vijesti" demantovao takve glasine, nazivajuci ih spekulacijama, i ponavljajuci svoj ranije izreceni stav da nigdje ne ide van Crne Gore, "iako bi to mnogi zeljeli".

Kada se sve sabere, Bulatovicu zaista nije lako, ali on ne odustaje. Svjestan da ako se pomiri sa sudbinom i civilizovano preda vlast Djukanovicu, na parlamentarnim izborima koji ce doci krajem maja, moze doci u situaciju da dozivi ubjedljiv poraz, koji bi ga cak automatski izmjestio u politicku istoriju Crne Gore. Zato on i njegovi fanatizovani sljedbenici, pokusavaju da sto duze i na sto vecem stepenu drze tenziju kog buducih biraca. To, medjutim, moze biti mac sa dvije ostrice. Crna Gora je mali i slabo naseljeni prostor, violentnih ljudi, tako da bi, u postojecoj eksplozivnoj atmosferi, i najmanja varnica mogla izazvati sukob sa nesagledivim posljedicama.

Bulatovic je mirno posmatrao slicne scenarije u Hrvatskoj i Bosni. Sudeci po onome kako se ponasa, djeluje i zvuci posljednjih nedjelja, izgleda kao da se ne bi osjecao krivim ni ako se krvavo ratno kolo zaigra i u Crnoj Gori. Koliko god da je protiv njega usmjerena ostrica napada, spletki, podvala iz suprostavljenog tabora, Bulatovic jednostavno nema opravdanja za raspirivanje najnizih strasti i podjela po Crnoj Gori, pocev od plemenskih do nacionalnih i vjerskih.

S druge strane, Djukanovic dosta pazljivo i polticki vjesto, iako ne rijetko vrlo grubo, slabi i izoluje Bulatovica. Oko sebe je okupio sve raspolozive snage, ne samo aparat drzave, vec i najveci dio opozicije, Univerzitet, tehnokratske strukture, svjetske sile... Sve mu to daje mogucnost da sve jace steze obruc oko Bulatovica, da svakim danom krnji njegov front, pripremajuci cak i teren da, ukoliko se ucini neophodnim, pribjegne i njegovom hapsenju. To bi, medjutim, za njih obojicu, ali sto je najgore i za Crnu Goru mozda bio najlosiji rasplet, jer bi nakon toga tesko bilo drzati situaciju pod kontrolom i izbjeci desavanja kakva smo prije par mjeseci gledali u susjedstvu, Albaniji.

U svakom slucaju, naredna sedmica donosi najvece iskusenje - i za demokratske procese u Crnoj Gori, za mir i suzivot, za opstanak zajednicke drzave SRJ. Bulatovic je nakon pomenute sjednice Glavnog odbora pomenuo toliko vaznu rijec - kompromis, isticuci da ce oni kao organizatori mitinga formirati pregovaracki tim koji ce, sa tada vec formiranim zahtjevima, biti spreman da pregovara sa drugom stranom.

Sve ovo lici na ples po zici, iznad provalije gradjanskog rata. Ako Crna Gora uspije da mirno i bez zrtava izadje iz svega ovoga, onda ce to biti najbolji znak da su njeni gradjani dostigli zavidan nivo demokratske kulture i da su uspjeli da odole iskusenju i, poput stada, podju na sopstvenu klanicu za svojim neodgovornim liderima.

Marko Vukovic (AIM Podgorica)