Novinarstvo u Makedoniji

NOVINARI PROTIV NOVINARSTVA

AIM; Skopje, 09.01.1998

Poslednjih nedelja na jednom od skopskih tv-kanala moze se gledati za sada neidentifikovana stanica koja danonocno vrsi direktan prenos zivota u jednom akvariju, sto s obzirom na konkurenceju i nije tako los program. Iole strpljivem gledalacu ce se veoma brzo pokazati kako je mnogo zanimljivije ocekivati kad ce se neka od onih sarenih ribica pojaviti iz akvarijumske flore, nego podnositi teror priproste turbo-faune koja neprestano atakuje sa vecine od 20-tak "televizija" i 50-ak "radija" koje kontaminiraju etar iznad glavnog grada Makedonije. malo zbog dostojanstva ovih neduznih ribica, malo zbog dobrog ukusa i zdravlja svojih podanika, a moze biti, malo i zbog sebe same, makedonska je drzava poslednjih dana stare godine nagovestila kako je rada svemu stati u kraj.

Primenjujuci odredbe proslogodisnjeg Zakona o radio-difuziji Vlada je, naime, objavila broj i visinu za (zlo)upotrebu frekfencija odgovarajuci konkurs. Novi se standardi, naravno, ne odnose na programe drzavne radio-televizije, buduci se radi o javnom preduzecu ciji se status ima regulisati posebnim zakonskim aktom. Dakle, pored Makedonske radio-televizije, pravo na emitovanje na citavoj teritoriji drzave u narednih deset godina dobice jos po dve komercijalno radio i televizijske stanice,a to ce ih zadovoljstvo kostati po nesto vise od 80 odnosno 160 hiljada njemackih maraka godisnje. Zvuci utjesno sto ce cijena biti preracunata u nacionalnu valutu. Pravo emitovanja, po znatno nizim cijenama razumije se, dobice jos stotinjak lokalnih radija i osamdesetak televizija. Pored tehnicke opremljenosti i personalne ekipiranosti ucesnici na konkursu za frekfencije moraju ponuditi odredjeni procenat vlastite produkcije i natpolovicnu zastusljenost domicilnih sadrzaja.

Aktuelna vlast jamacno ima svoju racunicu. Cijenom frekfencije i zahtjevnijom programskom semom sigurno ce ugusiti poneki video ili radio "razglas" cija je jedina dnevna produkcija bilo citanje cestitki i pozdrava i samo povremeno politicko angazovanje u vrijeme lokalnih izbora. neki ce pobornik interpretacije demokratije u njenom najsirem smislu u tome naci uporiste za napad na vlast. Veoma ce zanimljiva biti i utakmica za dva mjesta na "drzavnom" nivou. U Skopju, tako, barem tri privatne stanice trenutno najavljuju kandidaturu za tu "cast i obavezu". Dvije od njih "A1" i "Sitel" pod neposrednim su uticajem partija koje sacinjavaju vladajucu koaliciju, a sudeci prema njihovoj opremljensoti i strukturi programa, blize su najatraktivijim frekvencijama, nego "Telma" koja je mnogo mladja i pod nadzorom opozicije. Nije tesko zakljuciti kako bi se ova cinjenica mogla ispolitizirati. Ipak, u ovom se trenutku cini mnogo upitnijom jedna druga cinjenica. Nikoma, naime, ne pada na pamet da bi se na utjecaj za emitovanje na citavom prostoru Makedonije mogla uopste i pojaviti neka "makedonska" (u jezickom smislu) televizija. Stvar je sto se sadasnjeg trenutka tice vise nego jasna, ali se koncesije izdavaju na deset godina. Bilo kako bilo, Vlada racuna kako ce srediti stanje u radio- difuziji, a usput i nesto usicariti. Oni jaci, medju elektronskim medijima, potajno likuju sto ce im drzava ocistiti avliju, a oni slabiji boga mole da uopste srezive. U svakom slucaju, konacno je dosao kraj nekontrolisanoj kakofoniji na makedonskom nebu. I kako sto to cesto biva, dok se jednima smrkava, drugima svanjiva. Stampani mediji, ubogi gutenbergovi praunuci, bili su potpuno ustuknuli pred najezdom agresivne elektronike, dobrano podupirane od medijskih entuzijasta okupljenih oko tate Sorosa. Slika se sada iz temelja mijenja. Zahvaljujuci prije i iznad svega pojavi prvog privatnog dnevnog lista "Dnevnik" na stamparskom tirzistu utemeljeni su nove zakonitosti. Profesionalne i poslovne. Savremeno zurnalisticko razmisljanje i svojevsrni damping na trafikama, istjeralu su na cistac drzavne dnevnike koji su seirili iza palisada sigurnog (i "provjerenog") izvora informacija i neizostavnih drzavnih subvencija. I "zvanicne" novine pocele su se prodavati po dvostruko i trostruko nizim cijenama, a lagani pomak u nacinu mislenja i sa te strane vratio je stampu u makedonske domove. Tako izvestaj ovdasnjeg Helsinskog komiteta o stanju u medijima za proslu godinu donosi veoma interesantne pokazatelje. U 1996 godini, prema ovome izvoru, u Makedoniji se prodavalo tek negde oko 30.000 primjeraka dnevno. Godinu dana kasnije tirazi su vise nego utrostruceni i sad nadmasuju cifru od 100.000 prodatih novina.

Vrijedan je pomena i proces sedmicne stampe. Prvi ozbiljniji nezavisni sedmicnik "Fokus" svojevremeno je pokazao da makedonski citalac nije bas potpuno nezainteresovan za taj vid novinarstva sto se moglo protumaciti prema vrtoglavom padanju citanosti vlastima bliskog "Pulsa". Onda se pocetkom jeseni na trafikama pojavio veoma ozbiljni njuzmagazin pod naslovom "Denes" koji je aktuelne teme iz makedonske svakodnevice poceo gledati kroz nesto drugaciju dioptriju. Buduci menadjerski-urednicki tim "Denes"-a sacinjava grupa prebjega iz vlastima lojalne "Nove makedonije", iz ove kuce je uslijedila promptna reakcija u vidu potpuno redizajniranog "Pulsa". Oronuli sedmicnik pojavio se u gizdavoj njuzmagazinskoj formi i mada jos uvijek pokazuje poprilicnu nesaglasnosti izmedju forme i sadrzaja, vrati se na trafike u tirazima koji nije postizao ni kad uzivao najveci ugled, negde prije pet-sest godina. I, na kraju, kao novogodisnji dar pasioniranim citaocima, u prodaju se pojavio dvotjednik "Forum", list velikih ambicija namijenjen ekskluzivnoj publici, ako nista drugo ono da zaokruzi zanrovski meni ovdasnjih pisanih medija.

Bez obzira na moguce politicke zloupotrebe u vezi sa primjenom zakona o radio-difuziji, poslovi koji su u ovoj oblasti pokrenuti mogli bi znatno doprinijeti ugledu novinarske profesije u Makedoniji, jednako kao sto to radi u ovom trenutku dinamicno, profesionalnoj i ideoloskoj konkurenciji podlozno, trziste stampe. Radi se, reklo bi se, o jednom nezaustavljivom procesu oslobodjanja i demokratizacije medija, bez obzira koliko se neki krugovi tome protivili. Odatle zvuci gotovo pa paradoksalno, da su ove cinjenice nekako najmanje svesni upravo novinari. Ili barem onaj njihov dio koji jos nije do kraja istjeran na trziste, a takvih je, na zalost, najvise, buduci su uhljebljeni u "drzavnim" firmama, RTV koja je javno preduzece i "Novoj Makedoniji" koja je, doduse, formalno privatizirana, ali je vecinski vlasnik, ipak, drzava. Negdje pred novogodisnje praznovanje, esnafsko udruzenje makedonskih novinara, izislo je u javnost sa kolektivnim protestom prema drzavnim organima zbog vlastitog statusa, socijalnih i egzistencijalnih problema clanova Udruzenja. Ukratko, novinarska je profesija veoma vazna, odgovorna i drustveno potrebna, pa se nekako samo od sebe podrazumjeva da bi drzava trebalo da se revansira, dostojno nagradjujuci dicne tekstopisce. Tvar bi, vjerovatno, stimala da ne zvuci malo anahrono, kao da dolazi iz vremena kad je novinarstvo bilo drustvenopoliticki rad i kad su se njegovi stvarni dometi projektovali u "oblicima koordinacije", a protivrijednost za predani rad usaglasavala u socsavezima. Pitanje statusa i ugleda profesije rjesava se upravo procesima koji su u makedonskom novinarstvu zapoceli, uprkos novinarima samim.

AIM SKOPJE BUDO VUKOBRAT